BAJRAM – MUSLIMANSKI BLAGDAN

Bajram se ne smije svesti na puku  manifestaciju užitka kroz jelo i piće bez ikakvog smisla i značenja. To trebaju biti dani protkani pobožnošću i skrušenošću, dani obnavljanja duhovne snage, dani manifestiranja principa i morala, a ne strasti i materijalnog uživanja.

 

Bajrami su najradosniji muslimanski blagdani. Oni su simboli radosti, veselja, osmjeha, zijareta i posebnog međusobnog čašćenja i uvažavanja vjernika. Oni su najvažniji muslimanski razlog uljepšavanja, ukrašavanja, oblačenja nove odjeće, darivanja članova porodice, kupovanja poklona, pripremanja kuća i stanova za doček gostiju, uređenja avlija, pranja gradskih ulica, čišćenja zajedničkih hodnika i stepeništa u zgradama, halala i pomirenja zavađenih, obradovanja roditelja, sestara, braće, rodbine. Bajrami i bajramski merhamet vjerniku ulivaju nadu da će lakše položiti životni ispit, lakše odgovoriti na pitanja u kaburu i sresti Stvoritelja svjetova Milostivog i Blagog i pred Njim položiti svoj dunjalučki račun.

Obzirom da gotovo svi muslimani, manje-više, respektiraju dane Bajrama i učestvuju, na ovaj ili onaj način, u njihovom obilježavanju, mi u ovom članku podsjećamo na islamske propise i adete u vezi sa tim danima, kako bi naši postupci bili što bliži islamskom obilježavanju tih mubarek dana.

Bajram je turska riječ

Riječ bajram na naše prostore je došla posredstvom Osmanlija, jer bajram na turskom jeziku označava vjerski praznik, praznik uopće, slavlje i veselje. Isti termin se koristi i u perzijskom jeziku. Inače bajram se na arapskom jeziku kaže ‘id, što znači praznik, blagdan, godišnjica, bajram. Iz izvornog značenja ove riječi el-‘id zaključujemo da su ovo dani vraćanja i obnove veselja i radosti, kao i navika da se ljudi okupljaju u ime nečega i oko nečega, a uz to, predstavlja njihovu čežnju i želju za tim.

Smisao Bajrama

Bajrami su, rekli bismo, svojevrsni izrazi i manifestacije pobjede nad iskušenjima koja su bila pred nama, pa su prevladana.

Ramazanski bajram je proslavljanje pobjede nad svojim nefsom, nad tjelesnim prohtjevima. Zar teravih namaz, drugi namazi i angažiranije, učenje Kur'ana u toku Ramazana, ne predstavljaju jačanje volje i duhovne snage muslimana u borbi protiv Iblisa i njegove vojske i zar sve to ne obilježiti posebnim veseljem i čestitanjem jednih drugima na trijumfalnoj pobjedi?!

Kurban bajram, takoder, znači jačanje osjećaja solidarnosti, prevazilaženje škrtosti i manifestaciju pobjede nad egoizmom. To je podsjećanje na pobjedu Ibrahima a.s nad Iblisom, koji mu je pokušao uništiti dostignuti stepen Allahovog prijatelja – halilullaha. Kurbani koje koljemo simbolika su naše spremnosti na žrtvu, na pokornost Stvoritelju i spoznaja neminovne prolaznosti i susreta sa svojim Gospodarem. Drugo ime za ovaj bajram jeste Hadžijski, ili Hadžilar bajram, zato što u te dane imućniji i fizički sposobniji vjernici obavljaju hadž, kao petu islamski dužnost. Nije to u fizičkom smislu lak ibadet – dug put, velike vrućine, prilično visok iznos troškova. Zar poslije takvih iskušenja i sjajne pobjede ne treba manifestirati svoju radost i veselje.

Utemeljenost bajram namaza

Prenosi se da je Enes b. Malik r.a. rekao: „Kada je Allahov Poslanik s.a.v.s. došao u Medinu vidio je da dva dana Medinjani provode u igri i veselju, pa ih je upitao: ‘Kakvi su to dani?’ Odgovorili su: ‘Igrali smo i zabavljali se u njima prije dolaska islama.’ Tada je Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Allah vam je ta dva dana zamijenio sa boljim od njih, a to su Ramazanski i Kurbanski bajram.'“ Iz ovog hadisa saznajemo da su Bajrami i bajram namazi utemeljeni prve godine po Hidžri.

Također, kada se radi o utemeljenosti bajramskog namaza, Ebu Se'id el-Hudri r.a. prenosi: „Allahov Poslanik s.a.v.s. je izlazio na dan Ramazanskog i Kurbanskog bajrama na musallu (mjesto gdje se klanja) i prvo čime bi počeo bio je namaz. Zatim bi se okrenuo i stao licem okrenutim narodu, dok su oni sjedili u safovima. On ih je savjetovao, davao preporuke i naređenja. Ako je htio da tada odabere jednu vojnu jedinicu – učinio bi to, a ako je htio nešto da naredi – naredio bi, a zatim bi se udaljio.“

Bajram namaz je vadžib

Učenjaci hanefijskog mezheba tretiraju bajram namaz kao vadžib svakom onom kome je džuma namaz farz, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. bajram namaz stalno obavljao, a uz to je i naređivao ljudima da izađu i klanjaju ovaj namaz. Ovaj stav je utemeljen na hadisu Allahovog Poslanika s.a.v.s. koji prenosi Ummu ‘Atijje r.a: „Naređivano nam je da izađemo i izvedemo i neudate djevojke iz svojih odaja i žene u vrijeme menstrualnog ciklusa koje bi stajale iza svijeta, učeći tekbire i dove zajedno sa narodom, nadajući se postizanju berićeta i oprostu grijeha koji nosi taj dan.“

Kako se klanja bajram namaz

Namazi kod oba bajrama imaju samo po dva rekata. Za valjanost ovog namaza važe isti uvjeti kao i za džuma namaz, s tim što je ovdje hutba sunnet, pa se može, u krajnjem slučaju, i izostaviti, ali je vrjednije obaviti ovaj namaz sa hutbom koja dolazi nakon klanjanja dva rekata.

Bajram namaz se, shodno praksi Božijeg Poslanika, klanja bez ezana i ikameta. Oba rekata se klanjaju kao i svaka druga dva rekata namaza, s tim što se dodaju, u hanefijskom mezhebu, po tri tekbira sa dizanjem ruku kao kod početnog tekbira i to: na prvom rekatu odmah nakon proučenog Subhaneke, a na drugom rekatu nakon završetka učenja, a prije odlaska na ruk'u.

Vrijeme bajram namaza

Treba napomenuti da se ovaj namaz klanja otprilike 45 minuta nakon izlaska sunca i traje sve dok sunce ne dođe u zenit i u tom periodu nema klanjanja namaza, u džamiji i na musali, ni prije, a ni poslije ova dva rekata. Međutim, kod kuće se može klanjati, shodno predaji Ebu Se'ida el-Hudrija r.a., u kojoj on kaže: „Allahov Poslanik s.a.v.s. nije klanjao ništa prije bajram namaza, a kada bi se vratio kući, klanjao bi tada dva rekata.“

Zikr i dova

Mustehab je noć uoči Bajrama, ili barem jedan njen dio provesti u zikru, namazu, učenju Kur'ana, učenju što više tekbira, tesbiha i istigfara. Ebu-d-Derda’ r.a. kaže: „Ko provede noć uoči Bajrama u ibadetu Allahu, neće mu umrijeti srce onoga dana kada srca budu umirala.“

Imam Šafija kaže da se u noći uoči Bajrama dova prima kao što se primaju dove uoči petka, uoči prvog redžeba i uoči petnaeste noći ša'bana.

Učenje tekbira

Kažu islamski učenjaci da je mustehab – lijepo puno učiti tekbire u noći uoči Bajrama i tako činiti sve do ujutru do početka ramazanskog bajram namaza, kada cio džemat skupa uči tekbire. Također za vrijeme Kurban bajrama tekbire treba učiti sve do ikindije četvrtog dana Bajrama – tzv. tekbiri tešrik. To je vadžib za svakog punoljetnog muslimana nakon svih farz namaza. Tekbiri-tešrik glasi: Allahu ekber. Allahu ekber. La ilahe illellahu vallahu ekber. Allahu ekber ve lillahi-l-hamd.

Poznato nam je da hadžije tokom obavljanja hadža i tavafa Kabe uče tekbire, pa je i ovo učenje tekbiri-tešrika od strane ostalih vjernika koji nisu na hadžu, ustvari, simbolika jedinstva ummeta.

Mirisi, kupanje i odjeća

Lijep je bošnjački adet, koji smo zapamtili i naslijedili od naših starijih, da se za Bajram oblači najljepše odijelo koje se ima. Ustvari, Bošnjaci muslimani su odijela kupovali uvijek za Bajram. To je bila vremenska granica kad se obnavljala garderoba i mijenjalo staro, iznošeno odijelo novim. Preko godine se nosi odijelo, a za Bajram se kupi novo. Ono se štedjelo, oblačilo se i u drugim svečanim prilikama – na svadbama, mevludima, zijaretima prijatelja i sl. Do danas je ostala izreka: „Kako ti je pripsano to odijelo, pravo bajramsko.“ Ako se ne bi moglo kupiti novo za svaki Bajram, onda se kupovalo barem svake druge, pa i treće godine, u zavisnosti od imovnog stanja.

Znamo, čuli smo i od hodža, a i od naših starijih da je Vjerovjesnik s.a.v.s. volio halal mirise i oblačio najljepše ogrtače koje je imao za vrijeme Bajrama i džuma namaza. Također, Allahov poslanik a.s. je obavezno preporučivao vjernicima da se kod svakog odlaska u džamiju, a naročito za džumu i Bajram, vjernik okupa, uzme abdest, lijepo namiriše, opere zube, ne jede luk i sličnu hranu kojom bihuzuri vjernike, otkloni sa sebe miris znoja i obuče najljepše odijelo koje ima u tom trenutku. Tako su radili i ashabi, tabiini i svi vjernici koji su poštovali uzor Allahovog Poslanika a.s. Nafi’ prenosi: „Abdullah b. Omer r.a. je za vrijeme Bajrama oblačio najljepše odijelo.“

Pojesti nešto prije ramazanskog bajram namaza, a ne prije kurbanskog

U skladu sa hadisom i praksom Allahovog Poslanika a.s. da prije klanjanja ramazanskog bajram namaza treba nešto pojesti, kako bismo napravili razliku između tog dana i prethodnih dana posta, treba uvesti praksu da omladina pred ulazom u džamije na dan klanjanja ramazanskog bajram namaza postavi sto sa hurmama koje su pretekle od ramazanskih iftara, ili su donirane mahsus za ovu priliku, kako bi džematlije koji to nisu učinili kod svojih kuća ispoštovali ovu praksu Allahovog Poslanika a.s. To se može učiniti barem jedenom hurmom, ili sa više njih, ali da broj bude neparan.

Za razliku od Ramazanskog bajrama, za vrijeme Kurban bajrama treba praktikovati upravo obrnuto, a to jest da se prije namaza ništa ne jede, već da prvi zalogaj toga dana bude od kurbana koji nakon izlaska iz džamije zakolje.

Ovakvi adeti vjernika su u skladu sa praksom Allahovog Poslanika a.s. Tako Enes b. Malik r.a. prenosi: „Vjerovjesnik  s.a.v.s. bi na dan Ramazanskog bajrama ujutro, prije nego iziđe na musallu, pojeo nekoliko hurmi.“. Dok Imam Ahmed prenosi predaju Burejde r.a. u kojoj se kaže: „Allahov Poslanik s.a.v.s. ne bi izlazio na dan Ramazanskog bajrama dok ne bi nešto pojeo, a na dan Kurban bajrama ne bi ništa jeo dok se ne bi vratio sa bajram namaza, pa bi onda jeo od svog kurbana.“

Vratiti se iz džamije drugim putem

Sunnet je otići jednim putem ili ulicom na bajram namaz, a vratiti se, po mogućnosti, drugim putem, ili zaobilaznom ulicom, što je također bila praksa Allahovog Poslanika s.a.v.s.

Imam Azam Ebu Hanife smatra da je mustehab – lijepo da imam i džematlije na Bajram u džamiju idu jednim, a vraćaju se drugim putem, jer time se uvećava svečanost Bajrama, a i stiče se veći sevab.

Islamski učenjaci se slažu da na ovaj način imamo priliku „zaraditi bereket i jednog i drugog puta, jer će nam taj put svjedočiti na Sudnjem danu, radi svjedočenja ljudi i džina koji stanuju pored tih puteva, radi sretanja više ljudi i poznanika i nazivanja selama i čestitanja Bajrama, radi posjete živih i mrtvih rođaka i prijatelja i radi osluškivanja potreba ljudi i, eventualno, pomoći njima, a uz to prolazeći i učeći tekbire manifestiraju se simboli islama i time se razočaravaju licemjeri“.

Čestitanje Bajrama

U našim krajevima, kako u Sandžaku, tako i u Bosni, ali i šire, svuda tamo gdje su Osmanlije vladale, Bajram se najčešće čestita riječima: „Bajram šerif mubarek olsun“, što u prijevodu s turskog znači: „Neka ti je sretan časni Bajram.“ Također kod nas, naročito u novopazarskom, tutinskom i rožajskom kraju, može se čuti i čestitanje riječima: „Mubarek ti Bajram“, „Sretan vam Bajram“, „Bajram mubarećola“, „Bajram bajrola“ i sl.

Ashabi Božijeg Poslanika a.s. su čestitali jedan drugom Bajram riječima: „Tekabbelellahu minna ve minkum! / Allah primio i od nas i od vas!“ Vasile r.a. o tome prenosi: „Sreo sam Allahovog Poslanika s.a.v.s. na Bajram i rekao sam mu: ‘Tekabbelellahu minna ve minke.‘ On je odgovorio: ‘Da. Tekabbelellahu minna ve minke. (Allah primio od nas i od vas – ukabulio nam).“

U današnje vrijeme u arapskim zemljama se može čuti i čestitanje riječima: „Idun seidun ja sejidi“, ili „‘Id Mubarek“, ili „Uhenniukum bil ‘id“, a što u suštini znači približno isto kao i kod nas.

Glas islama 283, strana 18-19, Islamijet, Dr. Haris Hadžić

Prikaži više

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Detektovan Adbloker (dodatak koji blokira reklame)

Molimo vas podržite nas tako što ćete ugasiti Adbloker