Kako da zaboravim prošlost?

Nakon vjenčanja, suprug je pomislio da je postao posjednik duše, razuma i tijela svoje supruge i da nema smetnje da joj uzme i manje i važnije od toga.

Nama smeta znatiželja i istraživanje pojedinosti iz prošlosti, bujna mašta, a možda i njegovo lično iskustvo govori mu da postoje neke zapisane tajne, a djelić tajne ne smatra se tajnom.

Ona izvršava ono što ti narediš, stalno je pored tebe, tako da možeš dokučiti koliko je iskrena prema tebi, na koju je žrtvu spremna radi tebe, pa zašto onda živjeti u tamnom labirintu prošlosti? Zbog čega da se veza ljubavi i nježnoće pretvara u ispitivanja, suđenja i žalbe?

Treba da se iz prošlosti prebaciš u budućnost. Kada preseliš u novu kuću, šta ćeš ponijeti iz stare kuće?

Ponijet ćeš lijepe stvari, vrijedne starine, sve što je lahko nositi, a što ima svoju vrijednost, i nećeš dozvoliti da pohabani namještaj pokvari novi izgled tvog doma pred porodicom i gostima.

Budi optimista i duboko udahni svježi zrak!

Iz sadašnjeg trenutka i njegove ljepote crpi pomoć i prihvataj ono što ti pruža! Ali, to ćeš biti u mogućnosti tek kada sa svoga puta ukloniš ogrtač tuge, a sa svojih očiju podigneš veo žalosti i ogrneš se optimizmom, nadom i zadovoljstvom.

Je li moguće zaboraviti prošlost?

Izgleda da je to teško, ali na nama je da ne živimo prošlost svim osjećanjima, niti da se predamo nadmoći prošlosti bez osvrta na sadašnjost.

Govorimo o slavi iz prošlosti. Plač na ruševinama arapske zaljubljenosti dao je poeziji dugotrajnost, čijim se stihovima uljepšavaju govori, traži utočište prilikom nedaća, a veličina velikana o kojima govorimo ogledala se u tome što su živjeli svoje vrijeme i pripremali svoju budućnost ne dozvoljavajući da ih prošlost skrene s tog puta. Pjesnik je rekao:

Pleme Benu Taglib od časti je odvratila

Kasida koju davno Amr b. Kulsum ispjeva

Samo s njom se hvale, od postanka plemena

Šta je vama, ljudi, pa čast nije otrovna![1]

U prošlosti je bilo boli, iskušenja i padova. Gubitak drage osobe nije lahko zaboraviti, bračnu prevaru, propast posla, loš postupak nekog bliskog, odbijanje voljene osobe, razdvajanje, poraz…

Budi sposoban da to prevaziđeš!

Prošlost ne umire, a i kako bi kad smo je živjeli cijelim svojim bićem i osjećanjima. Prošlost ostaje u našoj svijesti i podsvijesti, ali je najbitnije da mi naučimo kako ćemo se s tim nositi.

Zikr – spominjanje Allaha, neiscrpan je izvor snage i inspiracije; on je pokretačka snaga i cilj svega.

Vjerovanje u Božije određenje ulijeva zadovoljstvo u srce: “Nikakva se nevolja bez Allahove volje ne dogodi…” (Et-Tegabun, 11)

“Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi…” (El-Hadid, 22)

Ovi ajeti otkrivaju da nam je svaka nedaća koja nas je zadesila unaprijed bila određena, da je Uzvišeni dozvolio da se desi i da je njeno dešavanje već prije zapisano u Knjizi. Kada ovo shvatimo, u srcu ćemo osjetiti zadovoljstvo, povjerenje i smirenost.

Čovjek se treba pomiriti sa svime što mu se desi i osjetiti zadovoljstvo, pokušati popraviti situaciju, bez osjećaja oholosti ili predavanja.

Prijatelji su opskrba u teškim životnim trenucima u kojima nam daju podršku i tada do izražaja dolazi njihova uloga. Stoga, dijeli s njima trenutke opuštenosti i sreće, trudi se da ih usrećuješ, smiji se i razgovaraj s njima, blagosiljaj ih, jer prijatelji ti daju motivaciju i snagu da aktiviraš svoju savjest i unutrašnji potencijal.

Ne potiskuj osjećanja, jer nekada nam njihovo ispoljavanje olakšava tugu!

Govori u pozitivnom kontekstu, ne dozvoli da o sebi izgovoriš išta negativno, jer uho čuje, mozak pamti, a podsvijest sve to zadržava. Podsvijest nije neko novo otkriće psihologa, nego je to stvarnost koju možeš dokučiti kada se nečeg sjetiš, pa zaboraviš, te se ponovo sjetiš… Pa gdje to bude kada zaboraviš?

I kada zaborav nešto spremi na “odlagalište”, to će i dalje imati utjecaja na tvoj život, na ovaj ili onaj način.

U prošlosti su se desili neki grijesi, greške, razne prevare ili nešto što, najblaže rečeno, smatraš zločinom, posebno kada su svježa sjećanja na grijeh. Ali, znaj da je čak i grijeh dio kadera – određenja. Onda kada osjetiš žaljenje i kajanje zbog počinjenog grijeha, osjetit ćeš da te okružuje Allahova milost i da se On brine o tebi, osjetit ćeš kako Njegov oprost smiruje tegobu tvoga srca.

Nemoj se dugo zadržavati na svojim greškama, osim onoliko koliko ti je dovoljno da iz njih uzmeš pouku i u njima pronađeš motivaciju za bolju budućnost.

Kada je u pitanju činjenje onoga što nije grijeh, budi fleksibilan i ne uskraćuj sebi ništa od toga, naročito ako imaš potrebu za tim, a ako učiniš nešto pogrešno, postavi se prema tome strogo u tolikoj mjeri da u sebi pronađeš snagu da se pokaješ i zatražiš oprost i čvrstinu da ne ponoviš grešku. Ne zaboravi da je Allah plemenit, milostiv, dobar, i da oprašta!

Abdest mog srca bila je spoznaja da si Milostivi

A potom namaz obavi okrenuto prema nadi kao kibli.

Čovjek se najčešće kaje kada se prisjeti loših postupaka prema drugima: “…da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.” (El-Hudžurat, 6)

I to kajanje najčešće osjete oni koji imaju budnu savjest: “O, vjernici…” (El-Hudžurat, 6)

Skupi hrabrost i brzo i direktno uputi izvinjenje onima prema kojima si pogriješio i traži da ti oproste. Istovremeno, obećaj im da to više nikada nećeš uraditi, uvrsti ih u svoje dove, pohvali ih pred drugima i budi darežljiv prema njima!

Nakon svih ovih godina uvidio sam da izvinjenje ne umanjuje ugled i da jedno od najljepših izvinjenja jeste ono koje u stanju nadmoći uputiš svom djetetu, supružniku, učeniku, radniku, svom narodu, samom sebi…

Pozitivni su primjeri kada igrač na terenu hrabro prilazi svom kolegi i pruža ruku izvinjenja, kada predsjednik kluba upućuje izvinjenje navijačima, ali, nažalost, postoje i ljudi koji smatraju da je poniženje nekome se izviniti.

Kada tragedije, prirodne nepogode i druge nedaće pogode nemoćne, oni koji snose odgovornost ne priznaju svoje greške i propuste. Jednostavno, u takvim situacijama obični ljudi prisiljeni su da snose posljedice tuđih grešaka, bez prava na objašnjenje.

Kada te sustignu prikaze prošlosti onemogućavajući ti da uživaš u sadašnjosti, zatraži oprost od Allaha, deset, stotinu ili hiljadu puta, a kada osjetiš dosadu, donesi odluku da greška bude uzrokom mnogo većeg ispravnog djela, kao što je to uradio Omer kada je Poslaniku izrazio svoje negodovanje zbog sklopljenog sporazuma na dan Hudejbije: “…pa sam zbog toga nastojao da uradim što više dobrih djela”.

Pojedini ljudi smatraju da je zabranjeno griješiti, a ako neko ipak pogriješi, onda ne smije o tome govoriti, jer drugi su već spremni da razglase grešku i osramote ga, kao da su časni meleki.

Od čovjeka se traži da ima umjereni osjećaj samilosti i straha… Kada je jedan od ispravnih prethodnika zapao u dug, rekao je: “Znam zašto mi se to desilo: prije četrdeset godina jednom sam čovjeku rekao: ‘Hej, propali (bankrote)!’”

Ravnodušnost je problem kao i pretjerano kritiziranje koje može dovesti do čovjekovog psihičkog sloma, inertnosti  i društvene izolacije. Izvršavaj svoju obavezu prema porodici, posveti im dovoljno vremena i pokaži iskrena osjećanja! Potrudi se da budeš uzorit otac i muž!

“Proizvođač smrti” Nobel, koji je izumio i patentirao dinamit i tako stekao veliko bogatstvo, osnivao je fond Nobelove nagrade za mir, inovacije i nauku, želeći na taj način, nakon što su mnogi osudili njegov izum dinamit zbog korištenja u ratne svrhe, da ispravi taj dio svoje greške, tj. upotrebu dinamita u ratne svrhe, jer je prvobitno bio namijenjen za korištenje u mirnodopske svrhe.

Junak romana Jadnici promijenio je svoje ime i porušio sve mostove koji su ga vezali za gorku prošlost, ali prošlost ga je slijedila: “…i postade jedan od pokajnika.” (El-Maida, 31)

Promijeni svoju nutrinu i nemoj danas biti isti kao što si bio jučer!

Kada osoba čija je prošlost ispunjena traumama, neprijateljstvima, uznemiravanjima drugih, silovanjima, napravi zaokret i pokaje se, tada svoju sadašnjost živi uz osjećaj uznemirenosti, samoprezira, skrivajući se i ne nalazeći olakšanje ni u čemu, stalno pod pritiskom osjećaja da ljudi znaju kakav je bio i da zbog toga pokazuju na njega.

Neke stvari koje su se desile treba zaboraviti ili se truditi da ih zaboravimo. Sasvim je moguće da nam se neke stvari nikada i nisu desile, nego da smo to samo umišljali i da to nije bilo stvarno..

Roditeljima se sugerira da djeci ne predbacuju i ne prigovaraju zbog počinjenih grešaka, da u njima ne izazivaju neumjeren osjećaj samokritičnosti, niti da ih previše kritiziraju, jer to kod djece može uzrokovati pojavu neodlučnosti i nedostatak samopouzdanja.

Sjeti se da nije najvažnije šta se desilo, nego tvoj odnos prema onome što se desilo i tvoja sposobnosti da to prevaziđeš. Kada ti se desi nešto loše, ponašaj se kao da se nije desilo, a ako to ne možeš, onda zamisli da se to uopće ne tiče drugih i da su oni toliko zaokupljeni svojim problemima da uopće ne primjećuju ni tebe, ni to što ti se desilo.

Ne zaboravi da si ti bio žrtva, a ne odgovorni, da je to sastavni dio života kroz koji prolaziš kao i svi drugi. Sjeti se, kćeri moja, djevojke iz Amerike koju su silovali pa je napisala knjigu Da, ja sam djevojka koja je silovana, čime je stekla veliku popularnost. Ne obznanjuj svoj slučaj i ukrasi se pozitivnom unutrašnjom energijom!

Operi svoje ruke i tijelo, i očisti se, to će ti pomoći da se riješiš osjećaja grijeha!

Uključi maštu i počni živjeti novim životom!

Sliku prošlosti odbaci daleko i nauči kako da pobijediš misli koje te prate!

Govori s optimizmom, jer ono što govoriš, to se pretače u stvarnost!

Bol iz prošlosti je sadašnjost, a možda i budućnost.

Osjećaj boli

Mnogi se žale da ih stalno prate nedaće, svoj život opisuju kao lanac sačinjen od povezanih halki bola i iskušenja: nakon izlaska iz rupe, padnu s litice, a rijetkost je da im se desi nešto lijepo.

Ali, to nije sve. Takve osobe stalno osjećaju da su sva iskušenja koja im se događaju Božija kazna zbog grijeha koje su počinili u trenucima slabosti i nedostatka imanskog nadzora, što još više povećava bol pretvarajući vanjske probleme u unutarnju patnju i slabeći snagu strpljivosti i podnošenja teškoća. Lijepo je da imaš istančan osjećaj i budnu savjest, da se ne smatraš čistim i bezgrješnim. A da li je nedaća plod grijeha, to je gajb koji zna samo Allah.

Postoji jasan dokaz da su najveća iskušenja imali poslanici, dobri ljudi i njima slični. Što je čovjek imanski jači, veća su i iskušenja, a ako je slabog imana, manje je i iskušenja.

Od Sa‘da b. Ebu Vekkasa, radijallahu anhu, prenosi se da je jednom prilikom upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “O Božiji Poslaniče, koji ljudi imaju najveća iskušenja?”, a Poslanik odgovori: “Poslanici, a zatim oni poput njih, a zatim oni poput njih. Čovjek se iskušava srazmjerno jačini svog imana, pa ako mu je iman jak, iskušenja su žešća, a ako ima slabosti u vjeri, i iskušenja su manja. Čovjek će biti iskušavan sve dotle dok po zemlji ne bude hodao bez ijednog grijeha.” (Ahmed, Ibn Madža i Tirmizi)

Od Enesa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada Allah nekog zavoli, stavi ga na kušnju. Ko time bude zadovoljan, zaslužio je Božije zadovoljstvo, a ko se rasrdi, zaslužuje srdžbu.” (Hadis bilježi Tirmizi, a Albani ga je ocijenio sahihom)

Dakle, čovjek se kažnjava zbog nedostatka strpljenja, a ne zbog toga što u tim trenucima osjeća slabost i tugu. Čak i u situaciji kada nedaću smatra kaznom, koja ga je zadesila kao posljedica činjenjem nekog lošeg djela, kao što je slučaj s AIDS-om izazvanim nemoralnim radnjama, u tim trenucima treba da ublaži svoj bol svjesnošću da je to ovosvjetska kazna koja je manja od ahiretske i koja predstavlja čišćenje i milost za čovjeka. Možda nakon tevbe – pokajanja postane bolja osoba, bliži Allahu, a i čišći, nego što je bio prije činjenja grijeha.

U navedenom hadisu koji prenosi Enes, radijallahu anhu, još se bilježi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada Allah želi Svome robu dobro, kazni ga još na dunjaluku, a kada Svom robu želi loše, On ostavi njegov grijeh za Sudnji dan.” (Tirmizi)

U ovom hadisu ubrzavanje kazne navedeno je kao plod Allahove dobrote prema robu, a ne kao znak srdžbe ili prezira.

Bolest i gubitak imaju svoje jasne opipljive razloge, koji su uglavnom najčešće svima poznati. Bolesti, nesreće i nevolje dešavaju se i dobrom i lošem čovjeku, i vjerniku i nevjerniku, svim ljudima, nekome u manjoj, a nekome u većoj mjeri, zavisno od toga koliko vodi računa o redu u svom životu, koliko se trudi da izbjegne nemarno i neobazrivo postavljanje prema njihovim uzrocima.

U nekim situacijama nedaće su date vjerniku kako bi očistio svoju dušu i postigao oprost, a u drugim situacijama one mu podižu deredže – stepene počasti.

Budnost savjesti usmjerava vjernika da živi između nade i straha, povodeći se za poslanicima koji su i sami bili takvi.

Kako da razlikujemo da li je određena nedaća kazna ili kušnja? To ćemo saznati pomnim praćenjem dešavanja poslije nedaće. Naime, ako čovjek pogođen nekom nedaćom pokaže strpljivost, postojanost i zadovoljstvo Allahovom odredbom, tražeći oprost za grijehe,  to je znak da je uzdignut na deredže, da mu je oprošteno i pređeno preko grijeha, a ako se ne strpi na nedaći, žaleći se i izražavajući ljutnju, to je znak gubitka i uskraćivanja dobra.

Razmišljaj o budućnosti i o tome kako da se u pozitivnom smislu odnosiš prema nevolji, a ne samo o prošlosti, jer nismo u stanju da je mijenjamo koliko god ona crna bila.

Izbjegavaj negativan govor koji te udaljava od Allaha i ne govori: “Čak me i moj Gospodar mrzi!”

Iskušenje je dobro sve dok ga ti tako prihvataš.

Trebaš biti strpljiv i pomoć tražiti od Allaha, kao što se navodi u hadisu: “Čudan li je primjer vjernika! Šta god da ga zadesi, njemu je dobro, a u takvoj situaciji nije niko osim vjernika. Ako ga zadesi nešto lijepo, on se Allahu zahvali i to bude dobro po njega, a ukoliko ga zadesi nešto loše, on se strpi, pa to opet bude dobro po njega.”  (Muslim)

Brige i nevolje su izazovi s kojima se susrećeš i oni pokreću tvoju unutarnju snagu i energiju, ali pod uvjetom da ne padneš u očaj i klonulost, i ne dozvoliš da te obuzmu vesvese – loše primisli. Spominjanjem Allaha srca se smiruju!

Nema osobe a da nije u nekom iskušenju, samo što se oblici iskušenja razlikuju, kao što Uzvišeni Allah kaže: “Mi ćemo vas provjeravati sve dok ne ukažemo na borce i postojane među vama, a i vijesti o vama provjeravat ćemo.” (Muhammed, 31)

Veza vjerničke duše sa svojim Stvoriteljem razlog je da se osoba prilagodi svakoj situaciji, pa makar bila teška i neočekivana.

“…a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti.” (Et-Tegabun, 11)

Veza sa Stvoriteljem uzrok je izlječenja i spasa, i prihvatanja tjelesnog i duševnog lijeka.

Allah nekada u nedaći nekome podari blagodati

A nekoga Allah iskuša s blagodati.

_______________________

Iz knjige: Stazama egoizma

Autor: dr. Selman el-Avda

Preveo: Muhamed Ikanović

_______________________

[1] Amr b. Kulsum je poznati pjesnik koji porijeklo vodi iz plemena Benu Taglib. Pripadnici ovog plemena toliko su se hvalisali njegovom poznatom kasidom da se niko od njih više nije bavio poezijom, niti je pokušavao napisati bolju od nje, ili po kvalitetu, barem njoj sličnu kasidu. Zato je ovo pleme postalo predmetom ismijavanja i u tom kontekstu izrečeni su ovi stihovi.

minber.ba

Prikaži više

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Detektovan Adbloker (dodatak koji blokira reklame)

Molimo vas podržite nas tako što ćete ugasiti Adbloker