Kako će kineska recesija utjecati na ostatak svijeta?

Ekonomska kriza ili usporavanje rasta kineske ekonomije pogodit će cijeli svijet.

Piše: Kenneth Rogoff

Kada Kina neminovno uđe u recesiju rasta – što će gotovo sigurno biti amplificirano finansijkom krizom, uzimajući u obzir veliku prednost ove ekonomije – kako će to utjecati na ostatak svijeta? Budući da trgovinski rat američkog predsjednika Donalda Trumpa pogađa Kinu u vrijeme kada je rast već usporen, ovo nije dokono pitanje.

Tipične procjene, naprimjer one utjelovljene u procjenama državnog rizika Međunarodnog monetarnog fonda, sugerišu da će ekonomsko usporavanje u Kini povrijediti sviju. Ali akutna bol, prema MMF-u, bit će više regionalo koncentrisana i ograničena, za razliku od onog kako bi bilo u slučaju duboke recesije u SAD-u. Nažalost, ovo bi mogle biti samo puste želje.

Prvo, efekat na međunarodnom tržištu kapitala mogao bi biti daleko veći nego što poveznice sa kineskim kapitalom sugerišu. Koliko god nervozni globalni investitori bili o izgledima za rast profita, udarac kineskom rastu bi pogoršao situaciju umnogome. Iako je istina da je SAD i dalje najveći uvoznik finalnih proizvoda (veliki dio kineskih proizvodnih uvoza su prelazni proizvodi koji na kraju budu utjelovljeni u izvozima u SAD i Evropu), strane firme još uvijek uživaju u ogromnim profitima na prodaji u Kini.

Investitori danas su također zabrinuti zbog porasta kamatnih stopa, koji ne samo da smanjuju konzumaciju i investicije, već i reduciraju tržišnu vrijednost kompanija (posebno tehnoloških firmi) čije vrijednosti ovise umnogome o rastu profita daleko u budućnosti. Kineska recesija bi mogla pogoršati situaciju.

Finansijska kriza

Cijenim keynesijansko razmišljanje da ako bilo koja ekonomija bilo gdje uspori, to snižava svjetsku ukupnu potražnju, i stoga snižava pritisak na globalne kamatne stope. Ali moderno razmišljanje je više iznijansirano. Visoke azijske stope ušteđevina u protekle dvije decenije bile su značajan faktor u niskom ukupnom nivou stvarnih (inflaciji-prilagođenih) kamatnih stopa i u SAD-u i Evropi, zahvaljujući činjenici da nedovoljno razvijena azijska tržišta kapitala naprosto ne mogu konstruktivno apsorbovati višak ušteđevine.

Bivši predsjednik američkih  Federalnih rezervi Ben Bernanke slavno je okarakterisao ovaj mnogo proučavani fenomen kao ključnu komponentu „globalnog zasićenja ušteđevina“. Stoga, umjesto da dovede do nižih globalnih stvarnih kamatnih stopa, kinesko usporavanje koje se širi po Aziji moglo bi paradoksalno dovesti do većih kamatnih stopa drugdje – posebno ako druga azijska finansijska kriza dovede do oštre depresije centralnih bankovnih rezervi.  Stoga, za tržišta globalnog kapitala, kineska recesija bi se mogla lagano pokazati kao dupla nesreća.

Koliko god loše bilo usporavanje u izvozu u Kinu za mnoge države, značajan porast globalnih kamatnih stopa bio bi mnogo gori. Lideri eurozone, posebno njemačka kancelarka Angela Merkel, dobijaju manje zasluga nego što zaslužuju jer na okupu drže politički i ekonomski krhku jednu valutu naspram teških ekonomskih i političkih uslova. Ali njihov zadatak bi bio gotovo nemoguć da nije ultraniskih globalnih kamatnih stopa koji su omogućili politički paraliziranim zvaničnicima eurozone da zaobiđu potrebna smanjenja duga i restrukturiranja na periferiji.

Kada su napredne države imale finansijsku krizu prije deset godina, nova tržišta su se relativno brzo oporavila, zahvaljujući niskom nivou dugova i snažnim cijenama robe. Danas je međutim nivo duga značajno porastao, i oštri porast globalnih kamatnih stopa bi sasvim sigurno proširio današnje krize dalje od šačice država (uključujući Argentinu i Tursku) koje su već pogođene.

Važnost kineske ekonomije

Ni SAD nije imun. Trenutno, SAD može finansirati svoj deficit od hiljadu milijardi dolara sa realtivno niskim troškom. Ali relativno kratko trajanje ove posudbe – ispod četiri godine ako se integrišu bilans Ministarstva finansija i Federalnih rezervi – znači da bi porast kamatnih stopa uskoro uzrokovao uslugu duga da istisne potrebne troškove u drugim poljima. U isto vrijeme, Trumpov trgovinski rat također prijeti da potkopa dinamiku američke ekonomije. Njegova donekle proizvoljna i politički motivirana priroda čini ga jednako štetnim za američki rast kao i regulative koje je Trump tako ponosno eliminisao. Oni koji su pretpostavljali da je Trumpov stav o trgovini uglavnom hvalisanje u sklopu kampanje trebali bi biti zabrinuti.

Dobra vijest je da se trgovinski pregovori često čine nepodesnim do zadnjeg časa. SAD i Kina bi mogle postići sporazum prije nego što Trumpove kaznene tarife stupe na snagu prvog januara. Takav sporazum, nadamo se, bi odražavao sazrijevanje stava Kine prema pravima na intelektualno vlasništvo – slično kako se desilo u SAD krajem devetnaestog stoljeća. (U godinama velikog rasta SAD-a, američki poduzetnici su često krali patentirane izume od Velike Britanije.)

Recesija u Kini, amplificirana finansijskom krizom, bi predstavljala treću etapu superciklusa duga koji je počeo u SAD-u u 2008. i preselio se u Evropu 2010. Do ove tačke, kineske vlasti su uradile sjajan posao u odgađanju neminovnog usporavanja. Nažalost, kada stigne opadanje, svijet će vjerovatno otkriti da je kineska ekonomija važnija nego što mnogi misle.

Izvor: Project Syndicate

Prikaži više

Slični članci

Close

AdBlocker detektovan.

Podržite nas tako što ćete ugasiti AdBlocker. Na portalu se nalaze samo reklame Google Adsense-a i reklame koje sami kreiramo. Ne brinite za sigurnost vašeg računara. Hvala.