Isa-beg Ishaković (oko 1414-1472)

Isa-beg Ishaković najznačajnija je ličnost na području Sandžaka iz perioda osmanske uprave ovim područjem. Bio je zadnji krajišnik Bosanskog krajišta i drugi sandžak-beg Bosne. Sin je prvog bosanskog bega, Ishak-bega, i otac šestog Bosanskog sandžak-bega Gazi Mehmed-bega. Osnivač je Sarajeva, Skoplja, Šapca i Novog Pazara.

Nakon osvajanja Skoplja, 1392. godine, Osmanlije će ovaj grad pretvoriti u uporište i polaznu tačku za dalja prodiranja ka Bosni, Srbiji, Zeti i Albaniji. Prvi zapovjednik Skopskog krajišta bio je Paša Jigit-beg. U periodu od 1414. do 1439. godine na tom mjestu će biti Ishak-beg, koga će naslijediti sinovi – prvo Barak (veoma kratko) a zatim Isa-beg, koji će ovim krajištem, sa manjim prekidima, upravljati čitavim razdobljem od 1439. do 1463. godine.[1]

Nakon osvajanja Bosanskog kraljevstva, 1463. godine, Osmanlije će, od njega i od osvojenih područja u Raškoj i Hercegovini, formirati Bosanski sandžak. Prvi njegov sandžak-beg biće Mehmed-beg Minetović (1463-1464), a drugi Isa-beg Ishaković, koji će ovu dužnost obavljati od 1464. do 1469. godine. Bosanskom sandžaku je priključen i novopazarski kraj.

Osim po izuzetnim vojnim sposobnostima, Isa-beg Ishaković je poznat i kao veliki dobrotvor i zadužbinar. Zahvaljujući njemu i njegovom ocu Ishak-begu, Skoplje je, još u prvoj polovini XV stoljeća, postalo veliki i značajan šeher, a od velikog broja građevina koje je podigao u tom gradu posebno se ističe džamija koju je nazvao po svom ocu Ishaku – Ishakija.

Osim Skoplja, Isa-beg Ishaković se smatra i osnivačem Sarajeva, Šapca i Novog Pazara. Prije dolaska Osmanlija, na području današnjeg Sarajeva nije bilo utvrđenog grada niti većeg trga. U popisu krajišta Isa-bega Ishakovića iz 1455. godine područje Vrhbosne, za koje se veže postanak Sarajeva, pominje se kao Vilajet Hodidjed i Vilajet Saraj-ovasi (Sarajevsko polje). Vilajet Hodidjed je dobio ime po istoimenom gradu u župi Vrhbosni, a Vilajet Saraj-ovasi po saraju (dvoru) kojeg je podigao Isa-beg Ishaković na lijevoj obali Miljacke na Bistriku.

Najstariji pisani dokument u kojem se Vrhbosna naziva Saraj-ova, potiče iz 1462. godine, i prema njemu, saraj ili dvor za namjesnike, sagrađen je između 1440. i 1462. godine, odnosno u vrijeme kada je Isa-beg bio krajišnik. U periodu od 1463. do 1553. godine u ovoj zgradi su stanovali sandžak-bezi, a kada je, oko 1553. godine, namjesništvo preneseno u Banja Luku, saraj je ostao prazan.

Izgradnjom palisadnog utvrđenja na mjestu današnjeg gradskog parka, 1456. godine, Isa-beg Ishaković utemeljio je još jedan značajan šeher tog vremena, Novi Pazar. Osim tvrđave, on je u njenoj neposrednoj blizini izgradio i hamam (javno kupatilo), karavan-saraj, džamiju sa mektebom i druge građevine.

Posljednji put Isa-beg se pominje 1472. godine, pa se ta godina može uzeti i kao godina njegove smrti. Ukopan je, najvjerovatnije, u haremu Careve džamije u Sarajevu, koju je, inače, sam sagradio.

Iz Isa-begove vakufname saznaje se da je imao tri sina: Muhameda, Mehmed-bega  i Ali-bega. Srednji sin Mehmed-beg bio je sandžak-beg Bosanskog sandžaka i, između ostalog, dva puta hercegovački sandžak-beg.


[1] Nakon pada Srpske despotovine (1439), Isa-beg će nakratko biti smederevski sandžak-beg (1443–1444).

Izvor: monografija “Sandžački Bošnjaci”, Muhedin Fijuljanin, CBS 2010.

Prikaži više

Slični članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Close

AdBlocker detektovan.

Podržite nas tako što ćete ugasiti AdBlocker. Na portalu se nalaze samo reklame Google Adsense-a i reklame koje sami kreiramo. Ne brinite za sigurnost vašeg računara. Hvala.