Dodikov atentat na Ferhadiju

Piše: Dragan Bursać

Noćas je pucano na Ferhat-pašinu džamiju u Banjaluci. To jeste varvarski čin, kako policja navodi, pojedinaca u alkoholisanom stanju. Ali, to je najmanje varvarski čin nekoga koga je alkohol “preuzeo”. Pa se postavlja onako ljudsko pitanje: Zašto alkolizirani pojedinci nisu pucali u neku od mnogobrojnih pravoslavnih crkava, zašto nisu pucali u Banski dvor ili lokalnu stanicu policije?

Kako je to dobri anacionalni građanin banjalučki, koji nema nekakvih ksenofobnih afiniteta i koji je sasvim potaman svima, uperio pištolj put Ferhadije i opalio? Nije mu se omaklo, sigurno!

Kada neko, a to je predsjednik bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik, stalno ponavlja kako je džamija mjesto sa koga se “arlauče”, kada priča nastrane priče o padanju vrijednosti nekretnina u Banjaluci zato što se nalaze u blizini džamija sa kojih se “arlauče”, kada sve to pominje u najgledanijoj političkoj tabloid-emisiji u Srbiji, onda je direktno odgovoran za ispaljene hice u Ferhadiju. Ovi meci su, da se razumijemo, materijalna verifikacija Dodikovih misli i riječi.

Otvoreni profašistički akt

Jer, šta očekivati od pripitog plebsa nadopingovanog Dodikovim predizbornim nacionalizmom do li barem “utješnog” pucnja u muslimanski vjerski objekat, kojim se dokazuje “lojalnost Velikom vođi” i njegovoj politici. Da budemo do kraja iskreni, ovdje se radi o otvorenom profašističkom aktu, upravo zato što ga je stvorio i porodio sistem, a ne neki pijani pojedinac.

I to je tako oduvijek. Ne treba ići dalje od ponosne mučenice Ferhadije, koja, iako je jedna od najljepših ne samo vjerskih objekata u Bosni i Hercegovini, pamti svoje potpuno razaranje u maju 1993. godine. A ti rušitelji su isti oni koji su po pozvanju i poslanju Radovana Karadžića i lokalnih srBskih otaca u Banjaluci samo isporučili mržnju u srednjevjekovnu ljepoticu. Njihov eksploziv, kao i jutrošnji metak, tek je produžena ruka “dobroćudnog plebsa”, koji ispunjava mantre svojih nacionalih otaca.

Problem, ali baš problem, nije samo u konstataciji da je riječ o ur-fašizmu. Konstatcija je poprilično impotentna stvar. Problem je što je predizborno bildanje mišića i mitomanija koja je uništavala sve pred sobom i dovela do rata i genocida u prvoj polovini dvedesetih jednaka u uncu ovoj. A o tome ponajviše trebaju razmišljati oni kojima je ezan “arlaukanje”, oni koji vode za sobom stotine hiljada poslušnika koji bi da ućutkaju to “aralukanje”.

A kad se puca na Ferhadiju? U vrijeme obilježavanja najvećeg islamskog praznika. U zoru novih izbora. Pa se onda samo slijep i gluh čovjek, pored očiju i ušiju, može baviti ovim kao “slučajnim aktom”.

‘Međunarodni’ će opet izraziti zabrinutost

Neko će reći: Pa imamo mi i međunarodnu zajednicu, valjda će uraditi nešto. I hoće, sigurno. Žurno će izraziti zabirnutost. Osobe koje su pucale su sklonjene od međunarodne zajednice, a huškači, ili huškač? Pa oni ubiru političke poene. Potpuno legalno, nekažnjeno i po zakonu. Na žalost i sramotu svih nas. Pa onda i ne čudi izjava Osman ef. Kozlića, koji veli da je svaki pucanj u krugu od 100 metara oko Ferhadije napad na tu džamiju. A bio je efendija Kozlić do neba strpljiv. Čak nije niti izlazio u javnost prije zvaničnog saopštenja.

Ono što se znalo i što piše u saopštenju je sljedeće: “Službenici Policijske uprave Banjaluka lišili su slobode A.K. (1977) i A.B. (1983), oba iz Banjauke, zbog postojanja osnova sumnje da su istog dana oko 02:50 sati, u Banjaluci, u Ulici Kralja Petra I Karađorđevića, ispred ugostiteljskog objekta, ispalili hitac iz vatrenog oružja.” Najprostije rečeno: mladi ljudi su nekih 20 metara od Ferhadije lokali svu noć, a onda su pucali u pravcu džamije.

“Muftijstvo banjalučko najoštrije osuđuje ovaj vandalski čin, koji se može okarakterisati kao teroristički, jer se radi o pucanju na jednu od najznačajnijih džamija na Balkanu, banjalučku Ferhadiju, i to trećeg dana velikog muslimanskog praznika, Kurban-bajrama”, saopštilo je Muftijstvo banjalučko.

I, šta nam je svima raditi? Pozvati na smirivanje strasti, na civiliziranost, na ljudskost i pravnu državu. U redu. Ali, ko će ispraviti retroaktvine Dodikove riječi od prije mjesec dana? Ko će i kako će reći tom čovjeku da se zaustavi, da prestane sa ponižavanjem, demoniziranjem i majornizacijom preostalih Bošnjaka u Banjaluci? Ko je ta sila, kada već nema zakona i pravde, koja će direktno pozvati Dodika na odgvornost? Nema je, i to je poražavajuće.

Svaki metak put ka izbornoj pobjedi

Jer, boli Dodika donji dio leđa za doslovno ubistvene posljedice sopstvenih riječi. U Banajaluci on sastavlja žalopojke što bh. vlasti nisu pustile u zemlju nekakvog ruskog pisca poluteroristu i egzibicionistu sa ratišta ukrajinskih. Nema tu ni trunke empatije za bošnjačko stanovništvo pod ovakvim okolnostima. A da zlo bude veće, baš će pucanj u Ferhadiju biti dodatni talir, onaj žeton koji će uvećati Dodikove izborne šanse.

I zato bi nekažnjavanje nalogodavaca i pospješitelja napada, a u ovom slučaju je to direktno Dodik i režim mu, bila potpuna kapitulacija i pravne države, i države Bosne i Hercegovine kao takve. Ako prođe Dodikov pokušaj atentata na jedan od najljepših kulturnih spomenika naše zemlje, proći će doslovno sve.

Ferhadija u svojim korjenima, u svojim temeljima, na žalost, ima potvrdu za ovo.

sandzacke.rs

Prikaži više

Slični članci

Close

AdBlocker detektovan.

Podržite nas tako što ćete ugasiti AdBlocker. Na portalu se nalaze samo reklame Google Adsense-a i reklame koje sami kreiramo. Ne brinite za sigurnost vašeg računara. Hvala.