Carinski rat kao uvertira za konferenciju o Kosovu

“Usaglašeno je da nijedna strana neće blokirati ni podsticati druge da blokiraju drugu stranu u napretku na njenom putu prema Evropskoj uniji”, piše u Članu 14. Briselskog sporazuma koji su predstavnici Srbije i Kosova potpisali prije pet i po godina, uz posredovanje Evropske unije.

Taj do sada jedini papir na koji su potpis stavili pregovarači obje strane, međutim, odavno je bačen pod noge i izgažen do te mjere da ga čak ni briselska administracija ne spominje, pogotovo nakon navodne saglasnosti Aleksandra Vučića i Hashima Thacija da je razgraničenje uz korekciju granice između Srba i Albanaca jedini mogući put koji bi vodio normalizaciji odnosa i, naročito, poslije navodnog odustajanja samog Vučića od takve prilično zapaljive ideje.

A onda je iz Beča stigao glas da je međunarodna konferencija o Kosovu jedino rješenje koja predviđa razmjenu teritorija (stanovništvo nije spominjano), i to iz usta vicekancelara Hans-Christiana Strachea, što nas je podsjetilo na naslov teksta sa portala Al Jazeere Balkans “Karađorđevo 2: Novi crtači balkanskih granica na salvetama” s početka septembra ove godine.

‘Rat’ na naslovnicama beogradskih tabloida

“Iako se ni danas sasvim pouzdano ne može znati šta je sve dogovoreno usmeno, niti o čemu postoje pismeni dokazi, slavni crtači novih granica na salvetama [Slobodan Milošević i Franjo Tuđman] kao da su dobili nove sljedbenike na Balkanu – oličene u predsjednicima Srbije i Kosova […] Oni se, istina, sastaju javno, uz posredovanje Federice Mogherini i ostalih evropskih diplomata, uz obavezno slikanje pred kamerama, a u posljednje vrijeme i pričaju, prvi o, ‘jednom za svagda’, razgraničenju Srba i Albanaca, dvaju najbrojnijih naroda na zapadnom Balkanu, a drugi o mogućoj korekciji granice između Kosova i Srbije, što mu otprilike dođe na isto.”

Šta se sve iza zatvorenih vrata dogovaralo u vezi s trampom dijelova Preševske doline za dijelove sjevera Kosova, nažalost, vjerovatno se nikad neći saznati do kraja, ali je izvjesno da je priča o tome na domaćem terenu, prije svega kod političkih protivnika, dočekana na nož, što se odrazilo i na pogoršanje ionako klimavih odnosa između Beograda i Prištine.

Posljednjih dana optužbe su kulminirale dotle da su beogradski tabloidi riječ rat ispisivali kupnim slovima na svojim naslovnicama, iako se očigledno i dalje radi “samo” o trgovinskom ratu, odnosno odluci Kosova da carine na robu iz Srbije sa 10 odsto podigne na 100 odsto. Koja je uslijedila suprotno svim evropskim pravilima, uljučujući i CEFTA-u, organizaciju slobodne trgovine, čije su članice i Srbija i Kosovo, a zapravo se radi o odmazdi Prištine za otvoreno lobiranje Beograda protiv ulaska kosovskih policajaca pod okrilje Interpola.

Osveta za Interpol i psovačku diplomatiju

Da li je šef diplomatije Srbije Ivica Dačić imao pravo da lobira, uostalom kao i Bexgjet Pacolli, sa druge strane, protiv ili za prijem Kosova u Interpol, retoričko je pitanje, jer je lobiranje odavno dio skoro svakog političkog procesa. Suštinsko pitanje je, zapravo, da li je poštovan član Briselskog ugovora s početka teksta, jer bi u slučaju da je Kosovo primljeno u Interpol i jedna i druga zemlja svakako bile korak bliže zajedničkom cilju – ulasku u Evropsku uniju.

Ovako smo bili svjedoci likovanja srpske strane u “velikoj pobedi”, u kojoj je i sam Dačić – naravno, po prostakluku – nadmašio samog sebe. Njegova izjava da su Albanci preko austrijskog kancelara Sebastiana Kurtza htjeli u Interpol, “pa su tako i prošli”, očigledno je na Kosovu shvaćena kao najveća moguća uvreda. Uslijedio je i do sada najveći autogol Prištine, enormno uvećanje carinske takse, koja može da ima svakakva značenja osim jednog: približavanju Evropskoj uniji. Da, suviše je nekako “trumpovska”.

Uslijedila je bujica huškačkih izjava jednih protiv drugih, koja se nikako ne može podvesti pod evropski put, nego upravo suprotno, ali koja je definitivno proizvela očekivanu posljedicu, što se vjerovatno i htjelo: veliki strah i neizvjesnost kod običnih ljudi s obje strane priznate ili nepriznate granice.

Nastavljena proizvodnja straha

Čini se, međutim, da su se obje strane počele takmičiti u proizvodnji straha svojih građana, zabrinutih zbog neizvjesnosti šta će im donijeti dani i mjeseci koji slijede. Da su potezi koje vuku dvije strane sve manje diplomatski, a sve direktnije suprotstavljeni, jer su im takvi i interesi, pokazuje i najnoviji primjer sa Kosova, gdje policija baš u danima kada kulminiraju političke nesuglasice hapsi grupu ljudi srpske nacionalnosti u sjevernom dijelu Kosovske Mitrovice pod sumnjom da imaju veze sa ubistvom opozicionog lidera kosovskih Srba Olivera Ivanovića, koje se dogodilo prije 11 mjeseci.

Umjesto da, s punim pravom, insistira na primjeni prvih šest članova pomenutog Briselskog sporazuma, koji govore o formiranju i načinu funkcionisanja zajednice srpskih opština na Kosovu, a koje službena Priština godinama ignoriše, Beograd sada od Prištine traži da prioritetno povuče antievropsku carinsku barijeru, kojom pokušava da pokaže Srbiji da ima puni državni kapacitet.

Stav Evrope o ovom najnovijem sukobu na inače rovitom političkom terenu je nedvoslismen: Vlada Kosova mora odmah da ukine te odluke. Tako ne izgleda normalizacija. Trgovinski konflikti moraju se rješavati u tijelima koja su predviđena za to i odgovarajućim postupcima.

Moguća uvertira za vanredne izbore

Uzalud vrište i Johannes Hahn i Federica Mogherini iz Brisela. Njihove riječi kao da ne dopiru ni do Vučića, ni do Thacija, a kamoli Ramusha Haradinaja, koji se odmetnuo do te mjere da otvoreno poručuje kako Beograd treba da prizna nezavisnost Kosova kao prvi preduslov ponovnog sjedanja za pregovarački sto.

Bez obzira na atmosferu nepovjerenja i straha, koja se kreira kako iz Prištine, tako i iz Beograda, međutim, teško je ne zamisliti da se iza leđa javnosti, tajnim kanalima, možda i običnim mobilnim telefonima, ne odvija tajna diplomatija ne samo među vodećim svjetskim igračima, bilo u Evropi ili van nje, nego i direktnim razgovorima Vučića i Thacija.

Nema opipljivih dokaza da je riječ o uvertiri za još jedno plebiscitarno izjašnjavanje Srba i Albanaca, ali sve miriše da bi se iz najnovije krize moglo izaći novim izborima, koji bi liderima osigurali dodatni legimitet u nastavku pregovora i konačnog rješenja. Dok je to u slučaju Thacija vidljivo na dnevnom planu s premijerom, koji svako malo šalje drugačije poruke od predsjednikovih (uostalom, Thaci se još nije oglasio povodom najnovijeg zaoštravanja odnosa, što, samo po sebi, mnogo govori), kod Vučića je sve još tajnovitije, jer u ovom trenutku njegovi politički oponenti ne mogu da se pohvale bogzna kakvom podrškom ovjerenom pred građanima.

Novo propagiranje historijskog kompromisa

Važno je podsjetiti da opozicija, koliko god bila usitnjena i posvađana, ima zajednički stav upravo o Kosovu, dakako suprotan od vlasti. Većina je za poštovanje Ustava Srbije, po kojem je “Kosovo sastavni dio Srbije”, što u prevodu znači održavanje statusa quo ili zamrznutog konflikta, bez obzira koliko dugo to traje i koliko košta.

Naravno, tu su i druge stvari koje nerviraju Vučića, pitanje nezavisnog pravosuđa i slobodnih medija, naprimjer, koje zajednički traže i opozicija, i Evropska unija, tako da srbijanski predsjednik vrlo lako može posegnuti za vanrednim izborima, kojima će pokušati učvrstiti svoju vladavinu, ako je uopšte i uzdrmana, i ponovo odvratiti pažnju domaće i svjetske javnosti od krupnih problema koje ima i s Kosovom, i s pravosuđem, i s medijima; o ukupnim odnosima u regionu da i ne govorimo.

Ovakva kupovina dodatnog vremena mogla bi se iskoristiti za pripremu pomenute konferencije o Kosovu, ali bi i vanredni izbori mogli biti prilika za novo propagiranje ideje istorijskog kompromisa Srba i Albanaca, kao i učvršćavanja pozicija obje strane u pregovaračkom procesu. U prilpog time ide i viđenje bečkog Der Standarda sadašnje situacije na Kosovu.

Šta će reći Washington i Macron

“Zaoštravanje konflikta služi, prije svega, onima koji žele da iskoriste eskalaciju kako bi mogli da sprovedu svoje teritorijalne pretenzije. Zabrinuti građani strahuju da bi zbog toga mogli biti inscenirani čak i incidenti na sjeveru Kosova. Jer, ideja o razmjeni teritorija tinja i dalje – za šta je kriva, prije svega, opunomoćenica Evropske unije za spoljnu politiku Federica Mogherini, koja je protivustavnu ideju indirektno podržala, umjesto da doprinese postizanju neophodnog sporazuma između dvije države.”

Vođen ovakvim komentarom, koji u Evropi nikako nije usamljen, Thaci je iznenada otputovao u SAD, gdje se susreo s američkim državnim sekretarom Mikeom Pompeom i drugim zvaničnicima. Vučić u međuvremenu iščekuje susret s francuskim predsjednikom Emmanuleom Macronom u Beogradu, koji je, uz njemačku kancelarku Angelu Merkel, do sada bio najveći protivnik promjene granica između Srbije i Kosova. Ovi razgovori će umnogome odrediti sudbinu Briselskog sporazuma i daljeg pregovaračkog procesa.

Izvor: Al Jazeera

Prikaži više

Slični članci

Close

AdBlocker detektovan.

Podržite nas tako što ćete ugasiti AdBlocker. Na portalu se nalaze samo reklame Google Adsense-a i reklame koje sami kreiramo. Ne brinite za sigurnost vašeg računara. Hvala.