Imam Ebu Hanifa: Hafiz hadisa, autoritet i hadiski kritičar

Veliki hadiski ucenjak ‘Abdullah ibn al-Mubarek je rekao: „Da mi Allah nije dao da se okoristim od Ebu Hanife i Sufjana al-Sevrija, bio bih kao i svaka obicna osoba.“ (Tabjid al-sahifa, 1617)
Ibn Me’in je rekao: „Nikada ne bih stavio nikoga iznad Vaki’a. On bi izdao pravne propise (fetava) prema misljenju Ebu Hanife, i zapamtio bi sve hadise od njega. Cuo je velik broj hadisa od Ebu Hanife.” (I’la al-Sunen 19:315)
Gore dvije spomenute tvrdnje pokazuju da je Ebu Hanifa bio prenosilac mnogih hadisa, a ne samo nekoliko, kako neki tvrde. Mu­hammed ibn Sama’a tvrdi: „Imam je spomenuo vise od 70.000 hadisa u svojim knjigama, i odabrao je asar iz 40.000 hadisa.” 


Velik hadiski ucenjak Zafar ‘Osmani, nakon citiranja ove tvdnje, pise da je njena istinitost potvdena onim sto su ucenici Ebu Hanife prenosili od njega. Naprimjer, imam Muhammed prenosi od njega u svojih sest knjiga poznatih kao Zahir al-rivaja, i u drugim knjigama poznatim kao Al-Navadir; zatim Ebu Jusuf u svom Amali i Kitab al-Haradz:; ‘Abdullah ibn al-Mubarek u svojim knjigama Vaki’ i drugi ucenici u  njihovim knjigama.


Ovakvih propisa (mesa'il) je toliko mnogo da ih je nemoguce pobrojati i njihove domete dokuciti, Ako se ovi propisi koji se ek­splicitno ili implicitno slazu sa povezanim (merfu’) iii nepovezanim (mevkuf) predajama saberu, sasvim sigurno bi dosegli taj veliki broj (tj. 40.000). Ovo je brojka ne uzimajuci u obzir propise koje je Imam donio na osnovu svog prosudivanja (idztihad).

‘Allam Zafar ‘Osmani, dalje, tvrdi da su svi ovi propisi (mesa'il) ustvari ‘hadisi’ koje je Imam prenosio u obliku pravnih propisa, a ne kao “formalne predaje” Prakticno je nemoguce da bi se njegovo prosudivanje (napor da izvede vjerske propise – idztihad) slagalo sa tolikim brojem hadisa ako nije imao nikakvo znanje o njima.

Imam, takoder, istice da postoje mnogi hadisi koje je imam Ebu Hanifa formalno prenosio preko svojih licnih lanaca prenosilaca. To su oni koje su hafizi hadisa sakupili u njegov Mesanid i, tako­der, hadisi koje su njegovi ucenici prenosili od njega, kao sto je imam Muhammed u svom Kitab al-Asar, Muvetta, Hudzedz, i u drugim djelima; zatim Ebu Jusuf, Ibn al-Mubarek, Hasan ibn Zijad u njihovim djelima; Vaki’ ibn al-Dzerrah u svom Musnedu; Ibn ebi Sejba i Abd al-Razzak u njihovom djelu Musannefu; Hakim u svom djelu Mustedrek i u drugim djelima; Ibn Hibban u svojim djelima Sahih, Sikat i u drugim djelima; Bejheki u svom Sunenu i u drugim djelima; Tabarani u svoja tri Mudzema; Darakutni u svojim djelima, i drugi hadiski ucenjaci u svojim zbirkama. Ako sakupimo sve ove predaje na jednom mjestu, one bi sacinjavale veoma veliku zbirku hadisa (vidi Via al-Sunen 18:316).

IMAM EBU HANIFA: AUTORITETI HADISKI KRITICAR

Imam Zehebi u svom uvodu u Tazkirat al-huffaz pise: “Ovo je pregled licnosti za koje sam prosudio da su pouzdane i koje posje­duju Poslanikovo znanje (al-‘ilm al-nabavi), te koje mogu biti konsul­tirane za ekspertizu u odredivanju autenticnosti ili slabosti predaja i pouzdanosti ili slabosti prenosilaca.” (1:2) 

Allam Zehebi rnedu ove licnosti ukljucuje i Ebu Hanifu, stojasno potvrduje da je posjedovao Poslanikovo znanje, znao mnoge predaje i bio smatran autoritetom u polju hadisa. 

Suvejd ibn Sad prenosi da je Suljan ibn ‘Ujajna rekao: „Prva osoba koja me je ohrabrila da izucavam hadis je bio Ebu Hanifa. Kada sam stigao u Kufu, obznanio je da ova osoba posjeduje najveci broj predaja od Amr ibn Dinara. Kada su to ljudi culi, poceli su se okupljati oko mene, i ja sam poceo da im pricam.” (I'la’ al-Sunen19:315) 

U jos jednoj predaji Suljan ibn ‘Unajna kaze: „Prva osoba koja me ucinila hadiskim ucenjakom bio je Ebu Hanifa.” (Al-Dzava-hir al-mudi’a 1:30)

Imam Ebu Jusuf je rekao: „Nikada nisam nasao nikoga s to­ likim uvidom i poznavanjem hadisa kao sto je Ebu Hanifa!” (Dzami’ al-‘ilm 1:29)

Ova tvrdnja Ebu Jusufa se moze dalje razumjeti i slijedecom tvrdnjom Mulla ‘Ali-Karija: “Imam Ebu Hanifa je jedne prilike bio sa A'mesom, koji ga je pitao o necemu. Imam Ebu Hanifa je odgovorio: ‘Moje misljenje o tom pitanju je tako i tako. Kada je to cuo , A'mes je pitao kako je dosao do tog misljenja. Imam Ebu Hanifa je rekao: ‘Pre­nio si nam od Ebu Saliha, koji je prenio od Ebu Hurejre, r.a.; prenio si nam od Ebu Va'ila, koji je prenio od ‘Abdullaha; i prenio si nam od Ebu Iljasa, koji je prenio od Ebu Mes'uda al-Ansarija da je Poslanik, s.a.v.s, rekao tako i tako. Takoder si nam isto prenio od Ebu Mijlaza, koji je prenio od Huzejfe, koji je prenio od Ebu ‘l-Zubajra, koji je prenio od Dzabira i  Jezida al-Rakkasija, a oni prenijeli od Enesa.'” 

Imam Ebu Jusuf je takoder rekao: “Nikada se nisam proti­vio imamu Ebu Hanifi po bilo kom pitanju, nego bih, nakon sto bih cuo njegovo misljenje, otisao i razmislio o njemu, samo da bih nasao da je njegovo misljenje superiornije od mog i da je mnogo korisnije za buduci svijet. Ponekad bih se zadrzao na nekom hadisu, ali bi on dokazao da posjeduje bolji uvid u njegovu autenticnost. Bilo je pri­lika kada je on snazno branio odredeno rnisljenje, i ja bih posjetio ucenjake u Kufi da vidim da li mogu naci neki drugi hadis kojim bih podrzao njegovo misljenje. Ponekad bih se vratio sa dva ili tri hadisa, i on bi napomenuo u pogledu jednog od hadisa: ‘Ovaj nije cvrst, ili drugog: ‘Ovaj nije povezan (ma'ruf).’ Onda bih ja zacudjeno uzviknuo: ‘Kako to mozes reci kad podrzavaju tvoje misljenje?!’ On bi odgovorio: ‘Posjedujem uvid u znanje Kufe.” (Al-Hajrat al-hisan,69) 

Jahja al-Himmani istice: “Cuo sam Ebu Hanifu kad kaze: ‘Ni­kada nisam vidio veceg lazljivca od Dzabira al-Dzufija, ili nekoga su­periornijeg od Ataa!” (Tazib al-Tazib 2:48, Kitab al-Ilal li-Tirmizi 13:309) 

Ebu Se'id al-San'ani je pitao Ebu Hanifu za njegovo mislje­nje o predajama od Sufjana al-Sevrija. On je rekao: “Zabiljezite ha­dise koje on prenosi, jer je on pouzdan (sika), osim njegovih predaja od Ebu Ishaka Harisa; i izbjegavajte predaje od Dzabira al-Dzufija.” (Al-Dzavahir al-mudi’a 1:30) 

Takodjer se prenosi da je imam Ebu Hanifa za Zejjda ibn ‘Aja­sa rekao da je on “nepoznat” (medzhul). (Tahzib al- Tahzib 3:424) Sta­vise, veliki imam nije bio svjestan samo ‘Amr  ibn Dinarovog imena nego, takoder, i njegovog agnomena – nadimka (kunja). Ibn al-Mahdi je rekao: „Nikada nisam vidio ikoga da posjeduje vece poznavanje sunneta od Ebu Hanife. Saznali smo o ‘Amr ibn Dinarovom agnomenu samo zahvaljujuci njemu.” 

Ove tvrdnje, prenesene od imama Ebu Hanife vezane za sta­tus razlicitih prenosilaca, jasno potvrduju da su mogle biti izrecene samo od strane eksperta u ispitivanju i kritickom osvrtu na prenosioce i hadise. 

Veliki historicar i sociolog muslimanskog svijeta Ibn Haldun pise ubjedljiv izvjestaj o statusu pravnika u polju hadisa. On kaze: „Neki ljudi ozlojedene naravi s mrznjom tvrde da postoje pravnici koji znaju samo nekoliko hadisa i argumentiraju da je to jedan od razloga zasto je tako malo hadisa preneseno od njih. Ovo je nemoguce, pogotovo u slucaju velikih imama, jer islamsko pravo (Seri’a) samo moze biti izvedeno iz Kur ana i sunneta. Ako je jedan od njih posjedovao povrsno znanje, postalo bi neophodno za njega da se pozabavi stjecanjem znanja u tom polju, jer jedino tada bi mogao stjecati vjersko znanje (vjerske propise) iz ispravnog izvora, tj. iz izvora za koji je Muhammed, s.a.v.s, zaduzen da propovijeda.” (Mukaddima Ibn Haldun, 371)

Dakle, ovo dokazuje da je nemoguce da neko koga je velika vecina ummeta prihvatila kao sposobnog pravnika posjeduje samo povrsno poznavanje hadisa. Pouzdanost i povjerenje koje se pridaje Hanefijskoj skoli od sljedbenika sunneta kroz vecinu muslimanske historije, i veliko postovanje s kojim se misljenja Ebu Hanife smatraju u pogledu prihvatanja ili odbacivanja hadisa i njihovih prenosilaca, doprinose uspostavljanju njegove velicine u polju hadisa. 

ZAKLJUCAK

Mnogo tacaka je isplivalo na svjetlo dana iz prethodne dis­kusije. Naucili smo da nije moguce biti pravnikom i ne posjedovati cvrsto poznavanje sunneta. Imam Ebu Hanifa je posjedovao duboko znanje hadisa, i bio je smatran autoritetom u tom polju. Allami Zehe­bi ga je u svojoj knjizi Tazkirat al-huffaz uvrstio medju hafize hadisa, i mnogi ga smatraju jednim od najvecih ucenjaka svog vremena.

Mnogi pravnici su prenosili hadise u obliku “pravnih pro­pisa”, sto je znacilo da su imali manje “formalnih predaja” Ipak, ovo ne moze biti razlog za osudu, posto je obaveza pravnika da razumiju hadise i izvedu propise iz njih, kao sto se moglo nauciti iz Imamo­vog razgovora sa velikim hadiskim ucenjakorn A'mesom.  Stoga je ne­ispravno kritizirati bilo kog velikog pravnika na osnovu toga sto nije bio upoznat sa hadisima, pogotovo ne nekoga kalibra imama Ebu Hanife.

Zavrsavamo ovo poglavlje spomenom nekih bitnih aspekata Ebu Hanifinog rada, i kako je nastala njegova pravna skola, Hatib al-Bagdadi prenosi kroz svoj lanac prenosilaca daje Ibn Karama rekao: ,,]edne prilike smo bili u drustvu Vaki'a ibnal-Dzerraha, kada je neko rekao da je Ebu Hanifa pogrijesio. Vaki’ je upitao: ‘Kako Ebu Hanifa moze pogrijesiti, kada u svom drustvu ima nekoga poput Ebu Iusufa, Zufera i Muhammeda, s njihovom snagom analogije (kijas) i zakljucivanja (iditihad); zatim Jahjaa ibn Zekerijjaibn Ebi Zekerijja ibn Ebi Za'da, Hafsa ibn Gijasa i Hibbana i Man­dala, Alijevi sinovi sa svojim pamcenjem i razumijevanjem hadisa; Kasima ibn Ma'na sa svojim poznavanjem arapskog jezika, i Davuda ibn Nudajra al-Ta'ija i Fudajla ibn ‘Ijada sa njihovom bogobojaznoscu (zuhd) i poboznoscu (vara). Kako je neko ko ima takve ljude kao prijatelje i saradnike u mogucnosti da pogrijesi?! Cak i da napravi gresku, oni bi ga sigurno uputili ka istini!’“ (Tarih al-Bagdad 14:247)

Stavise, imam Tahavi prenosi da je Esed ibn al-Furat rekao: „Bilo je cetrdeset drugova Ebu Hanife koji su sabrali i zabiljezili njegov rad. U prvom planu su bili Ebu Jusuf, Zufar, Davud al-Tai, Asad ibn Amr, Jusuf ibn Halid al-Samti, Jahja Ibn ebi Zekarijja ibn ebi Za’ida, koji je bio njihov pisar trideset godina…”

Nakon citiranja prethodne dvije tvrdnje, veliki hadiski uce-njak Zafar Ahmed Osmani komentira: „Ko godje imao hafize hadisa ovog kalibra kao svoje glavne ucenike, kojima su se hadiski ucenjaci divili priznavajuci njihovu moc pamcenja hadisa i sirokog znanja, kako je onda moguce da takva osoba prenese samo nekoliko hadi­sa?!” (I’la al-Sunen 19:331)

Molim Allaha da ukloni zastor neznanja i zablude koji iskriv­ljuju i zamracuju Istinu. Molim Ga da obznani Istinu u njenom istin­skom obliku, i omoguci nam da je slijedimo. Amin

Izvor: Kljucni dokazi hanefijskog fikha (Fikh al-Imam), Abdur-Rahman Ibn Jusuf

Prikaži više

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Detektovan Adbloker (dodatak koji blokira reklame)

Molimo vas podržite nas tako što ćete ugasiti Adbloker