Greške klanjača prilikom namaza

Pošto je namaz stub islama i prvo za što će čovjek biti pitan na Sudnjem danu pa će se prema tome i ostala ljudska djela mjeriti, potrebno je ukazati na neke greške klanjača kako bi se otklonile i namaz postigao svoj cilj. Od tih greški je:

– Izgovaranje nijjeta riječima što nije radio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, te je novotarija koje se nužno kloniti. Nijjet je u srcu mislima.

– Ne razmišljanje u namazu o onome što se uči i lutanje mislima, a čovjeku se upisuje od njegovog namaza onoliko koliko je prisutan mislima u njemu.

– Brzo klanjanje i ne zadržavanje na rukuu i sedždi te između njih čime se ne uspostavlja tadili erkan tj. smirenost, što je rukn – jedan od temelja namaza, te se ne ostvaruje skrušenost u namazu.

– Svođenje namaza na formalnost i nemarnost u pogledu načina i kvaliteta klanjanja, tako da se uče uvijek jedne te iste sure i ajeti i uopšte se ne vodi računa o duhu namaza i osjećaju da čovjek stoji pred Gospodarem svih svjetova i da se Njemu Uzvišenom obraća.

– Namještanje odjeće prilikom klanjanja ili češanje i nepotrebne i suvišne radnje koje smanjuju skrušenost.

– Odgađanje klanjanja namaza do pred kraj njegovog isteka, a potrebno ga je odmah klanjati kada on nastupi.

– Klanjanje pod pritiskom prirodne potrebe, a treba prije namaza promijeniti abdest kada je to potrebno.

– Razgledanje oko sebe, a treba gledati u mjesto sedžde.

– Ne pregibanje dovoljno na rukuu kao i pretjerano pregibanje držeći se za cjevanice, a ispravno je da leđa budu poravnata, a glava u visini leđa i da se rukama drži za koljena.

– Spuštanje laktova na zemlju prilikom sedžde, a oni moraju biti podignuti.

– Ne spuštanje nosa zajedno sa čelom na sedždi, a treba spustiti obadvoje.

– Ne spuštanje dlanova ruku u potpunosti na zemlju prilikom sedžde, a potrebno ih je spustiti zajedno sa prstima ruku.

– Ne savijanje prstiju nogu prilikom sedžde ili njihovo podizanje, a potrebno je saviti ih okrenute u pravcu kible i ne podizati ih sa zemlje.

-Prilikom sjedenja stavljanje jedne noge preko druge ili sjedanje između nogu na zemlji, a potrebno je sjesti na lijevu nogu, a prste desne noge podviti okrenute prema kibli.

– Zatvorenih očiju klanjati, a potrebno je da budu otvorene.

– Učiti iza imama kada uči u sebi na dnevnim i noćnim farz namazima, a potrebno je učiti Fatihu i nešto iz Kurana na prva dva rekata, a Fatihu na rekatima poslije njih, jer je namaz uspostavljen radi spominjanja Uzvišenog Allaha, a ne da se u njemu šuti. Kada imam uči naglas muktedija šuti i sluša učenje imama.

– Klanjanje sunneta odmah iza farzova i ne odvajanje jednih od drugih, a potrebno je među njima napraviti vremenski razmak sunnetskim zikrom ili odlaskom na drugo mjesto.

– Izbjegavanje namaza u džematu bez opravdanog razloga za odsustvo muškarcima, a obaveza je klanjati u džematu u džamiji ili bar u džematu na drugom mjestu prema mogućnosti.

– Ne spajanje nogu klanjača kada klanjaju u džematu, a šejtan prolazi između njih kada postoji razmak između nogu jednih i drugih klanjača. Noge jednog klanjača ne trebaju biti previše sastavljene niti previše rastavljene.

– Raditi bilo koju radnju prije imama nije dozvoljeno, a raditi je u isto vrijeme sa imamom je pokuđeno. Potrebno je sve radnje u namazu vršiti iza imama nakon što ih on uradi.

– Izgovaranje i muktedije tj. klanjača iza imama (semiallahu limen hamideh) nakon što to imam izgovori, a potrebno mu je reči iza izgovaranja imama toga (rabbena lekel hamd), a ako doda ovome još riječi hamden kesiren tajjiben mubareken fihi, to je još bolje.

– Prolazak ispred klanjača dok ovaj klanja i ne postavljanje onoga koji klanja sutre tj. pregrade kao zaklona od prolaska ljudi ispred njega.

– Pucketanje prstima u toku namaza.

– Ne prekidanje klanjanja kada neko izgubi abdest u toku namaza zbog stida i ustručavanja od ljudi, a potrebno je odmah otići i uzeti abdest i iznova se priključiti džematu, te naklanjati ono što je prošlo.

– Ustajanje onoga koji je zakasnio u džemat od početka da naklanja ono što ga je prošlo iza imama prije nego što imam preda selam, a treba to uraditi nakon što imam preda selam.

– Uljepšavanje svog namaz radi ljudi i njihove pohvale nije dozvoljeno i poništava sevab za dotično djelo. Namaz mora biti samo u ime i radi Uzvišenog Allaha želeći i nadajući se Njegovoj nagradi i zadovoljstvu.

– Ne poznavanje propisa vezanih za namaz kao što je sehvi sedžda i kada i kako se ona čini, prispijevanje u džemat i kako naklanjati propuštene rekate nakon što imam preda selam, koji su ruknovi, šartovi, vadžibi i sunneti namaski i sl.

Ovo se može naučiti i pročitati u knjigama koje govore o namazu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što su hadiske zbirke kod nas prevedene (Buharija, Muslim, Tirmizija), ”Put pravog muslimana”, ”Namaz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem”, ”Namaz u Islamu” i druge.

Musliman ne smije biti nemaran i nezainteresovan u pogledu poznavanja svoje vjere i rada po njoj. Neka nam Uzvišeni Allah pomogne na putu Njegovog zadovoljstva.

Hfz. mr. Muhammed Porča – Preuzeto iz Islamskog časopisa El-Asr, br.5

n-um.com

Prikaži više

Slični članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

AdBlocker detektovan.

Podržite nas tako što ćete ugasiti AdBlocker. Na portalu se nalaze samo reklame Google Adsense-a i reklame koje sami kreiramo. Ne brinite za sigurnost vašeg računara. Hvala.