Da li ste čuli priču o šejhu sa El-Azhara i prostitutki?

Šejh Ahmed ez-Zajaat je bio učitelj koji nije ništa znao na ovom svijetu osim: El-Azhara gdje je predavao, kuće u kojoj je živio i ceste između njih.

Kako su godine prolazile, i kako je stario, njegovo zdravlje je počelo da se pogoršava, bio mu je potreban odmor. Doktor mu je kazao da uzme odmor i da ode negdje izvan mjesta svog boravka i rada, te ga je savjetovao da uživa u tišini i miru parkova pored Nila.

Jednog dana, šejh je izašao vani i zaustavio kočiju (u to vrijeme nije bilo automobila). Rekao je vozaču: “Sinko, odvedi me na neko lijepo mjesto gdje mogu uživati u pogledu i opustiti se”.

Međutim, vozač kočije je bio zla osoba i odveo je šejha na mjesto gdje se nalazilo nekoliko javnih kuća.

Nakon što su stigli rekao je šejhu: “Stigli smo”.

Šejh reče: “Sinko, akšam-namaz se približava, gdje mogu klanjati? Odvedi me do prvog mesdžida”.

Vozač pokaza na jednu od ovih kuća, i reče: “Mesdžid je tamo”.

Vrata kuće su bila otvorena, a žena koja je vodila kuću je sjedila, na način na koji žene poput nje obično sjede.

Kada je šejh vidio oborio je svoj pogled. Vidio je mjesto gdje je mogao da sjedne pa je došao do njega i sjeo čekajući ezan.

Zbunjena žena samo je gledala u njega- “Šta je to dovelo ovdje ovog čovjeka”.

On nije izgledao poput njenih redovnih mušterija.

Izgledala je zamišljeno, ali se nije usudila da ga pita šta on tu radi.

Ono što je spriječilo da ga upita bio je stid koji je ostao u njenom srcu čak iako je bila prostitutka. Međutim, stid se jedino pojavljuje pred bogobojaznim ljudima.

On, s druge strane, je činio tesbih (izgovarajući subhanaAllah) dok je gledao na svoj sat, sve dok nije izdaleka čuo ezan za akšam-namaz.

Pitao je: “Gdje je ovdje mujezin? Zašto nije učio ezan za namaz kada je došlo njegovo vrijeme? Jesi li ti njegova kćerka?”

Ona je … šutjela.

Čekao je neko vrijeme, a onda kazao: “Kćeri, vrijeme akšam-namaza je kratko i nije dozvoljeno da ga odlažemo, i pošto ne vidim ovdje nikoga, pa ako imaš abdest onda stani iza mene u džematu da klanjamo”.

On je proučio ezan, a onda ne gledajući u nju dok se spremao da prouči ikamet primijetio je da još uvijek nepomično stoji iza njega.

Pitao je: “Šta nije uredu? Zar nemaš abdest?”

Odjednom kao da se probudio njen iman i kao da se sjetila starih dana kada je bila ispunjena čistoćom i bila daleko od grijeha, počela je glasno plakati, te se bacila pred njegove noge.

Šejh je bio iznenađen i nije znao na koji način da je smiri.

Onda je ona počela da mu priča svoj život.

U njenim riječima vidio je veliko kajanje i osjetio je istinu njenog pokajanja. Shvatio je iskrenost u onome što je govorila, pa joj je rekao: “Slušaj, moja kćeri, šta Gospodar svega stvorenog kaže: Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv. (ez-Zumer, 53.) Sve grijehe, moja kćeri, sve grijehe…

Vrata pokajanja su otvorena za svakog grešnika i toliko su široka da ih može obuhvatiti bez obzira koliko ih ima… čak i kufr.

Pa, ko god uznevjeruje u Svemogućeg, nakon što je vjerovao, ali se pokaje prije časa svoje smrti, bude iskren u svome pokajanju i obnovi svoj islam, Allah će prihvatiti takvo pokajanje.

Allah, moja kćeri, je Najdarežljiviji od svih. Da li si ikada čula da neko darežljiv zatvori vrata ispred nosa onih koji su došli da traže od njega?

Ustani i idi uzeti abdest i pokrij se. Idi i očisti vodom svoju kožu, a svoje srce istigfarom. Približi se svom Gospodaru, a ja ću te čekati. Nemoj odlagati kako ne bismo propustili akšam-namaz”.

I onda je uradila ono što je on tražio i vratila se u novoj haljini i s novim srcem. Onda je stala iza njega i klanjala. Osjetila je slast u tom namazu i osjetila je da je ovim namazom pročistila svoje srce.

Kada su završili namaz, šejh joj je rekao: “Kreni sa mnom i pokušaj prekinuti svaku vezu koju imaš s ovim mjestom i svima u njemu. Pokušaj izbrisati iz svog pamćenja vrijeme koje si ovdje provela.

Uporno moli Allaha za oprost i povećaj svoja dobra djela.

Zaista, blud nije toliko veliki grijeh kao kufr, a Hind (bint ‘Utbe) je bila nevjernica i gajila je u svom srcu neprijateljstvo prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., čak je i pokušala pojesti Hamzinu jetru. Nakon toga je postala bogobojazna vjernica i počeli smo za nju da govorimo ‘Allah bio zadovoljan s njom’”.

Šejh je onda odveo u kuću bogobojaznih žena i pronašao joj bogobojaznog muža i savjetovao ga da se dobro brine za nju.

Kada rob počini grijeh na njegovom srcu ostane crna tačka,

a ako se pokaje, ostavi grijeh i zatraži oprosta od Allaha,

njegovo srce ponovo postane bijelim.

Ako nastavi činiti grijehe, povećava se crnilo sve dok ne potamni srce.

To je zastor za kojeg je rekao Allah, s.v.t.:

“Na njihovim srcima je zastor zbog onoga što su radili”.

(El-Mutaffifin, 14.)

(Hadis je zabilježio Tirmizi i rekao da je hasenu-s-sahih)

Napisao: Ali et-Tantavi

Prijevod i izvor: IslamBosna.ba

Prikaži više

Slični članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Adbloker detektovan

Molimo vas podržite nas tako što ćete ugasiti Adbloker.