POLITIČKI MATADORI

Autor: Aziz Hurem

Kada je Redžep Taib Erdogan još kao student, na Bosforu na napuštenim brodskim olupinama pred velikim potamnjelim staklima, – tamo gdje ga niko ne čuje a, gdje on sam sebe najbolje čuje – trenirao i vježbao svoj govornički stil, svoj glas, svoje pokrete, gestikulaciju i sve što je sastavni dio nastupa u javnosti jednog vođe zamišljao sebe pred kamerama i pred ogromnim masama svojih pristalica – već tada je počeo slagati kockice kako i gdje će micati koju figuru u toj „šahovskoj“ igri. U igri koja nije ni malo jednostavna kako u njegovoj Maloj Aziji, tako u regiji a tako i u cijelom Svijetu. Svijet je bio skoro navikao da Turska bude i da ostane „medvjed koji spava“.

U bivše-jugoslavenskim prilikama odnosno konkretno bosanskim svi su se bili navikli da Bošnjaci budu jagnje koje spava. I kada su se počeli buditi i pokazivat da to nisu to vukovima i ostalim zvijerima nije odgovaralo.

Samo jedna izjava koju je dao bošnjački član Predsjedništva: „da će cjelovitost Bosne braniti svim raspoloživim sredstvima“ je proizvela toliko bure u druga dva tabora da svi srpski i hrvatski Internet-portali, TV kanali, i printani mediji vrve od tobože nekakvog nečuvenog čuda. Pitaju se kako, zašto i zbog čega je to mogao i smio da izjavi Bakir Izetbegović. Pa kako? Najprije su ga ti novinari pitali ono što su ga pitali – prodajući se kao ne vladini novinari, odnosno ne zavisni – i kada su dobili odgovor onda k‘o bajagi komentarišu: Bakir priziva ponovo ‘92-gu. Ne moraju oni biti novinari dotičnih vlada ali oni su više nego sigurno prorežimski i možda čak strastvenije izvještavaju tražeći osjetljive dodirne tačke sa Bošnjacima i bošnjačkim političarima iznuđujući što je moguče ishitrenije odgovore i reakcije. Možda i sa ciljem da se bolje prodaju na medijskom tržištu, ali prije bih rekao da opipaju puls kod Bošnjaka.

Dakle Izetbegovića mlađeg optužuju za podgrijavanje ionako kompleksne situacije. Ako je to tako, – a svi, pa i novinari sami znaju da nije -, kako bi tek onda trebalo okarakterisati otvoreno nijekanje Bosne kao države od strane Dodika, Čovićevo šurovanje sa istim o daljoj razgradnji, nijekanje njihovih zločina, masakara i genocida, kako imenovati sve „srbijanske vukove“, Ravnogorski pokret za koji znamo da ga je osnovao četnik Draža Mihajlović, „Srbsku čast“ čiji članovi su okorjeli kriminalci koji su prošli vojnu obuku u ruskom vojnom poligonu u Nišu i izgledaju kao da su upravo izašli iz najkrvoločnije bitke a tobože se prodaju ka humanitarci koji mahsuz i ciljano dolaze na obilježavanje devetog januara u Banja Luku. I još da ne nabrajamo sve ostalo destruisanje Bosne kao države i stigmatiziranje Bošnjaka posebno u eresu.

I sad, kada je bošnjački lider digao kažiprst – iako on to nije nikada i nigdje vježbao jer nije imao pristup otvorenom moru – osim ono malo a i to malo hoće da mu pregrade / a ni napuštenih starih brodova – kao njegov stariji brat oko toga se podigla čitava hujdurma.
Ovo mi sve pomalo liči kao u privrednom kriminalu. Često puta smo bili svjedoci da za sitnu krađu bude drastična i drakonska kazna, a za pljačku od nekoliko miliona/jardi se pljakaši provuku sa minimalnim ili uslovnim kaznama.


Pripadnici srpske terorističke paravojne formacije “Srbaska čast”

Stalno se pitamo: šta to tjera „političare“ pa imaju potrebu da oko njih stalno bukti vatra. Šta to ih tjera da narod za čijeg se vođu predstavljaju da ga drže na klizavom i nesigurnom terenu. Prvenstveno mislim na one koji širenjem mržnje prema nekima, inima, i drugačijima žele da osvoje vlast i pozicije a ukoliko su na vlasti žele da ih zadrže. Znaju li gospoda – piromani da ukoliko zapale komšijsku kuću da će uz nju i njihova biti u plamenu.

Odnosno šta to tjera narodne mase da ovakve neuke poltičare izaberu i postave na vlast. Nije to slučaj samo u Bosni ili Srbiji, to je trend u cijeloj Evropi pa i u prekomorskim velikim „razjedinjenim“ državama. Današnji poličari se uglavnom ponašaju kao zvijezde u šoubiznisu – kao da im je samo cilj da na sebe skrenu pažnju, ili još slikovitije – kao matadori u areni u borbi sa bikovima.


Karadžićev nasljednik Dodik i pripadnici srpske terorističke paravojne formacije “Srbaska čast”

Da se političke partije solidarišu i poistovjećuju sa svojim istomišljenicima i preko granica svoje države to nam je donekle i razumno. Ali nam je ne razumno da u tamo nekoj državi raspiruju mržnju od koje može i njih same zaboljeti glava. Ko to i šta to tjera vice-premijera vlade jedne srednjoevropske države da posjećuje traktoristu u Banja Luci i da javno izjavi da je BiH ne održiva ili da je vještačka tvorevina. Da bi taj isti neuki političar / zubotehničar / nakon javne kritike izjavio na lokalnom radiu da podržava cjelovitost BiH. Taj njegov demant samoga sebe nije dovoljan i nema uopće nikakvu težinu. Gospodin zubotehničar je trebao ponovo otići u Sarajevo i uz svu pompu izjaviti to što je izjavio na radiu koji ne pokriva ni jedan malo veči grad.

Sa kim, u kakvim i kojim spregama su svi ti „traktoristi“ koji po svaku cijenu hoće i žele da preoru Evropu to ne znamo ali znamo da je gospodin zubotehničar a sada već vice-premijer bio jedno vrijeme zet gospođe Cece / namjerno pisano malim slovom / čiji je ubijeni muž svoja zlodjela nad Bošnjacima počeo u Bijeljini završio baš onako kako je i zaslužio.

I ne samo da treba kazati da će Bošnjaci svim sredstvima braniti cjelovitu Bosnu, nego to treba ponavljati svaki dan kako bi onima kojima to nije još jasno jednog dana postalo.

 

bosnjaci.net

Prikaži više

Slični članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Close

AdBlocker detektovan.

Podržite nas tako što ćete ugasiti AdBlocker. Na portalu se nalaze samo reklame Google Adsense-a i reklame koje sami kreiramo. Ne brinite za sigurnost vašeg računara. Hvala.