Misija ispunjena

Autor: Džemila Dudić

Jedan po jedan
Dan po dan
Godina za godinom
Padahu rakete ne znajući im se broj. Nestajaše ljudi ostavljeni bez mezarja. Nastaše rijeke tuge, okeani krvi; i mora jecaja. Dubokih uzdaha i patnje.
Bez pogovora.
Samo idući gore – dole; vraćajući se još jači i nemilosrdniji. Vraćajući se ljudima koji moljahu za život; a očekujući smrt
I dok posljednja nada savi se nad gradom kao da pružaše s jedno uništenje.
Odvojiše majku od djeteta, sestru od brata.
Odvojiše srce od tijela.
Tako bezdušno i ponosno nastavljajući gdje su stali.
Kao da dodjoše da naplate još jedan kockarski dug na koji n I dok tako stoje, sa glavama podignutih ka nebu; bivajući po čovječanstvu, svijet im poče aplaudirati zvukom tišine i stra I dok pohvalnim riječima uzviknu: “Misija ispunjena”, hvaleći njihov predsjednik kao da slavi pokolj; smrt i gubitak poslje A ostatak šuti.
Ne izgovara.
U tišini jeca; i strahuje.
Kada treba biti jak.
Kada treba govoriti glasom iz dubine grkljana.
Kada ne smije jecati; već oštro osudjivati.
Još jedno stradanje;
Još jednu u nizu želja nekih tamo kojima i Naučni centar Siri Nekih tamo koji nemahu duše i srca.
Koji nemaju ljudskosti i srama.
Nekih “zivjeli su nekada” u historiji ispisanoj krvlju, koje će g Onih koji svima htjedoše kraj, a u slavu svoju.
A ne saznaše da historija mrzi brojke;
Da mrzi sve što je preveliko i dosadno.
Da historija koju će čitati velikani budućnosti ne voli nakara koji držaše svijet a nemaše sitnicu.
Dušu
Tako kratku a krupna riječ.
Da ih ne vole ni oni danas, ni ovi od sutra.
I da je jedini komentar na još jedan zločinački čin: Dokle više

Prikaži više

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Detektovan Adbloker (dodatak koji blokira reklame)

Molimo vas podržite nas tako što ćete ugasiti Adbloker