Nastojali su da nas zbrišu s prostora koji su zvali “Herceg-Bosnom”

Jasmin Hodžić - Izvor: Akos.ba

Jasmin Hodžić je rođen u Stocu, 9. marta 1984. godine. Uslijed ratnog vihora, osnovnu školu završio je u na pet različitih mjesta, u pet škola. Nakon završenog prvog razreda u Stocu, školovanje nastavlja u Jablanici, Blagaju, Gnojnicama i Bijelom Polju kod Mostara. U Mostaru završava srednju Elektrotehničku školu. Nakon završenog Fakulteta humanističkih nauka na Univerzitetu „Džemal Bijedić“ u Mostaru postaje profesor bosanskog jezika i književnosti, zatim magistar, i u konačnici, doktor humanističkih nauka iz područja lingvistike. Objavio je knjigu Ogledi iz lingvistike i filologije. Danas radi kao naučni saradnik na Institutu za jezik Univerziteta u Sarajevu.

Prošle sedmice u Sarajevu je održana promocija knjige „Telegrami za Angela Palmerasa“ čij je autor upravo Jasmin Hodžić. U knjigu je pretočio lična sjećanja dječaka koji je preživio nekoliko civilnih logora. Jasmin Hodžić danas je naučni saradnik za Institut za jezik Univerziteta u Sarajevu, a ta referenca upravo je odgovor onima koji su željeli da Bošnjaci nestanu iz Hercegovine. O genocidnim namjerama tzv. čelnika Herceg – Bosne Jasmin Hodžić govori za Akos.ba.

„U konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju genocida nedvosmisleno stoji da se pod genocidom podrazumijeva potpuno, ali i djelimično uništenje jedne grupe, kroz djela ubistva članova grupe (a nas, su, podsjećam, ubijali na razne načine), ali i kroz uzrokovanje teških tjelesnih ili mentalnih povreda članova grupe (pa, zar to nisu koncentracioni logori smrti po Hercegovini?), a tu je i namjerno podvrgavanje grupe takvim životnim uslovima koji dovode do njenog potpunog ili djelimičnog fizičkog uništenja i ovo je posebno bitno“, – kaže Hodžić.

Da je nedostatak hrane bio još jedan od problema koji je Bošnjacima otežavao ratno stanje, ističe i Hodžić:

„Ljudi su umirali putevima spasa u vrijeme njihove prisilne deportacije. Tu imate i članove moje šire familije.  Mi smo u Mostaru bili bez hrane, okruženi s neprijateljima i s jedne i s druge strane. Ljudi su počeli umirati od gladi. Ljudi su u logorima mučeni, prebijani, izgladnjivani. I ko zna šta bi s nama bilo da Mostar nije deblokiran iz obruča. I ko zna šta bi s nama bilo da Crveni križ ipak nekako nije registrovao logoraše“, – prisjeća se Hodžić.

Ono na čemu su posebno ustrajavali zločinci bilo je uništavanje kulturnih i vjerskih objekata koji su podsjećali na to da su Bošnjaci nikad živjeli na tim prostorima, što je još jedan od dokaza Hodžićeve tvrdnje o genocidnoj namjeri čelinika tzv. Herceg Bosne.

„U Stocu su cijelu čaršiju poravnali bagerima. Zamislite sad da neko sarajevsku Baščaršiju poravna bagerima i pretvori je u parking? Je l’ de da djeluje nezamislivo? Da ne govorim o stolačkim džamijama koje su pretvorili u ledine ili parking. Pa, u Stocu su zapalili čak i gradski hotel samo zato što je arhitekturom podsjećao na stare bosanske kuće. A sve naše kuće su isto tako zapalili ili minirali. Jednostavno, nastojali su da nas zbrišu s tog prostora i to je tako očigledno i kristalno jasno. Možda je u svemu ovom najgore što se niko još ne kaje za to, a to bi valjda nešto trebalo da znači, – zaključio je na kraju Hodžić.

Izvor: Akos.ba piše: Admir Lisica

Prikaži više

Slični članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Close

AdBlocker detektovan.

Podržite nas tako što ćete ugasiti AdBlocker. Na portalu se nalaze samo reklame Google Adsense-a i reklame koje sami kreiramo. Ne brinite za sigurnost vašeg računara. Hvala.