Poslanikova hutba na Gadir Hummu: Opominjem vas Allahom glede moje porodice (ehli-bejta)

Pri povratku sa Oprosnog hadždža Muhammed, a.s., je 18. zu-l-hidždžeta 10. godine po Hidžri (17. marta 632. godine) održao govor (hutbu) ashabima kod izvora Humm (Gadir Humm). Inače, izvor se nalazi na putu Mekka – Medina, 250 km sjeverno od Mekke, tačnije, 8 km istočno od mikata Džuhfa (El-Džuhfa) i 42 km istočno od grada Rabiga. Danas se mjesto izvora zove Gurba (El-Gurba). Poslanik, a.s., je u svojoj hutbi nagovijestio svoju smrt, te naglasio obavezu muslimana da se drže Allahove knjige nakon njegove smrti i da paze na ehli-bejt (Poslanikovu porodicu), posebno na hazreti Aliju i njegove potomke. Poslanik, a.s., dakle, u hutbi nije spomenuo ništa što bi ukazalo na oporuku da hazreti Alija mora biti halifa nakon njega, niti su je ashabi na taj način shvatili, o čemu i svjedoči izbor hazreti Ebu Bekra na poziciju halife nakon smrti Božijeg poslanika. U nastavku ćemo obraditi rivajete (verzije) Poslanikove hutbe.

1) Prvo donosimo jedan dio hutbe koji govori o odlikama Alije, u rivajetu (verziji) koju je zabilježio imam Muslim: Jezid ibn Hajjan prenosi: Ja, Husajn ibn Sebre i Omer ibn Muslim smo otišli do Zejda ibn Erkama. Kada smo sjeli kod njega, Husajn mu je kazao: “O Zejde! Ti si svjedočio mnogim blagodatima – vidio si Allahovog poslanika, s.a.v.s., slušao njegove hadise, učestvovao u vojnim pohodima, klanjao si iza njega… Doista si Zejde, svjedočio mnogim blagodatima. Pričaj nam, Zejde, hadise koji si čuo od Allahovog poslanika, s.a.v.s.!” Zejd je kazao:”Bratiću! Zaista sam ostario, moje vrijeme je davno bilo. Zaboravio sam dio hadisa koje sam bio čuo od Allahovog poslanika, s.a.v.s. Stoga, što vam budem kazivao, prihvatite, a što vam ne budem kazivao, nemojte me opterećavati time.” Onda je Zejd kazao: “Jednog dana je Allahov poslanik, s.a.v.s., ustao i održao hutbu kod vode koja se zove Humm, između Mekke i Medine. Tako se zahvalio Allahu i pohvalio Ga, dao savjete i napomene prisutnima, a onda kazao: “O ljudi! Zar ja nisam čovjek kome samo što nije došao izaslanik Njegovog gospodara, pa ću mu se odazvati. Ostavljam vam dvije važne stvari: Prva od njih je Allahova knjiga, u kojoj je Uputa (Huda) i Svjetlo (Nur). Stoga, uzmite Allahovu knjigu i držite je se.” Onda je podsticao i motivisao na slijeđenje Allahove knjige, pa je kazao: Druga stvar je moj ehli-bejt (porodica). Opominjem vas Allahom glede mog ehli-bejta! Opominjem vam Allahom glede mog ehli-bejta! Opominjem vas Allahom glede mog ehli-bejta!” Onda je Husajn pitao Zejda: “A ko je Poslanikov ehli-bejt, Zejde? Zar Poslanikove žene nisu dio Poslanikov ehli-bejta?” Zejd je odgovorio: “Njegove žene su dio njegovog ehli-bejta. Međutim, njegov ehli-bejt su oni kojima je nakon Poslanikove smrti zabranjeno uzimanje sadake (milostinje).” Husajn je pitao: “Ko su oni?” Zejd je odgovorio: “To su porodica Alije, porodica Akila, porodica Džafera i porodica Abbasa.” Husajn je pitao: “Svima njima je zabranjeno uzimanje sadake?” Zejd je odgovorio: “Da.”1

2) U nastavku donosimo drugi dio dotične hutbe, u verziji koju je zabilježio Ahmed: Prenosi Jezid ibn Ebu Zijad od Abdurrahmana ibn Ebu Lejle da je kazao: Vidio sam Aliju na trgu, kako zaklinje ljude: Zaklinjem Allahom onoga ko je čuo govor Allahovog poslanika, s.a.v.s., na dan Gadir Humma “Kome sam ja prijatelj (zaštitnik) i Alija mu je prijatelj (zaštitnik)”, da ustane i posvjedoči.” Abdurrahaman dalje kazuje: Tako je ustalo dvanaest ashaba koji su učestovali u bici na Bedru, kao da ih sad vidim kako govore: “Svjedočimo da smo čuli Allahovog poslanika, s.a.v.s., kako je pitao na dan Gadir Humma: “Zar nisam preči vjernicima (muminima) od njih samih, i zar nisu moje žene njihove majke?” Mi smo na to odgovorili: “Kako da ne, Allahov poslaniče!” Poslanik je kazao: “Stoga, kome sam ja prijatelj, i Alija mu je prijatelj. Gospodaru moj, budi zaštitnik onome ko štiti Aliju, i budi neprijatelj onome ko neprijateljuje protiv njega.” 2

3) Pored dvije gorespomenute, Poslanikov govor na Gadir Hummu se prenosi u još nekoliko sličnih verzija (rivajeta).3

OBRADA HADISA (TAHRIDŽ):

1  Prvu verziju bilježi: Muslim, Es-Sahih, Dar El-Džil, Bejrut, br. 6378.

2  Drugu verziju bilježi: Ahmed, El-Musned, Muessese Er-Risale, Bejrut, 2001, br. 961.

3  Ostale verzije bilježe: Ebu Davud et-Tajalisi, El-Musned, Dar Hedžr, Kairo, 1999, br. 149; Ahmed ibn Hanbel, Fedail es-sahabe, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1983, br. 967, 991, 992, 1048, 1167, 1206; Ibid., El-Musned, br. 641, 670, 950-952, 962, 964, 1311, 19265, 19279, 19309, 23563, 23564; Ibn Ebu Asim, El-Ahad ve el-mesani, Dar Er-Raje, Rijad, 1991, br. 1372, 1374, 1550-1552; El-Bezzar, El-Musned, Mektebe El-Ulum ve el-hikem, Mosul, 1988-2009, br. 492, 632, 786, 4299, 4300; En-Nesai, Es-Sunen el-kubra, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1991, br. 8092, 8119, 8410, 8419, 8424, 8427, 8429, 8430, 8489; Ebu Ja’la, El-Musned, Dar El-Me’mun li et-turas, Damask, 1984, br. 567; Ed-Dulabi, El-Kuna ve el-esma’, Dar Ibn Hazm, Bejrut, 2000, br. 1459; Et-Tahavi, Šerh muškil el-asar, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1994, br. 1761-1768, 3464, 4988; Eš-Šaši, El-Musned, Mektebe El-Ulum ve el-hikem, Medina, 1989/90, br. 63, 106; Ibn el-A’rabi, El-Mu’džem, Dar Ibn el-Dževzi, Rijad, 1997, br. 1643; Ebu Bekr Eš-Šafi’, El-Gajlanijjat, Dar Ibn el-Dževzi, Rijad, 1997, br. 118; Ibn Hibban, Es-Sahih, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1993, br. 6931; El-Adžurri, Eš-Šeria, Dar El-Vetan, Rijad, 1999, br. 1523-1525, 1706; 257. Et-Taberani, El-Mu’džem el-evsat, Dar El-Haremejn, Kairo, 1994/95, br. 1966, 2254; Ibid., El-Mu’džem es-sagir, El-Mekteb el-islamijj, Bejrut, 1985, br. 175; Ibid., El-Mu’džem el-kebir, Mektebe El-Ulum ve el-hikem, Mosul, 1983, br. 2505, 3514, 4969, 4983, 4986, 5057, 5059, 5070, 5096, 5097; Ibn el-Mukri’, El-Mu’džem, Mektebe Er-Rušd, 1998, br. 1348; Ibn Šahin, Šerh mezahib Ehl es-Sunne, Muessese Kurtuba, Kairo, 1995, br. 87; El-Muhallis, El-Muhallisijjat ve Edžza’ uhra, Vizare el-evkaf ve eš-šuun el-islamijje li Devle Katar, Doha, 2008, br. 491; El-Hakim, El-Mustedrek, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1990, br. 4576, 4601, 6272; El-Lalikai, Šerh usul el-itikad ehl es-sunne ve el-džemaa, Dar Tajjibe, Rijad, 2003, br. 2823; Ebu Nuajm El-Asbehani, Hilje el-evlija’ ve tabekat el-esfija’, Es-Seade, Kairo, 1974, sv. 4, str. 35; Ibid., Fedail el-hulefa’ er-rašidin, Dar El-Buhari, Medina, 1997, br. 17-19; El-Bejheki, Es-Sunen el-kubra, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2003, br. 2857, 19736; Eš-Šedžeri, Tertib el-emali el-hamisijje, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2001, br. 189, 717, 1211, 1745; Et-Tujuri, Et-Tujurijjat, Mektebe Edva’ es-selef, Rijad, 2004, br. 409, 420, 766.

Piše: Jusuf Džafić

Prikaži više

Slični članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

AdBlocker detektovan.

Podržite nas tako što ćete ugasiti AdBlocker. Na portalu se nalaze samo reklame Google Adsense-a i reklame koje sami kreiramo. Ne brinite za sigurnost vašeg računara. Hvala.