Znaš li reći “NE!”

Piše: Ammara Šabić

Ogorčeni ljudi, kažu psiholozi, u postavkama svoje samoizgrađene ličnosti imaju pet ponašajnih osobina:

1. Osuđuju i presuđuju o drugim ljudima, često iznoseći svoje tvrdnje o tome šta je neko mislio, ili šta je svojim govorom i djelom htio postići. Oni ne pitaju, nego zaključuju po vlastitom nahođenju, koje često nikakve veze nema sa stvarnim stanjem i razlozima čovjeka kojemu sude.

2. Ljubomorni su, ali to ni sami sebi ne priznaju. Tvrde da je njihova kritika usmjerena na neku pojavu generalno, a ustvari, istu ili sličnu stvar ne osuđuju kod drugih. Iz njihovih prsa izbijaju riječi i pogledi kojima govore više nego što žele, ali ma koliko bilo jasno šta je u pozadini njihovog kriticizma, pokušavaju to upakovati u čiste i dobre namjere.

3. Gunđaju. Ne mogu jasno reći da je loše „to i to“, nego nabrajaju niz nekih „nevaljalosti“ zbog kojih bi se kritikovana osoba trebala osjećati loše. U svemu nađu razlog za negodovanje.

4. Ponašaju se na način da izazivaju pažnju. To ne čine na tih način, tako da svojim uspjesima ili doprinosima steknu pažnju, nego se „oglašavaju“ ispadima mimo norme u okruženju. Lakše im je prirediti dramu, ili mini-dramu, nego reći da se osjećaju neprimjetno i nevažno, pa im treba neka vrsta potvrde kroz pažnju koju će „zarobiti“.

5. Fokusiraju se isključivo na negativno. Ili ono što oni, čak i iz najpozitivnije situacije, nekako uspiju izvući kao negativno. Tako, ukoliko se „usudite“ bolesnom čovjeku reći da će Allah strpljive bez računa nagraditi, što je kur’anska istina, ogorčeni insan će presjeći put nadi i motivaciji za sabur tako što će se okomiti: „Ma nemoj, znači da će svi zdravi u Džehennem i da se bolesni trebaju radovati umjesto liječiti?!“ Naravno da ne znači, ali ogorčeni ljudi ne mogu podnijeti pozitivnosti koje su ogledalo njihovom negativizmu.

Šta da radite u okruženju takvih osoba?

Pokušajte na najljepši način objasniti ono što ni ne žele čuti u prvi mah. Rijetko kad ih zanima istina. Zanima ih održavanje jedinog poznatog stanja u kojemu su „svoji na svom“, gorkom i mračnom putovanju.

Ako ne uspijevate – maknite se. Ponekad su to osobe iz naših porodica, rodbine, bliskih porodičnih veza… Osjećate da biste tim odmakom od njih nanijeli dodatnu štetu. Postoji rješenje! Ako ne možete odmaknuti fizički, možete duhovno. Možete mentalno. Sjetim se često jedne sestre, mlade, ali imanski inteligentne. U neugodnim situacijama se činila odsutnom, iako smo je vidjeli pred nama svojim očima. Koliko god ju je neko od ogorčenih osoba napadao gorkim ugrizima za emocije i razum, ona bi bila jednako mirna. Upitala sam je kako to postiže. „Otputujem na Ahiret“, rekla je. „Počnem zamišljati kako izgleda Džennet, gdje će biti moj stan, hoću li vidjeti Poslanika, alejhisselam, ili kako ću se osjećati kada budem morala čitati svoju knjigu djela…“ Nije li ovo put uspjeha? Ne možemo utjecati na savjest ili empatiju drugih. Ali možemo na vlastiti um i dušu.

Crnilo kao produkt ogorčenosti, iz ljudi se reflektira na okruženje kroz njihove misli i stavove o svemu i svakome. Treba ovo shvatiti kao jednu vrstu bolesti, pa se na takve ljude ne ljutiti, nego primjerom dati i njima samima priliku da vide da može drugačije, i da je bolje i zdravije uvijek vidjeti i misliti dobro.

Ponekad zbog emocija koje nas obuzimaju zaboravljamo da brod ne tone zbog vode OKO njega, nego zbog vode U njemu. To što je negativno ozračje oko tebe, ne treba da bude razlog da ga pustiš da obuzme tvoju nutrinu. Baš naprotiv, ti NE SMIJEŠ to dopustiti! Mi treba da smo suosjećajni, trebamo pokušati pomoći utopljeniku. Međutim, isto tako trebamo biti svjesni da utopljenik svoga spasioca vuče na dno. Ne zato što želi da ga utopi, nego zato što instinktivno spašava sebe. Pomozi, ali ne odmiči od sigurne obale! Naše je da činimo dobro drugima, ali i samima sebi. Na ovom svijetu nismo zato da gubimo energiju na beskrajno dokazivanje jasno vidljive stvarnosti, već da produktivno iskoristimo ovaj svijet za dobrobit na njemu, želeći da nam bude put za dobrobit na Ahiretu. Očaj i negativizam odgovaraju samo najljućem i otvorenom neprijatelju čovjeka – šejtanu. On zasigurno nema cilj da budeš sretna, ni u ovom, u vječnom životu. Zato, neka ti žalopojke ogorčenih ljudi dopru DO uha, ali nikako U uho. Čuti i upiti su dva različita pojma. Čuješ da bi shvatila i eventualno pružila ruku pomoći ukoliko se ukaže prilika. Upijaš da bi postala jednako ogorčena. Nađi balans i nauči reći „ne“ onome što ne koristi ni tebi ni drugima.

minber.ba

Prikaži više

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Detektovan Adbloker (dodatak koji blokira reklame)

Molimo vas podržite nas tako što ćete ugasiti Adbloker