Djelovanje Mladih Muslimana u periodu od 1960. do 1980. godine – II dio

O održavanju tribine u Carevoj džamiji, pokretanju lista Preporod, pisanju članaka za Takvim, štrajku u GHB medresi, organizaciji Tabačkog mesdžida, …

Za sve njih, izašavši na slobodu 1960.g., nastupa period snalaženja, borbe za opstanak, za preživljavanje. Potrebno je bilo što prije stati ”na svoje noge”, osamostaliti se ekonomski, završiti prekinute studije, što je velika večina i uspjela. Potrebno je bilo osmisliti način daljnjeg rada za Islam. Nastojanja UDB-e da razdvoji MM , bila su uzaludna. Po izlasku iz zatvora međusobna druženja su se intenzivirala. To nije bila ničija direktiva, niti poticaj, bila je to čista potreba da budu zajedno. Družili su se i pomagali jedan drugog. Tim druženjima organizacija de facto nastavila je da živi i djeluje. Realno ,u svim sredinama gdje je bilo ”bivših ” MM sada se osjećalo strujanje i težnja za našom obnovom. Uglavnom radilo se oko obnove vjerskog života, mekteba, mesdžida itd.

1966.g. u Jugoslaviji je kulminirao sukob Tito – Ranković. U narodu se osjetilo pozitivno strujanje. Nastupilo je neko vrijeme uslovne ”liberalizacije”. Bilo je potrebno iskoristiti tu priliku i pokušati spašavanje naroda od komunističkog uticaja, ličnim i kolektivnim naporima dati doprinos protiv ateizacije i odrođavanja naroda od naše tradicije. U dogovoru sa Husein ef. Đozom, tadašnjim vjerskoprosvjetnim referentom Rijaseta, okupljaju se neki članovi MM i počinju pisati za Takvim. Takvim je do tada bio obični muslimanski kalendar. Pisalo se o svim vjerskim i drugim aktuelnim temama, ali i prevodili razni tekstovi iz strane štampe i knjiga. Članci su objavljivani pod pseudonimima, jer i u IZ bilo je doušnika UDB-e, pa redakcija ne bi smjela (ili ne bi htjela) objaviti radove da su se znali autori. U Takvimu su najviše sarađivali Munir Gavrankapetanović, Salih Behmen, Alija Izetbegović, Mehmed Arapčić, Ešref Čampara, Hilmo Čerimović i drugi. Uspostavio se dobar odnos i redovni kontakti sa GH Medresom i GH bibliotekom.

Sredinom 1966.g. počinju se organizovati predavanja namjenjena omladini, koja su organizovali svršenici Medrese i studenti, a koja su pisali neki članovi MM (Salih Behmen, Munir Gavrankapetanović, Omer Behmen). Predavanja su u početku organizovana u maloj zgradi u dvorištu Begove džamije, a kasnije u Carevoj džamiji. Predavanja su pobudila veliko interesovanje među omladinom, pa ih je znalo slušati čak 300-400, a mnogi zbog malog prostora nisu mogli ni prisustvovati. Predavanja, nakon kojih bi usljedila diskusija, čitali bi omladinci i obično je autor bio nepoznat. U stvari, to su pisali članovi MM, bivši robijaši. I na predavanjima, kao i na svim drugim aktivnostima MM, prisutni su bili UDB-ini ljudi.

U dogovoru sa Husein ef. Đozom pokrenut je list ”Preporod” – prvi naš 15-dnevni informativni list. Mladi Muslimani tu nalaze široko polje rada. Oko ”Preporoda” se okupio veliki broj MM. Tu su aktivni bili Salih Behmen, Omer Behmen, Rušid Prguda, Alija Izetbegović, Mehmed Arapčić, Muhamed Serdarević, Ešref Bakšić, Hasib Branković, Vahid Kozarić, Osman Dobrača, Atif Delalić. Glavni urednik ”Preporoda” je bio Husein ef. Đozo, a MM – saradnici u listu opet su pisali i radili pod pseudonimima.

Mehmed Arapčić se posebno angažovao na prevođenju islamskih tekstova. Pored ostalog preveo je kapitalno djelo <>, poznatog islamskog pisca Muhameda Igbala.

U prostorijama čitaonice ”Preporoda” (ul. JNA br.81) počinju se održavati posebni sastanci i predavanja sa omladinom (Omer Behmen). Sve se više omladine okuplja oko predavanja u Carevoj džamiji i u prostorijama Preporoda, što je usred komunističke vladavine značilo mnogo. Kod mnogih mladića i djevojaka je obnovljena vjera, a kod mnogih probuđena. I ne samo to. Počela se rađati težnja za slobodom i demokracijom. UDB-a je naravno sve to pratila.

1971.g. u GHB Medresi đaci su pokrenuli štrajk, tražeći da se uvede više predmeta u nastavu. Niko normalan ni u jednom normalnom režimu ne bi reagirao u negativnom smislu. Međutim, UDB-a je nastojala da maksimalno iskoristi ovaj štrajk za svoje ciljeve. Štrajk su proglasili antidržavnim aktom, i pokrenuli dugo čekanu operaciju. Operaciju ispred UDB-e vodio je Bahrudin Bijedić. Nekoliko mjeseci trajala je bjesomučna kampanja, ” informativni razgovori” pritisci, maltretiranja, nakon čega je UDB-a , ne našavši ništa konkretno, izdala saopćenje u kojem se govorilo da su postojale određene radnje antidržavnog karaktera, ali da elemenata za krivično gonjenje. Tako je u proljeće 1972.g. završen jedan vrlo važan proces u razvoju Islama. Mladi Muslimani nastavljaju da se sastaju i rade za Islam i narod, ali na ”drugačiji” način.

1978. pokreće se rad Tabačkog mesdžida. Studenti, uglavnom sa FIN-a pripremaju predavanja, koja su takođe, vrlo posjećena i zapažena. Posjećena od omladine, a zapažena od UDB-e. Ovaj rad je indirektno pomagan od strane ”starih” članova MM, a od studenata u njegovom radu najviše se angažovao Hasan Čengić.

Rad u ovom periodu (1960.-1978.), posebno se odrazio i bio učinkovit na nacionalnu svijest, a radi opredjeljivanja Bošnjaka. Jer poslije 1945. u BiH za komuniste postojali su Srbi, Hrvati i Neopredjeljeni. Konačno u novom Ustavu Jugoslavije 1973. dat nacionalni naziv Musliman, čime su Bošnjaci najzad prestali biti ”neko ko treba da prestane da bude svoj”.

Proces iz 1983.
(četvrtak, 30 August 2001 00:00 Emir Mehmedović , Ažurirano ( Ponedjeljak, 25 Februar 2008 13:25 ) )

Proces grupi muslimanskih intelektualaca 1983.

Proces grupi muslimanskih intelektualca, predvođenih istaknutim članovima pokreta “Mladi Muslimani” pokrenut početkom 1983. godine od strane SKJ, je bio uvod u sva kasnija bitna politička događanja u BiH, a posebno ona u vezi sa Bošnjacima. Ovim političkim procesom, iako to njegovim tvorcima nije bio cilj, u bosansku javnost su lansirana imena koja su početkom devedesetih, dakle nakon samo 7-8 godina, preuzela političko vođstvo Bošnjaka i BiH.

Na ovom montiranom suđenju 13 intelektualaca Bošnjaka osuđeno je na zatvorske kazne u ukupnom trajanju od 90 godina. U toj grupi bili su Alija Izetbegović, Omer Behmen, Hasan Čengić, Ismet Kasumagić, Edhem Bičakčić, Husein Živalj, Rušid Prguda, Salih Behmen, Mustafa Spahić, Melika Salihbegović, Džemal Latić, Derviš Đurđević, Đula Bičakčić.

O značaju i ulozi ove grupe možda najbolje govore riječi samih kreatora procesa, tadašnjih bh. komunističkih moćnika, koje navodi dr. Šaćir Filandra u svojoj “Bošnjačkoj politici XX. stoljeća” koji kažu:

“Grupa je višestruko povezana s inostranstvom, Bečom, Istanbulom, Teheranom, Bagdadom, s emigrantima koji djeluju s pozicija antikomunizma, a išli su i na kongres pomirenja šija i sunita u Teheran, gdje su figurirali kao predstavnici muslimana Jugoslavije.”
“Njihovo (grupe muslimanskih intelektualaca opaska E.M.) ekstremističko istupanje, rekao bih, potpuno je identično platformi terorističke organizacije, koju naša novija istorija poznaje pod imenom “Mladi Muslimani.” On je mladomuslimanski pokret optužio za antikomunizam, panislamizam, suradnju s okupatorom i zato što su sebe smatrali “zaštitnikom muslimanskih interesa”. Cilj je “islamizacija Bosne i stvaranje islamske države u Bosni i Hercegovini” i s tim ciljem “bivši mlado-muslimani i njihovi sljedbenici” povezali su se putem obavještajnih mreža s društvenim kretanjima u islamskom svijetu. Drugo obilježje grupe, prema njegovim riječima, jeste to da su to “intelektualci i to tehničkih struktura”, što upućuje na njihovo “pridržavanje stava o nesposobnosti muslimanskog sveštenstva da trajno i efikasno djeluje na takvoj platformi i da se u profiliranju autentične muslimanske inteligencije traži realni socijalni agens za društvenu i dugoročnu akciju”.

Platforma i aktivnost grupe “ima dugoročan karakter”. “Nisu nigdje pokazani znakovi nestrpljenja, znakovi da se iskoristi samo dati trenutak za nekakav definitivni cilj, no naprotiv, taj dati trenutak i naše političke i druge teškoće korištene su za fundiranje jedne dugročne aktivnosti. Drugo obilježje je ta tzv. islamizacija.” Ta islamizacija očituje se Izetbegovićevim stavom “da … jedino Islam ima… pravi odnos prema integralnom čovjeku”, a “ona je u stvari jedan pokušaj modernizacije Islama, i pokušaj da se on učini prijemčivim ovdje prije svega, na zemlji sve do optužbe svećenstva da je reduciralo Kur´an na svetu knjigu”. U našim uvjetima to znači “potpuno izbrisati crtu koju mi obično zovemo razlika između crkve i države… – jer te crte više nema, odvojenosti nema. Država to je Islam i obrnuto, to je jedno”.

Na osnovu ovih i ovakvih optužbi ova grupa je osuđena na višegodišnje zatvorske kazne koje su izdržavali u KP domovima u Foči i Zenici.

Nastavit će se…

Prikaži više

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Detektovan Adbloker (dodatak koji blokira reklame)

Molimo vas podržite nas tako što ćete ugasiti Adbloker