HIPOKRATOVA ZAKLETVA

Hipokratovu zakletvu tradicionalno polažu ljekari obavezujući se na ustrajavanje u etičkom vršenju dužnosti svoje profesije. Iako ne postoje nepobitni dokazi, pretpostavlja se da je zakletva djelo Hipokrata, oca medicine, ili nekog od njegovih učenika. Nastala je oko 4. vijeka prije nove ere. Originalna zakletva napisana je na grčkom jeziku, a najraniji poznati prijevod je na latinskom. Iako je sadržina originalne zakletve relativno van vremenskog konteksta, smatra se tradicionalnim činom uvođenja ljekara u praksu. Značaj Hipokratove zakletve je u njenoj historijskoj i tradicionalnoj vrijednosti. U današnjim okolnostima većina ljekarskih udruženja u svijetu prešla je na modernizovane verzije zakletve, koje imaju veći stepen relevantnosti sa aktuelnim moralnim dilemama sa kojima se ljekari mogu suočiti.

Međutim, originalna zakletva postavila je temelje modernim shvatanjima etičkog ponašanja ljekara u praksi. Najbolji primjer za to je povjerljivost na koju je ljekar obavezan u odnosu sa pacijentom. Ipak, na pitanja pobačaja i eutanazije danas se posmatra drugačije u odnosu na vrijeme kada je napisan originalan tekst zakletve. Nakon II svjetskog rata, uočivši propuste ljekara koji su u praksi prilično odstupili od načela svoje profesije, Ženevskom deklaracijom iz 1946. godine tekst zakletve je modifikovan do današnje moderne verzije koju je prihvatila većina ljekara. Polaganje ove zakletve je na mnogim medicinskim fakultetima širom svijeta dio ceremonije pri diplomiranju.

U ovom tekstu bit će predstavljene tri verzije Hipokratove zakletve: originalna, moderna i zakletva ljekara muslimana. Nema dileme koja je najpotpunija.

 

Originalna verzija zakletve

„Kunem se Apolonom ljekarom, Asklepijem, Higejom i Panakejom i za svjedoke uzimam sve bogove i sve boginje da ću se u skladu sa svojim sposobnostima i svojim rasuđivanjem držati ove Zakletve. Da ću smatrati dragim kao roditelja onog koji me je naučio ovoj vještini; da ću živjeti u slozi sa njim i, ukoliko je to potrebno, dijeliti svoja dobra sa njim; da ću njegovu djecu gledati kao svoju braću, da ću ih, ukoliko to zažele, podučiti ovom umijeću bez naplate ili pisane obaveze, da ću podijeliti sa svojim sinovima, sinovima učitelja i učenicima koji su se upisali i prihvatili pravila profesije, ali samo sa njima, pravila i instrukcije. Propisivat ću liječenje na dobrobit svojih pacijenata u skladu sa mojim sposobnostima i mojim rasuđivanjem i nikada nikome neću nanijeti zlo. Nikome neću, čak i ako me zamoli, propisati smrtonosan otrov, niti ću mu dati savjet koji može prouzrokovati njegovu smrt. Niti ću dati ženi sredstvo za pobačaj. Održat ću čistotu mog života i mog umijeća. Neću operisati kamen u tijelu, čak i ako je bolest očigledna kod pacijenta; ostavit ću ovu operaciju specijalistima tog umijeća. U koju god kuću da uđem, ući ću samo za dobrobit mojih pacijenata, držeći se podalje od bilo kakvog namjernog nedjela i od zavođenja žena i muškaraca zarad ljubavnih zadovoljstava, bilo da su slobodni ili robovi. Sve što saznam prilikom vršenja moje profesije ili svakodnevnog poslovanja sa ljudima, a što ne treba širiti dalje, čuvat ću kao tajnu i nikada neću otkriti. Ukoliko se vjerno držim ove zakletve, neka uživam u mom životu i praksi moje umjetnosti, poštovan od strane svih ljudi za sva vremena; ali ukoliko zastranim sa nje ili je prekršim, neka me sve suprotno zadesi.“

Moderna verzija zakletve

„U času kada stupam među članove ljekarske profesije svečano obećavam da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoj poziv ću obavljati savjesno i dostojanstveno. Najveća briga će mi biti zdravlje mog bolesnika. Poštovat ću tajne onoga ko mi se povjeri. Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije ljekarskog zvanja. Moje kolege će biti moja braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene uticati nikakvi obziri, vjera, nacionalnost, rasa, politička ili klasna pripadnost. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog početka. I pod prijetnjom neću popustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećavam svečano, slobodno pozivajući se na svoju čast.“

Zakletva ljekara muslimana

 

„U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Kunem se Allahom, Veličanstvenim, da ću se obazirati na Allaha u vršenju svog zanimanja; da ću štititi ljudski život u svim njegovim dobima i pod svim okolnostima, dajući sve od sebe da ga spasim od smrti, bolesti, bola i nedaće; da ću čuvati ljudsko dostojanstvo, štititi njihove privatnosti i kriti njihove tajne; da ću biti, uvijek, instrument Allahove milosti, prostirući svoju medicinsku brigu blizu i daleko, čestitom i grješniku, prijatelju i neprijatelju; da ću se takmičiti u potrazi za znanjem i iskorištavati ga u svrhu koristi, a ne štete čovječanstva; da ću poštovati svog učitelja, podučavati svog učenika i biti brat članovima medicinske prakse ujedinjenim u pobožnosti i dobročinstvu; da ću živjeti svoju vjeru u privatnosti i javnosti, izbjegavajući sve ono što me kalja u očima Allaha, Njegovog Poslanika i mojih prijatelja vjernika; i neka Allah dž.š. bude svjedok ove zakletve.“

Glas islama

Prikaži više

Slični članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Close

AdBlocker detektovan.

Podržite nas tako što ćete ugasiti AdBlocker. Na portalu se nalaze samo reklame Google Adsense-a i reklame koje sami kreiramo. Ne brinite za sigurnost vašeg računara. Hvala.