Kur’an – motivacija, inspiracija, želja, potreba, neophodna hrana za dušu

Bude vrijeme kada uopšte ne znaš učiti u Kur’anu. Ne znaš ni jedan jedini harf. Pa, i onaj prijevod njegovog značenja, koji ti je dostupan, nije ti blizak. Više ti je onako neka Knjiga pravila i zakona nego li Riječ koju srce čita i razumijeva; Voda koje se žedna duša napije; Neophodna hrana kojom se razum hrani; Svakodnevno mjesto konsultacije za svaku dilemu, srecu ili tugu…

Onda otkriješ da se može učiti Kur’an na arapskom, pa ga i ti naučiš. Pa ti lijepo. Život ti se promijeni. Ili barem se počne mijenjati – zavisno od stupnja iskrenosti. Otkriješ, do tad skrivene radosti duše, smiraj, sreću i zadovoljstvo. Lijepo ti.

Duša ga se ne može zasititi, pa mu se često navraćaš i s osjećajem kao da moraš, kao da te nešto tjera, kao da ti je obaveza…a duša, ustvari, vapi: “Daj i mene nahrani i napoji!”

Usljed te velike želje i potrebe za njim, osjetiš kako zeliš da ga naučiš ispravno, melodično i sa užitkom učiti. Još, ako ti Allah Dragi na put pošalje insana, preko kojeg ti kaže: „Ti to možeš. Možeš i ti učiti Kur’an i ispravno i melodično i sa užitkom.“ Ah, kako ti onda i taj insan postane drag. Posebno kad uspiješ u tome.

Onda duša traži još. Kur’an tebe hoće još. Allah hoće da si samo Njime i Njegovom riječju obuzeta.

Osjećaš da ne možeš toj želji udovoljiti. Um te sputava, zaustavlja, jer on preračunava: koliko imaš godina, kad si počela učiti u Kur’anu, koje su ti svakodnevne važne obaveze, koje ne možeš odgoditi…I ti misliš da ne možeš sebi priuštiti dalje putovanje – napredovanje sa Kur’anom. Kažeš: „Da mi je ovo održati što znam. Da mi je učiti ovo koliko sam izvježbala. Koju hatmu završiti…elhamdulillah od mene.“

Javi se srce koje želi još. A ti ga utišaš sa svojim svakodnevnim obavezama, poslovima kojima se baviš.

Ako imaš više sreće, ako ti Allah ukaže posebnu milost i počašćenje opet ti pošalje insana koji ti rekne: „Ti možeš i imaš priliku da nastaviš i dalje sa učenjem. Možeš slobodno i ti da učiš napamet i to možeš da zapamtiš lakše nego bilo šta drugo, samo ako hoćeš.“

A ako imaš manje sreće, ili si uporna u tome: „da to nije za tebe“ onda počnu dolaziti iskušenja u vidovima raznih tegoba. Pa se pitaš: „šta je ovo, kao da i ne učim više Kur’an. Kao da sam se vratila na svoje prijašnje duhovno stanje. Kako Kur’an više tako ne djeluje na mene? Kao da sam imanski oslabila…“

„Zaista se lijepim i dobrim otklanja sve štetno i ružno“ sura Hud.

Bez obzira, da li želiš otkloniti teška stanja ili povratiti stalno opskrbljivanje spoznajama, ljepotom, ljubavlju, lahkoćom, radošću i sl., onda nastavi svoj napredak sa Kur’anom. Nikad nemoj stati! Ni do zadnjeg daha odustati od napredovanja.

NAPREDOVANJE SA KUR’ANOM JE da danas učiš nešto što nisi jučer. Da učiš danas bolje nego jučer. Temeljitije nego jučer. Posvećenije nego jučer. Da danas primjenjuješ više nego jučer. Da danas učiš napamet iako nisi jučer.

U jednoj predaji, koju prenosi Gazalija se kaže: „Ko provede svoj život u nastojanju da postane hafiz Kur’ana, makar učeći po jedna ajet, pa preseli, a ne završi to, meleki će ga u kaburu podučavati sve dok ne upotpuni učenje cijelog Kur’ana“.

Allah djela cijeni samo prema namjeri!

A zašto to ne bismo bili hafizi Kur’ana?!

Zašto bi to bilo nedostupno meni ili tebi, ako Allah kaže: „Tražite i dat ću vam“?

Zašto bi bilo teško odvjiti 15 minuta dnevno za učenje napamet jedne riječi, jednog ajeta, stranice, sure,… koliko god On hoće, jer to je Njegov dar,a mi možemo biti darovani?

Zašto bismo sebi uskratili stalnu zaštitu, stalnu pomoć i stalnu inspiraciju na dobro?

Zašto bismo se zaustavljai na putu sa Kur’anom???

Šta nam je to preče, vrjednije, lakše, jednostavnije?

Ma šta nas to, molim te, može više usrećiti i iznad ovodunjalučkih smutnji uzdići???

A kako bi samo lijepo bilo kad bismo svi imali priliku da zajednički, dzematski učimo i napredujemo, prbližavajući se Njemu i tako se jedni s drugima više zbližavajući.

Nema ljubavi k’o ljubavi, što se sa Kur’anom družeći, rodi! – Posvjedočit ćete.

Blago onima koje su počašćene da imaju priliku hifz započeti ili nastaviti kroz zajedničke halke Kur’ana! I to je blagodat bez koje se može ostati, ako se ne zahvaljuje! A zahvalnost na blagodati je korištenje iste. Zato, budimo svjedoci jedne za druge i danas i sutra.

Nekad, kad u životu krene uzbrdo, teško, naporno, i sl. Sve što treba da se uradi jeste – jedan novi odnos sa Kur’anom da se uspostavi!

Pa, zamisli u ljubavi svojoj, bez obzira da li si u braku ili pred brak, da se svaki dan ili ti svake sedmice, na isti način ljubav iskazuje, pokazuje i održava …  Gluho bilo, kako bi to dosadno bilo!

Svaka ljubav za svoj rast mora prolaziti faze sazrijevanja! Ljubav prema Allahu i prema Kur’anu, također. Ako ne ide naprijed, onda ide nazad. Ne stoji, vjerujte da ne stoji! Nijedna ljubav!

Od Allaha podršku zatraži i zanijjeti da svoju vezu sa Kur’anom neprestano popravljaš! Toliko možeš za sebe uraditi.

Izvor: Akos.ba

Piše: Hidajeta Mahalbašić

Prikaži više

Slični članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Adbloker detektovan

Molimo vas podržite nas tako što ćete ugasiti Adbloker.