Misija ispunjena

Autor: Džemila Dudić

Jedan po jedan
Dan po dan
Godina za godinom
Padahu rakete ne znajući im se broj. Nestajaše ljudi ostavljeni bez mezarja. Nastaše rijeke tuge, okeani krvi; i mora jecaja. Dubokih uzdaha i patnje.
Bez pogovora.
Samo idući gore – dole; vraćajući se još jači i nemilosrdniji. Vraćajući se ljudima koji moljahu za život; a očekujući smrt
I dok posljednja nada savi se nad gradom kao da pružaše s jedno uništenje.
Odvojiše majku od djeteta, sestru od brata.
Odvojiše srce od tijela.
Tako bezdušno i ponosno nastavljajući gdje su stali.
Kao da dodjoše da naplate još jedan kockarski dug na koji n I dok tako stoje, sa glavama podignutih ka nebu; bivajući po čovječanstvu, svijet im poče aplaudirati zvukom tišine i stra I dok pohvalnim riječima uzviknu: “Misija ispunjena”, hvaleći njihov predsjednik kao da slavi pokolj; smrt i gubitak poslje A ostatak šuti.
Ne izgovara.
U tišini jeca; i strahuje.
Kada treba biti jak.
Kada treba govoriti glasom iz dubine grkljana.
Kada ne smije jecati; već oštro osudjivati.
Još jedno stradanje;
Još jednu u nizu želja nekih tamo kojima i Naučni centar Siri Nekih tamo koji nemahu duše i srca.
Koji nemaju ljudskosti i srama.
Nekih “zivjeli su nekada” u historiji ispisanoj krvlju, koje će g Onih koji svima htjedoše kraj, a u slavu svoju.
A ne saznaše da historija mrzi brojke;
Da mrzi sve što je preveliko i dosadno.
Da historija koju će čitati velikani budućnosti ne voli nakara koji držaše svijet a nemaše sitnicu.
Dušu
Tako kratku a krupna riječ.
Da ih ne vole ni oni danas, ni ovi od sutra.
I da je jedini komentar na još jedan zločinački čin: Dokle više

Prikaži više

Slični članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Close

AdBlocker detektovan.

Podržite nas tako što ćete ugasiti AdBlocker. Na portalu se nalaze samo reklame Google Adsense-a i reklame koje sami kreiramo. Ne brinite za sigurnost vašeg računara. Hvala.