Ko na nečemu živi na tome i umire

Prvi primjer: Kada je pobožnjaku i asketi Abdullahu b. Idrisu nastupio smrtni čas okupiše se oko njega njegovi najbliži pa kada primijeti jecanje svoje kćerke reče: „O kćeri moja, ne plači. U ovoj kući sam zaklopio hatmu Kur’ana 4000 puta – i sve to radi ove smrti.“

Drugi primjer: Bio je Amir b. Abdullah b. Ez-Zubejr na smrtnoj postelji pa je došao svijesti, a njegovi najbliži su bili oko njega i plakali dok je on bio na samrtničkom hroptaju. Začuo se mujezin koji je pozivao na akšam-namaz, a duša mu je već bila u grlu ali kada začu ezan reče onima oko sebe: „Prihvatite me za ruke!“ Rekoše: „A gdje si naumio?“ „Do mesdžida.“ „Pa zar u takvom stanju!?“ Reče: „Subhanallah! Čujem poziv za namaz, a da se ne odazovem!? Prihvatite me za ruke!“ Pa su ga ponijeli između dvojice te je klanjao jedan rekat za imamom, a zatim umrije na svojoj sedždi. Da, umrije na svojoj sedždi.

Treći primjer: Kada je Abdur-Rahman b. El-Esved bio na umoru počeo je da plače pa mu rekoše: „Zašto plačeš, a ti si ti!“, znači zbog njegova ibadeta, skrušenosti, asketizma i skromnosti. Pa je rekao: „Plačem, vallahi, žaleći za namazom i postom.“ A zatim nije prestao sa učenjem Kur’ana sve dok nije umro.

Četvrti primjer: Jezid Er-Rekašija, kada mu je nastupila smrt počeo je plakati pa reče: „Ko će klanjati za tebe, o Jezide, kada budeš mrtav? Ko će postiti za tebe? Ko će tražiti za tebe oprost grijeha?“ Zatim izgovori šehadet i umrije.

Peti primjer: To je Harun Er-Rešid. Kada mu je nastupila i očiglednom postala njegova smrt povikao je svojim vojskovođama i stražarima da mu okupe vojsku, pa su istupili pred njim sa svojim sabljama, svojim štitovima i svojom brojnošću da im niko nije znao broj, izuzev Allaha, i svi oni pod njegovom komandom i pod njegovom vlašću. Kada ih je ugledao počeo je plakati pa reče: „O Ti čija vlast nikada ne prolazi smiluj se onom čija je vlast prošla!“ A zatim nije prestao plakati sve dok nije umro.

Šesti primjer: Abdul-Meliku b. Mervanu kada je nastupila smrt obuzela ga je tuga te mu postade tijesno u duši pa naredi da mu se otvore prozori njegove sobe. Kroz otvoreni prozor vidje siromašnog radnika u svojoj radnji pa poče plakati i reče: „Da sam Bog d’o bio radnik, da sam Bog d’o bio trgovac, da sam Bog d’o bio hamal. Da Bog d’o nisam preuzimao od uprave po pitanju vjernika ništa.“ Potom umrije.

Poštovani čitaoče, Plemeniti je iz Svoje dobrote propisao da onaj ko na nečemu živi na tome i umire, a na onome na čemu umiremo na tome bivamo proživljeni.

Mithad R. Ćeman, prof.

Prikaži više

Slični članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Adbloker detektovan

Molimo vas podržite nas tako što ćete ugasiti Adbloker.