Neuspjelo pomirenje: Kakva sudbina čeka Gazu?

Gaza se nalazi pred osjetljivim i rizičnim raskršćem na kojem se ukrštaju brojne varijable. Svaka od njih predstavlja opasno skretanje i zahtijeva mudro i odlučno upravljanje kako bi se riješilo pitanje raspoloživih izbora i nastavilo dalje u pravcu spašavanja Gaze koja je uzeta za metu u najosnovnijem što čini njen život, pored elemenata koji su sastavni dio njene postojanosti pred političkim, ekonomskim i socijalnim olujama.

Danas je pomirenje prekinuto fermanom Mahmouda Abbasa koji je oteo Palestinsku oslobodilačku organizaciju (PLO), pokret Fatah i Palestinsku nacionalnu vlast.

Potonja je održala sastanak izolacionističkog vijeća kako bi donijela jednostrane odluke protiv Gaze uz slab marketing kako je riječ o zaštiti od sporazuma stoljeća. Na meti odluka koje su donesene tom prilikom našle su se osnovne životne potrebe, poput plaća, električne energije i drugo.

Dok se nastavlja ping-pong s projektom smirivanja situacije u Gazi, palestinski narod je taj koji ispašta zbog nepravedne opsade pod kojom se Gaza nalazi već 12 godina.

Okupatori žele besplatno primirje kojim bi se zaustavili marševi za povratak i prekinulo ispuštanje zapaljivih balona. Nasuprot tome, život u Gazi bi i dalje ovisio o volji tamničara koji na kapaljku puštaju stvari neophodne za život preko prijelaza koji su pod njihovom potpunom kontrolom.

Međutim, tome se suprotstavlja volja naroda koja ne jenjava. Taj narod duboko voli slobodu i spreman je platiti cijenu za dostojanstvo. Prema bodljikavim žicama hode desetine hiljada ljudi ispisujući novi ep o borbi Gaze u očuvanju prava na vlasništvo, revoluciju i kreativnost, suprotstavljajući se okupatorskom monstrumu i blokadi, kao i nepravdi bliskih zemalja.

Izlorani otok pod iscrpljujućom opsadom

S druge strane, američki predsjednik Donald Trump čvrsto podržava cionistički desničarski projekat kojeg je usvojio i koji je poznat kao sporazum stoljeća. Taj projekat ima za cilj progutati Jerusalem i pripojiti Zapadnu obalu.

Gaza bi ostala izolirani otok pod iscrpljujućom opsadom, sve dok ne bi pala u ruke tima za sigurnosnu koordinaciju kako bi bio dovršen projekat zvani država, koji će čuvati sigurnost okupatorima, štaviše, pružiti im još ustupaka, slično onome što je bilo u Oslu.

U svjetlu ovih činjenica, Gaza se nalazi pred prekretnicom kada je riječ o odgovoru na ključno pitanje: Koji put odabrati kako bi Gaza bila spašena? Scenarij posvećenosti primirju iz 2014. prednjači zahvaljujući ekskluzivnom zalaganju Egipta, što Ujedinjene nacije politički podržavaju svojim stavom, a Katar kroz humanitarnu pomoć.

Završetak sukoba u ovoj fazi, čije su oličenje marševi za povratak i dalje ovisi od vizije okupatora u čijim redovima vlada podijeljenost, s tim da glavnu riječ u svojim rukama i dalje drže Benjamin Netanyahu i vojska.

To je potvrdio i sam Netanyahu kada je rekao da ne postoji želja za eskalacijom, znajući da se time ne može ostvariti cilj. Pored toga, nastala šteta bi dovela do toga da raseljavanje izađe iz svojih okvira i stigne do Tel Aviva, naročito nakon incidenta sa sedam raketa koje su greškom ispaljene i uništile tri sprata.

To potkrepljuju i Netanyahuovi pozivi upućeni Egiptu da nastavi sa svojim naporima, kao i njegovi savjeti šefu Shin Beta vezano za razvijanje vizije kojom bi se postigao mir u mjesec i po, pa makar i postepenim koracima od smirivanja prema primirju, bez nužnog proglašavanja novog primirja. Dovoljno je proglasiti nastavak primjene primirja iz 2014. kako bi se izbjeglo trgovanje različitim interesima, o čemu Netanyahu dobro vodi računa.

Da bi se to i postiglo, kod okupatora postoji spremnost, kako tvrde medijatori iz Egipta, da se isplate plate iz katarskih sredstava preko Ujedinjenih nacija, ubrza i poveća količina dizela, produži radno vrijeme na prijelazima, poveća ribolovno područje na 12 milja, dozvoli izvoz ribe i uvede 5.000 radnika iz Gaze na okupirane teritorije u prvoj fazi.

Djelovanje naroda i marševi za povratak

Također, problem plaća bi se mogao riješiti preko podjele finansijskih sredstava s Izraelom ako se intenziviraju Abbasove mjere i započne, preko izaslanika Ujedinjenih nacija za Bliski istok Nickolaya Mladenova, organiziranje sastanka donatorskih država u decembru kako bi se usvojila sveobuhvatna mapa puta za sve međusobne poteze pod egipatskim pokroviteljstvom, i to sa samog vrha egipatske obavještajne službe kojom rukovodi general Abbas Kamil.

Što se tiče Hamasa, ovaj pokret naglašava da postoji niz kriterija, nakon što su potcrtali da imaju kontrolu na terenu, a to je da okupacione snage donesu jasnu odluku da će potpuno okončati blokadu i to javno obznaniti. Nema smetnje da se navedeno postepeno provede, ali uz uvjet da postoji precizan vremenski raspored i da okupacijske snage ne izbjegavaju svoju obavezu.

Također, da se obezbijedi garant za sporazum, s obzirom na to da je Egipat važan stub u procesu, kao i Ujedinjene nacije i zalaganje Katara. Zatim, da se sporazum ostvaruje kroz patriotsku i kolektivnu dimenziju gdje će se napraviti jasna razlika između protesta militarnog karaktera i pulsiranja mase u izražavanju svojih patriotskih stavova vezano za pitanja države i njene budućnosti.

Potreba postoji, u kontekstu opstruiranog procesa pomirenja zbog Abbasove tvrdoglavosti, održavanja secesionističkog vijeća i njegovih ishoda kojim se podižu tenzije protiv Gaze i njenog stanovništva, s obzirom na to da Gaza ima potpunu percepciju kada se radi o ometanju bilo kakvih procedura revanšizma.

Veliku šansu ovom scenariju pruža dalje djelovanje naroda i marševi za povratak, koji zbunjuju okupaciju i brkaju im računice. Narodne mase u Gazi iz dana u dan potvrđuju da su sve više svjesne i spremnije na još veću žrtvu, što povećava teret odgovornosti palestinskom rukovodstvu.

Aktivnosti na moru uzimaju sve više zamaha među masama jer zadaju bol u osjetljivu tačku okupatora i skreću pažnju na važan aspekt blokade kroz zatvaranje morskih puteva. Marševi za povratak iziskuju stalnu kreativnost u sredstvima i taktikama, a noćna ometanja su dodatni faktor koji uznemirava okupatore.

Regionalna podrška je ključni dio u spašavanju Gaze. Region se suočava sa problemom pružanja jednog vida podstreka normalizaciji odnosa s okupacijom, doprinoseći tako njegovom udaljavanju od Gaze. Istovremeno, manji broj država stidljivo djeluje u teškim okolnostima u kojima se i same nalaze, poput Irana koji se slaže sa Hamasom u važnoj tački: ne dozvoliti ekspanziju Izraela u regionu.

To nalaže Iranu da poduzme finansijske korake kako bi dao svoj doprinos spašavanju Gaze.

Ista je situacija i sa Katarom i njegovim humanitarnim pristupom, koji nije prekidao svoju podršku Gazi ni u najtežim vremenima.

Ova država i dalje daje svoj doprinos, preko međunarodnih organizacija, u ublažavanju rana u Gazi. Posljednji primjer su plaće i električna energija kao doza kisika uvjetovana porezom koji uzima palestinska vlast koja ne želi odnose s Gazom koju, nažalost, vidi samo kao izvor prihoda u dolarima.

Također, Turska, koja se nosi sa različitim formama zavjera, nastoji spasiti Gazu, posebno u kontekstu dogovora koji se vode pod pokroviteljstvom Egipta i uz garancije Ujedinjenih nacija. Potrebno je da ova zemlja zauzme još odvažniji i jasniji stav kako bi ozbiljno učestvovala u omogućavanju života u Gazi.

Uklanjanje Hamasa sa scene

Izlazak iz uskog grla zahtijeva mudru intervenciju jakih strana koje imaju snažne adute kako bi utjecale na napore da se Gaza spasi od nepravedne blokade koja se pogoršava. Potrebno je učiniti barem to da se podigne nivo koordinacije u korist humanitarnog pitanja, budući da su svi složni oko toga da je riječ o stravičnoj nepravdi.

Ulazak Gaze u razdoblje haosa, što mnoge strane žele kako bi se srušio Hamas, nije ostvario željene ciljeve, jer je Gaza eksplodirala prema granicama. I dalje postoji opasnost od dodatnih Abbasovih osvetničkih mjera. Pojedini sugeriraju da bi one mogle ići u pravcu onesposobljavanja bankarskog sektora u Pojasu Gaze, ponovnog ugrožavanja opskrbe električnom energijom i produženja vremenskog perioda redukcija, kao i zaustavljanja isplate plaća zaposlenim u javnim službama.

Ove prijetnje imaju za cilj povećati pritisak na narod kako bi došlo do unutrašnje eksplozije i uticaja na ionako urušenu ekonomiju Gaze, što prati izuzetno teška socijalna situacija koja je sve gora.

Međutim, izgleda da je Gaza riješila pitanje svojih opcija i jasno je da će svaka neprijateljska eskalacija protiv nje rezultirati eksplozijom čijih se rezultata pribojavaju sve strane, osim palestinskih vlasti koje prekidaju odnose s njom.

U svjetlu grozničave želje da se Hamas eliminira i ukloni sa scene, došlo je do aktivnosti kojima se želi ostvariti približavanje s drugima, poput formiranja Vijeća za spas Gaze koje uključuje akademsku elitu i poslovne ljude kako bi se olakšao proces prihvatanja strana koje vrše blokadu, ili da općine obavljaju ovu ulogu baveći se jednim dijelom prihodima Gaze i podjelom finansijskih sredstava s okupacijom kako bi se blokada olakšala.

To bi trebao biti uvod u izbore i prevazilaženje prepreke u pomirenju zapalom u krizu u prvim kvartalu. Opasnost počiva u indikatorima koji govore da se pomenuto poklapa sa separatističkom vizijom za Gazu u okviru sporazuma stoljeća. Postoji mogućnost da uopće ne dođe do izbora i da se uđe u vakuum koji predstavlja opasnost po društvenu strukturu u Gazi, kao i za okupaciju.

Scena u Gazi je zapala u tamu u kontekstu nedostatka opcija od kojih su i one najbolje težak izbor, ali i zbog situacije da se snaga traži kod neprijateljskih strana. Svaki dan Gaza svojom krvlju ispisuje nove retke nade i bola, a sve datosti ukazuju na srušeni bedem koji će ostaviti iza sebe period fragmentiranja. „Bog je taj čije će se odredbe i desiti, ali većina ljudi to ne zna“.

Izvor: Al Jazeera

Prikaži više

Slični članci

Close

AdBlocker detektovan.

Podržite nas tako što ćete ugasiti AdBlocker. Na portalu se nalaze samo reklame Google Adsense-a i reklame koje sami kreiramo. Ne brinite za sigurnost vašeg računara. Hvala.