ISLAM, KAO PUT ČOVJEČANSTVA KA MIRU I PRAVDI

GOSPODAR JE STVORIO NJEGOVU DUŠU I STAVIO JE U NEBESKI SJAJ: MUHAMED JE NJEGOVO BLAGOSLOVLJENO IME

Piše: Faruk Međedović

Uvodni dio 

Islam je jedna od najvećih svjetskih religija, koja danas ima oko 1,6 milijardu ljudi.  Najsveobuhvatnije, nego  ikada, do sada, najjasanije  i  najkompetentnije i  najsenzacionalnije, pokušao  sam  da predstavim osnovu islamske religije i raznolikosti  islamske kulture.  Uz  to ću prikazati  njenu distribuciju i  njen razvoj, u različitim  vremenskim  epohama. Dijalog između islamske i zapadne civilizacije jednako je tema kao i glavna područja sukoba u islamskom svijetu.  Ujedno  je  ovo  do sada,  najfascinantnija tema, koja  ima odgovor na mnoga pitanja,  bar što se tiče  shvatanja  i razumijevanja  Islama.  Moja  tema se zasniva na pokušaju, da se fokusira na širok spektar onoga što islam obuhvata; ne samo uže područje religije sa svojim standardizovanim obredima, opštim i konkretnim direktivama, već i mnoge kulturne izraze koji se povezuju sa Islamom tokom vremena do današnjih dana; kao i konkretne društvene uslove u kojima se islam tumači i živi.   Na osnovu  reformi i reformskih pokreta, želio sam da dokažem, da islam posjeduje duhovni potencijal koji omogućava da se on prilagodi savremenim uslovima. 

U osvit 21. vijeka svijet je rastrgan ratovima i terorizmom – često u ime vjere. Zaista, tokom istorije, neke religije su više puta ratovale jedna protiv druge kako bi branile i širile svoju vjeru.  Svaka religija pretpostavlja,  da mi  svi  imamo  dovoljno sposobnosti, da se ponašamo etički; Niko ne uči da je dobro ukrasti, ubiti ili prevariti. Nasilje i rat su odstupanja od visokih ideala naših religija, pogotovo  Islama. – Ipak, sljedbenici svake vjere mogu  vršiti  nasilje.  Hrišćani  su  to  dokazali  u križarskim ratovima, apartheidu, genocidu  koji je  izvršen nad muslimanima od strane  Španskih   kršćana, holokaustu  nad Jevrejima,  te genocidom, srpskih pravoslavaca i hrvatskih katolika,  nad   bosanskim muslimanima,  i to u srcu  moderne Evrope,  pred sam kraj dvadesetog stoljeća.,  kao i nemirima u Sjevernoj Irskoj. Hindusi su bili odgovorni za krvavo protjerivanje Muslimana u Pakistan. Jevreji  gotovo svakodnevno , ubijaju  nepravedno Palestince  i uništavaju  njihove kuće,  vrše  zločine protiv čovječnosti, masakre.  Neki muslimani vezuju eksploziv i postaju bombaši samoubice.  U Burmi od strane budističke vlasti vrši se stravičan genocid i etničko čišćenje nad muslimanskim narodom Rahyigna.  Ovaj masakr se događa u ‘moderno doba’, danas,  sve dok skoro nije napokon,  poslije dugog oklijevanja,  optužen od strane  Ujedinjenih naroda, zvaničnika  Međunarodnog krivičnog suda, grupe za ljudska prava, novinara  i vlada uključujući SAD,  ali sve do skoro  ni zemlje takozvane zapadne demokratije, niti marionetski režimi u takozvanim “islamskim” zemljama nijesu  pravovremeno reagovali.  Dok demokratski svijet šuti, muslimani sramno ispraćaju nove snimke o genocidu nad jednim dijelom ummeta Muhammeda sallAllahu alejhi we sellem.    U  Kini je  više od milion Ujgura muslimanske vjeroispovijesti u pritvoru u “centrima za borbu protiv terorizma” a najmanje dva miliona su u “reedukacijskim kampovima”.  Rat  u Siriji  i Jemenu  između šita i sunita, gdje muslimani ubijaju  muslimane,  gdje su   Saudijska Arabija i njihov partner Ujedinjeni Arapski Emirati, poveli  koaliciju muslimanskih država da pobiju desetke hiljada Jemenaca i dovedu još milione do gladi.  Žalosno je što se sve  ovo dešava pred očima cijelog svijeta. 

Sve religije imaju potencijal da proizvode  i  svete i fanatike.  Zar nam Hinduizam nije  donio mudrost Gandija i iracionalnost njegovog ubice. Budizam Dalai Lamu i Pol Pota.  Budizam je isto tako vjera  i burmanske aktivistice za demokratiju i ljudska prava, Aung San Suu Kyi, dobitnice Nobelove nagrade za mir ,   i “miljenice zapada”, koja je zapravo pokazala  dva svoja  lica, jedno miroljubivo,  i  drugo licemjerno:  Pro-demokratska političarka koja je godinama oponirala burmanskoj vojnoj hunti, i koja je provela 15-ak godina u kućnom pritvoru,  a da   se  do  sada nikada nije osvrnula  na  masovni   progon muslimana u Mijanmaru.  Judaizam nam je pokazao hrabrost Anne Frank i patološki duh fundamentaliste Barucha Goldštajna. Zar Hrišćanstvo  nije  religija Majke Tereze i Adolfa Hitlera,  kao i svjetskog humaniste i genijalnog  naučnika Nikole Tesle, ali  i  monstruoznih  zločinaca Karadžića i Mladića. Islam je vjera pjesnika Rumija, a  i teroriste Osame bin Ladena.

Ipak   društvena pravila ponašanja svake religije su iznenađujuće slična jedni drugima. Nadam se da prepoznavanje svih  tih  zajedničkih elemenata pomaže, da se bolje razumijemo. To znanje može promovirati toleranciju i tolerancijski mir.

Islam je religija milosti i zabranjuje terorizam:

Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični – 60. 8. Al-Mumtahina – Provjerena.-

Za četvrtinu svjetske populacije, islam je kako religija, tako  i način razmišljanja. On  je isto tako i imenica, kao i glagol: kao imenica, Islam zagovara specifičan skup religijskih uvjerenja. Kao glagol, islam se odnosi na aktivnost podvrgavanja predaje i pada u skladu sa voljom i zadovoljstvom Allaha.

Kao relativno  nov , islam je posebna  Erfolgsstory   među svim  svjetskim religijama. Nastao je prije samo 1400 godina (što ga čini najmodernijom od svih najvećih religija) i to sve  zahvaljujući  naporima jednog  čovjeka, poslednjeg Božijeg izaslanika,  Muhameda a.s., u sunčanom kutu Arabije. Iako se muslimani mole Allahu, to je isti Bog kojem se mole  Židovi i kršćani. Arapski izraz “Allah” sastoji se od dvije riječi: Al (član) – prefiks –  i llah (Bog). Mi Muslimani preferiramo  Allaha “Boga” jer se pojavljuje u našoj   svetoj  knjizi, Kur’anu, jer nema muški ili ženski rod i zato što se ne može koristiti u većini –  množini,  kao što je Bog (bogovi). Božja promena imena je jedan od mnogih razloga zašto je islam na Zapadu često pogrešno shvaćen. Sjeme nepovjerenja je posijano stoljećima  ranije,   pogotovu za vrijeme  križara, a nakon okrutnih djela nasilja između kršćana i muslimana, tolerancija koju je propovijedao Muhamed a.s., i  Isus (Isa a.s), konačno je bila  uništena.

POSLANIK MUHAMED JE NAJAVLJEN U SVIM DREVNIM KNJIGAMA

I, ako će u sledećim poglavljima, ovog mojeg znanstvenog rada, biti itekako opširno govora, o Muhamedu a.s, kao poslednjem izaslaniku i miljeniku  Uzvišenog Gospodara,  kao povijesnoj i autentičnoj, a i  centralnoj  ličnosti  Islamske religije, i nepobitno najvećoj ličnosti uopšte, u  povijesti ljudske civilizacije, neodgovorno bi bilo, sa moje strane, kao autora,  da se i u ovom uvodnom sažetku, ne osvrnem na par senzacionalnih detalja, koji nam na fascinantan način dočaravaju, uplitanje , intervenciju, Božanskog Faktora, u ovozemaljske prilike, onog  Faktora, koji  je, samo jednom zrakom milosti Nebeske, odredio Muhameda a.s, kao spasioca,  koji je, čovječanstvo sa puta bespuća, izveo na ravnu stazu.

Prema izričitim nalazima iz Kur’ana, mi  Muslimani  vjerujemo  da  je dolazak našeg poslanika Muhammeda a.s. bio najavljen u svim svetim knjigama. Kur’an kaže: I kad uze Allah zavjet vjerovjesnika: “Kad vam dam od Knjige i mudrosti, potom vam dođe poslanik potvrđivač za ono što je uz vas, sigurno ćete vjerovati u njega i sigurno ćete ga pomoći?” Reče: “Da li se slažete i uzimate nad tim teret?” Rekoše: “Slažemo se.” (3:81)  Ovdje je iznesena tvrdnja da su svi proroci najavljivali dolazak Svjetskog  Poslanika  koji  će  verificirati  istinu  svih  poslanika  koji su se na svijetu pojavili.

Pored Evanđelja( Indžila) po Barnabi, za koje ja lično  držim da je istinito, Evanđelje( Indžil) koje nije pretrpjelo iskrivljavanja i koje govori   o budućem dolasku poslanika Muhammeda a.s., ja  ću ovom prilikom  navesti  citate iz drugih knjiga, koji zajedno sa Evanđeljem( Indžilom) po Barnabi  odstranjuju svaku sumnju iz pomisli čitalaca, jer ću iznijeti dovoljno činjenica iz najstarijih knjiga svijeta u kojima se proriče dolazak posljednjeg i konačnog izaslanika Božjeg, poslanika Muhammeda a.s.

U biblijskim pasusima ponovljenih zakona, poslanik Muhammed a.s. je jasno predskazan. Jer, Bog objavljuje svim Izraelitima da će On podići poslanika  između braće njihove. Ja ni malo  ne oklijevam tvrditi da je nemoguće da izraz “braća Izraelova”, može imati ikakvo drugo značenje do  Ismaeliti, a oni nikada nisu imali nikakva poslanika izuzev Muhammeda a.s. I kršćani i Jevreji priznaju da objave izralitskim poslanicima  nisu učinjene po samim riječima, kao što je dato u svetim spisima, nego samo njihov smisao koji su oni kasnije prenijeli  narodu na sopstvenom jeziku. Ali, Kur’an, suprotno tome, objavljen je Muhammedu a.s. riječ  po  riječ, jer je činjenica da se izraz “I staviću Svoje riječi u njegova usta”, može primijeniti samo na Muhammeda a.s.

U originalnom hebrejskom tekstu  stoji, da je izaslanik Isaija  u viziji vidio dva jahača, jedan je jahao na magaretu, a drugi na kamili. Po mojem  mišljenju ti  pasusi  su  vjerni prikaz orginalnog hebrejskog. U Engleskoj Bibliji  je  ovo, pak, prevedeno: “On je vidio kočiju magaraca i kočiju deva, itd”. U Vulgati stoji ovako: “On je vido kočiju dvojice jahača na magarcu i jahača na kamili, tid”. Ne može biti sumjne da dva hajača koje je predstavio poslanik  Isaija, kao restauratore pravog obožavanja Boga:  jahač na magarcu je Isus, ISA a.s, jer on je tako ušao u Jerusalem, a pod jahačom na kamili misli se na poslanika Arabije, jer u ovoj zemlji je kamila karakteristična kao transportno sredstvo.

U hinduističkim knjigama postoje mnogobrojna proročanstva o poslaniku Muhammedu a.s. Nekoliko njih se nalazi u puranama. Najjasnije od  svih je ono u Bhavishya purani. Peta riječ slijeva na desno je ime našeg Poslnika. Tu čak stoji i ime zemlje Poslanika: “MARUSTHALNIVASINAN,” Žitelj pustine (Arabije).

Persijska religija je jedna od najstarijih religija svijeta, možda stara kao, ako ne i starija od hinduističke religije. Ona ima dvije zbirke: Dasatir i Zend Avestu, koje se mogu respektivno zvati “Stari i Novi Zavjet” persijske religije. U Dasatiru br.14, koji je vezan za ime Sasanil, ne samo da ne postoji potvrda učenja Islama, nego i jasno proročanstvo dolaska poslanika Muhammeda a.s. Proročanstvo je izrečeno jasnim izrazima i vizijom stanja krajnjeg nereda i demoralizacije u Persiji:       “Kad Persijanici utonu u nizak moral, u Arabiji će biti rođen čovjek čiji će sljedbenici oboriti njihov prijesto, vjeru i ostalo. Mnogi moćnici Persije biće savladani. Kuća koja je napravljena (odnosi se na Ibrahimovo građenje Kabe) u kojoj su bili smješteni brojni idoli, biće počišćena od idola, ljudi će svoje molitve upućivati sa licem prema njoj. Njegovi sljedbenici će zauzeti gradove Parsis i Balh i druga veća mjesta okolo. Ljudi će se zavaditi jedan s drugim. Mudri  ljudi Persije i drugi će se pridružiti njegovim sljedbenicima”.

Tako je s jedne strane poslanik Muhammed posvjedočio istinu svih drugih poslanika,  koji  su  pripadali  različitim  narodima svijeta i učinio to djelom svoje vjere, a s druge strane u spisima tih prethodnih proroka je nađeno da sadrže jasna proročanstva o dolasku poslnika Muhammeda a.s. Ova međusobna potvrda završavanjem velike evidencije duhovne providnosti Božje čovječanstvu, jača vjeru naroda u vjeru uopće, a u vjeru Islam posebno i prihvatanje Islama kao konačne Božje neiskrivljene poruke, da bi je čovječanstvo slijedilo, zamjenivši stare “svete” spise koje su pretrpjeli tragičnu sudbinu u rukama onih koje Kur’an opisuje kao:

“Zato teško onima koji pišu knjigu rukama svojim, pa kažu: “Ovo je od Allaha”, da bi kupili time vrijednost malu. Pa teško njima zbog onog šta pišu rukama svojim i teško njima zbog ovog šta zarađuju”. (Kur’an 2:79).

“Uistinu, oni, koji skrivaju šta je objavio Allah iz knjige i kupuju time vrijednost malu, takvi jedu u trbuhe svoje samo vatru. A neće govoriti Allah s njima na Dan kijameta, niti će ih očistiti; a imaće oni kaznu bolnu”. (Kur’an 2:179).

 

 

Al-Fatiha – Pristup

Bismillahi rrahmani rrahim

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,

Milostivog, Samilosnog,

Vladara Dana sudnjeg,

Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo!

Uputi nas na Pravi put,

na Put onih kojima si milost Svoju darovao,

a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali,

niti onih koji su zalutali!  

 

  1. Poglavlje

 

Šta se  sve događalo u dolinama  i u oazama predislamskog  Arabijskog  poluotoka – središtem  Božjeg prijestolja?

 

Arapsko  poluostrvo se prostire na više od milion kvadratnih kilometara, a da  ne postoji bilo kakva  rijeka, koja  teče  kroz pustinju. Možda je ona  nekada tekla i  bila veza između Sahare na zapadu i istočne iranske visoravni. Međutim, od pamtivijeka, sunčani  poluotok  je imao  svoj identitet. Samo ekstremno  najudaljeniji  jugozapad je mogao  profitirati  od  monsunskih  kiša. Čak i u antici, ovaj periferni prostor, Jemen, bio je poznat po svojim parfemima, začinima  i   tamjanima.  Tu je  zapravo  i  počela trgovina, sa brodovima koji su plovili kroz zaliv Akabu, na sjeveru Crvenog mora, i preko Adenskog zaliva na njegovom južnom kraju.  Ili sa karavanima kroz područja koja se nalaze na zapadnom rubu poluostrva – Hijaz (“granica”) – gdje vulkanski planinski masivi idu paralelno s obalom. Sa svojim dolinama i oazama, Hijaz je bio  manje odbojan od pustinje na istoku.  U 6. vijeku, trgovački putevi su vodili do većih gradova na Bliskom istoku – Kairo, Jerusalim, Damask, Bagdad – preko Meke i tržnice Yatrib. Prema tradiciji, Adem a.s, nakon što je sišao na zemlju na planini Abu u Indiji ili Cejlonu, preselio se u Meku, koja je bila okružena planinskim lancem.  Adem a.s., je nazvao  Meku  pupčanom  vrpcom  svijeta i središtem  Božjeg  prijestolja. U blizini  izvora  Zemzem, Arapi su podigli svetište koje su  godišnje posjećivali  hodočasnici.

Arapsku kulturu karakteriše nomadstvo beduina. Preci Arapa su emigrirali  iz zemlje između Eufrata i Tigrisa. Oni su držali  ovce i koze, ponekad  goveda, a  živjeli  su, tako,  što su se hranili  datulama i mlijekom, rijetko – samo za vrijeme  svečanih  dana – posluživali su meso. Njihove životinje su  hranil  zdrobljenim zrnima datula. Živjeli su u šatorima i nosili lagane haljine tkane od  krzna  njihovih životinja. Povremeno su mijenjali meso i mlijeko za voće i hleb, jer nijesu obrađivali zemlju kao pustinjski nomadi. Sebe su  ipak   smatrali superiornijim u odnosu  na  u  okolini   naseljene farmere.

 

Slijedi nastavak prvog poglavlja:

 

Prikaži više

Slični članci

Close

AdBlocker detektovan.

Podržite nas tako što ćete ugasiti AdBlocker. Na portalu se nalaze samo reklame Google Adsense-a i reklame koje sami kreiramo. Ne brinite za sigurnost vašeg računara. Hvala.