Dr. Nurković: Alkohol u medicini – Da ili Ne

Ovo je pitanje u vezi kog i danas postoji razilaženje kod islamskih učenjaka. U hemijskoj terminologiji, alkohol se ne odnosi na opojna pića, nego je to opći termin koji se primjenjuje na sve organske spojeve u kojima je hidroksilna skupina (OH) vezana za ugljikov atom. Svakodnevno funkcionisanje gotovo da je nemoguće bez upotrebe nekih alkohola. Ima ih u lijekovima, hrani i slatkišima, sapunima, šamponima, parfemima, sredstvima za čišćenje prostorija, bojama i lakovima, a koriste se i u preradi drveta i metala, antifrizu i gorivu za prijevoz.

Najpoznatiji je alkohol koji se nalazi u alkoholnim pićima. To je etilni alkohol, etanol i obično je poznat kao alkohol koji nastaje od žitarica. Etanol se u pićima dobija djelovanjem kvaščevih gljivica na šećer u ječmu (pivo), grožđu (vino), ječmu, kukuruzu ili raži (viski) i krompiru (votka). Alkoholno vrijenje je najstariji način dobijanja alkohola. U tom procesu se, uz katalitičko djelovanje enzima kvaščevih gljivica, ugljikohidrati pretvaraju u etanol.

Druge vrste alkohola (misanol, propranol, dodekanol i sl.) nemaju nikakve veze sa opojnim pićem. To su čiste materije u čiju dozvoljenost nema nikakve sumnje.

Islamska i medicinska ulema ima podijeljeno mišljenje

 

Islam je kategoričan kada je u pitanju zabrana konzumiranja alkohola koji opija i proizvoda koji u sebi sadrže taj alkohol. Oko takvog stava ne postoji kompromis ili isprika.

Rekao je Uzvišeni Allah: ”O vjernici, vino i kocka i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite.” (El-Maide, 90)

Islamski učenjaci provodili su iscrpne diskusije o šerijatskom shvatanju i definiciji riječi hamr (vino, opojno piće) koja se pominje u ovoj suri, a sve na osnovu različitosti njihovih stavova o jezičkom značenju te riječi. Većina islamskih pravnika smatra da hamr ima općenito značenje, te da predstavlja sve ono što opija i omamljuje, svejedno da li se radilo o soku, o tečnoj rastopini koja je proizašla iz gnječenog voća, da li to opijajuće piće bilo kuhano ili ne i sl. Prenosi se od Ibn Omera da je Vjerovjesnik s.a.v.s. rekao: ”Sve što opija predstavlja hamr i sve što opija je zabranjeno…” (Muslim, 2003; Et-Tirmizi, 1861; En-Nesai, 5582; Ebu Davud, 3679; Ibn Madže, 3390). Ovakva poslanička odrednica obuhvatila je svako piće ili jelo, svejedno da li to bilo u čvrstom ili tečnom stanju, a što ima opijajuće dejstvo, bez obzira na porijeklo njegove tvari iz koje je nastalo i bez obzira na proces njegovog nastanka. Odatle je neispravno smatrati samo vino hamrom, odnosno isključivim predmetom kur’ansko-hadiske zabrane, a dopuštati nešto drugo što opija, a nije vino, s obzirom da nosi drugačiji naziv (rakija, loza…) i ima drugačije porijeklo.

Međutim, stav učenjaka je da je alkohol po svojoj vanjštini i fizičkoj formi čist, što za sobom povlači mnoge olakšice, te se upotreba alkohola u higijeni, medicini, industriji i nauci dozvoljava i nema, inšaallah, nikakve smetnje da se koristi.

Upotreba i liječenje lijekovima u kojima se nalazi alkohol?

 

Nije dozvoljeno upotrebljavati bilo šta od opojnih pića (čistih opojnih pića u mjeri koja opija) kao lijek u bilo kojem vidu, shodno riječima Allahovog Poslanika s.a.v.s.: „Allah nije dao (učinio) lijek u stvarima koje vam je zabranio.“

Kada je riječ o lijekovima u kojima se nalazi nešto od alkohola, mišljenje islamskih i medicinskih učenjaka je da ako lijekovi sadrže malu (neznatnu) količinu alkohola, koja je pomiješana sa vodom ili drugom hemikalijom i time gubi efekat opijanja, dozvoljeno ih je konzumirati. Ono što je bitno navesti jeste da su učenjaci stavili određene granice kada je dozvoljeno upotreba alkohola u medicinske svrhe, pa tako kažu da je neophodno da se ispune tri uslova:

  1. da ne postoji drugi adekvatan lijek koji u sebi ne sadrži alkohol;
  2. da upotrebu lijeka koji je na bazi alkohola propiše pouzdan doktor musliman (ili nemusliman koji je povjerljiv, pravedan i profesionalan u svom poslu);
  3. da upotreba lijeka bude u tolikoj mjeri da ne opija (Mugni El-Muhtadž 5/517).

Na osnovu hadisa i šerijatskih principa o općem dobru (masleha mursele) i prijekoj potrebi (daruri), uzimajući u obzir najjača mišljenja islamskih pravnika, može se zaključiti:

  1. dužnost je izbjegavati upotrebu alkohola i svih proizvoda u čiji sastav ulazi alkohol;
  2. u slučaju prijeke potrebe (nužde), tj. kada je život u pitanju ili gubljenje nekog dijela tijela, dozvoljena je upotreba alkohola i lijekova spravljenih od njega u granicama potrebe (nužde), pod uslovom da nema drugog odgovarajućeg lijeka. Ovdje je potrebno svjedočanstvo više od jednog ljekara specijaliste da alkohol (odnosno lijek napravljen od njega) može izliječiti datu bolest;
  3. ukoliko se alkohol pri spravljanju lijekova hemijskom reakcijom razloži i pređe u neki drugi oblik, takvi lijekovi se mogu nesmetano koristiti;
  4. ukoliko postoji potreba, a ne postoji adekvatna zamjena, alkohol se može koristiti za vanjsku upotrebu (kao što je čišćenje rana i tome slično), imajući u vidu da se zabrana u Kur‘anu i hadisima odnosi na unošenje alkohola u organizam, mišljenje učenjaka da je alkohol kao materija čist i činjenicu da potreba (hadže) može ponekad dobiti status nužde (darure), a u nuždi je dozvoljeno koristiti i ono što je, inače, zabranjeno (haram).

Musliman je obavezan da traži lijek koji je halal u potpunosti, a tek nakon toga ukoliko ne nađe adekvatan lijek dozvoljeno mu je da upotrebljava onaj koji je napravljen na bazi alkohola ako ispuni uslove koji su spomenuti.

Glas islama 291, strana 42, islam i medicina, autor: dr. Jasmin Nurković

Prikaži više

Slični članci

Close

AdBlocker detektovan.

Podržite nas tako što ćete ugasiti AdBlocker. Na portalu se nalaze samo reklame Google Adsense-a i reklame koje sami kreiramo. Ne brinite za sigurnost vašeg računara. Hvala.