Fadileti i koristi vjerovanja u Allahovo određenje

1. Zadovoljstvo, ubjeđenje i naknada.
Allah dž.š., kaže: „Nijedna se nesreća ne desi bez Allahove dozvole!“ (el-Tegabun, 11.) Abdullah b. Abbas r.a., kaže: Allah dž.š., propiše, putem kada’a i kadra. Allah dž.š., kaže: „Ko u Allaha vjeruje, srce će mu uputiti!“ (el-Tegabun, 11.) Hafiz Ibnu Kesir rhm., kaže: „Koga snađe nekakva nedaća pa bude svjestan toga da se ta nedaća ne dešava osim uz Allahovo dž.š., određenje i sprovedbu, pa osabura, strpi se i nagradu iščekuje i…

… predadne se Allahovoj dž.š., presudi – Allah će mu srce uputiti i naknadiće mu ono što ga je od dunjaluka mimoišlo – uputom u srcu i jakim ubjeđenjem, a kadkada će mu i povratiti ono što mu je uzeo ili će mu dati nešto što je vrijednije i bolje od toga. Ibnu Abbas r.a., kaže: „Srce će mu uputiti jekinu/ubjeđenju, pa će biti svjestan toga da ono što ga je snašlo nije ga moglo zaobići, a ono što ga je mašilo nije ga moglo snaći!“ Alkame rhm., kaže: „U pitanju je čovjek kojeg snađe izvjesna nedaća pa bude svjestan toga de je ona od Allaha dž.š.!“

2.Čišćenje od grijeha.
Poslanik s.a.w.s., kaže: „Vjernika neće spopasti bol, niti umor, niti bolest, niti tuga, niti bilo kakva briga, a da mu Allah dž.š., zbog toga ne oprosti neke grijehe!“ (Muttefekun ‘alejh)

3.Davanje velike nagrade.
Allah dž.š., kaže: „Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine, a ti obraduj izdržljive, & one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: “Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!” & Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravome putu!“ (el-Bekara, 155-157.)

4.Bogatstvo duše.
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Budi zadovoljan s onim što ti je Allah dao bićeš najbogatiji čovjek!“ (Hasen. Ahmed, Tirmizi.) Na drugom mjestu, Poslanik s.a.w.s., kaže: „Nije bogatstvo u novcu, već je bogatstvo u duši!“ (Muttefekun ‘alejh) Svjedoci smo tome da velik broj onih koji imaju imetka i novca nisu zadovoljni svojim stanjem – čime bivaju siromašni u duši, za razliku od onoga koji ima malo imetka, a bude zadovoljan onim što mu je Allah dž.š., dao, nakon truda i rada – nosi bogatstvo u svojoj duši.

5. Niti se prekomjerno raduje niti se prekomjerno žalosti. Allah dž.š., kaže: „Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi – to je Allahu, uistinu, veoma lahko – & da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce.“ (el-Hadid, 22,23.)

Hafiz Ibnu Kesir rhm., kaže: „Nemojte se oholiti nad ostalim svijetom s onim čime vas je Allah dž.š., darovao, jer vi to niste zaradili, već vam je Allah dž.š., to dodijelio, i s time vas opskrbio, stoga nemojte Allahove blagodati i ni’imete zloupotrebljavati. Ikrimeh rhm., je rekao: „Svaka osoba ili se raduje ili tuguje, ali vi napravite od radosti šukr i zahvalu, a od tuge sabur i strpljenje!“ (Pogledaj: Tefsir Ibnu Kesir, 4/314.)

6. Hrabrost i smjelost.
Osoba koja vjeruje u Allahovo određenje – kada’ i kader, je hrabra i ne plaši se nikog osim Allaha dž.š.. Takva osoba zna da je trenutak njene smrti određen, i zna da ono što ga je mašilo – nije ga moglo nikako snaći, i da za svakom poteškoćom slijedi olakšanje!

7. Neplašenje od ljudi.
Poslanik s.a.w.s., kaže: „Znaj, da kada bi ti se svijet pokupio da ti neku korist pribavi ne bi ti je mogao pribaviti više od onoga što ti je Allah zapisao, i da ti se čitav svijet iskupi da ti kakvu štetu nanese ne bi ti je mogli nanijeti više od onoga što ti je Allah zapisao; pera su podignuta, i stranice su se osušile!“ (Hasen sahih, Sunen Tirmizi)

8.Neimanje straha od smrti.

Aliji r.a., se pripisuju sljedeći stihovi:

Od koja dva dana da bježim i da se plašim
Od dana određenog ili dana neodređenog?
Ne plašim se dana koji mi nije određen
A od određenog dana mi ne pomaže čuvanje!

9. Neosjećanje kajanja za ono što nas je mašilo.
Poslanik s.a.w.s., kaže: „Jak vjernik je bolji i draži Allahu dž.š., od slabog vjernika, ali je u obojici dobro. Čuvaj ono za čim si u potrebi, traži pomoći od Allaha, i nemoj očajavati! Ako te nešto pogodi nemo reći: „Da sam učinio to i to“ – već reci: Alah je tako odredio, i On radi šta hoće. Doista ono „da sam“ otvara vrata šejtanu!“ (Sahihu Muslim)

10. Znaj da hajr i dobro leži u onome što je Allah dž.š., odabrao i odredio!
Ako se neki musliman rani ili posječe na ruku npr., neka zahvali Allahu dž.š., na tome što mu se nije slomila, a ako mu se slomi neka se zahvali Allahu dž.š., na tome što mu se nije otkinula, ili što nije povrijedio ili slomio kičmu – što je mnogo gore.

Jedan čovjek trgovac je čekao avion radi odlaska na put zbog trgovine, ali u tom vaktu mu’ezzin prouči ezan za namaz, i on ode klanjati.

Kada je završio s namazom – avion mu je uzletio. Sjede žalostan i tužan zbog toga što mu je avion otišao, ali je ubrzo za tim čuo da se taj avion zapalio u vazduhu! Učinio je sedždu zahvalnosti Allahu dž.š., zbog toga što je ostao čitav i zdrav, i što je zbog namaza zakasnio na avion. Tada se sjetio Allahovih dž.š., riječi: „Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate!“ (el-Bekara, 216.)

Na svakom muslimanu je obaveza da vjeruje da se dobro i zlo dešava samo uz Allahovo dž.š., određenje, znanje i volju, ali činjenje dobra ili zla se dešava od čovjeka uz njegov odabir i želju.

Uzimanje u obzir Allahovih dž.š., naredbi i zabrana je obaveza svakog čovjeka. Čovjeku nije dozvoljeno da griješi prema Allahu dž.š., i da kaže: „Ovo mi je Allah zapisao/odredio!?“

Allah dž.š., je slao poslanike, i objavljivao im knjige, kako bi ljudima pojanili put sreće i spasa i put nesreće i propasti. Allah dž.š., je pored toga, čovjeka počastio razumom i inteligencijom, i upozano ga sa zabludama i razboritošću putem. Allah dž.š., kaže: „Mi mu na Pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti!“ (el-Dehr, 3.)

Ako čovjek ostavi namaz i ne klanja, i npr. pije alkohol – zaslužio je kaznu zbog toga što je protuslovio Allahovoj naredbi i zabrani, i tada se je u potrebi za pokajanjem i tevbom. Pravdanje sudbinom mu neće biti od koristi u ovim pitanjima!

Sudbina/kader se može upotrijebiti kao dokaz onda kada čovjeka snađe izvjesna nepogoda i nesreća, kada će on znati da je ona izravno od Allaha dž.š., što će propratiti razilukom i zadovoljstvom spram Allahovog kada’a i kadera. Allah dž.š., kaže: „Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi – to je Allahu, uistinu, veoma lahko & da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce.“ (el-Hadid, 22,23.)

Šejh Muhammed b. Džemil Zejno
Pogledaj: Medžmu’atu Resa’il, 1/136..

Prijevod s arapskog jezika:
Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Prikaži više

Slični članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Close

AdBlocker detektovan.

Podržite nas tako što ćete ugasiti AdBlocker. Na portalu se nalaze samo reklame Google Adsense-a i reklame koje sami kreiramo. Ne brinite za sigurnost vašeg računara. Hvala.