Poučna priča o čovjeku i njegovih sedmero slijepe djece

Jedanput je u moj ured došao čovjek koji mi se požalio na krađu automobila. U razgovoru s njim saznao sam da ima sedmero slijepe djece. Stoga, želim sa vama podijeliti ovu priču koja je na mene ostavila snažan dojam iako je od njenog dešavanja prošlo dvadeset godina, u vrijeme kada sam bio zastupnik državnog tužioca na početku mog rada u sudstvu.

Naime, u moj ured ušao je stariji muškarac na kojem su se primjećivali znakovi tuge i beznađa. Ispričao mi je da mu je neko ukrao automobil i novac koji je bio u njemu. Rekao je: ”Ja sam dvije posljednje godine naporno radio kako bi prikupio dvije hiljade (kuvajtskih) dinara za liječenje moje dvoje djece. Saznao sam za dobrog očnog hirurga i danas sam namjeravao otputovati sa moje dvoje djece da im uradi operativni zahvat na očima, koji košta dvije hiljade dinara. Spremljeni iznos ostavio sam u auto, ali mi je neko jutros ukrao auto i tako je propao sav moj dvogodišnji trud.”

Slušao sam ga pažljivo, a u sebi sam govorio: ”Subhanallah, zaista je ovo teška porodična nevolja i iskušenje!” Međutim, tražio sam načina da ga barem malo utješim i oraspoložim, pa sam mu rekao: ”Kada bi ti Allah skinuo veo sa nevidljivog (gajb), ubijeđen sam da ne bi izabrao ništa drugo osim stvarnosti koju proživljavaš.” Po izrazu na njegovom licu osjetio sam da mu se nije dopalo ono što sam rekao. Čovjek je napustio moj ured, a ja sam nastavio sa svojim poslom.

Sedmicu dana nakon toga nazvali su me inspektori i obavijestili me da su pronašli ukradeno auto u pustinji. Rekli su da postoji mogućnost da su ga, vjerovatno, ukrali neki dječaci, iz hira i zabave, pa kad je nestalo goriva u autu, ostavili su ga u pustinji. Zamolio sam ih da otvore ladicu u autu i da provjere jesu li kradljivci uzeli novac. Ubrzo su mi javili da su pronašli dvije hiljade dinara u autu. Ta vijest me silno obradovala i zamolio sam ih da dovezu auto pred moj ured i da mi predaju novac. Nazvao sam onog čovjeka da dođe u moju kancelariju, sretan što ga mogu obradovati i pomoći mu da završi operacije očiju njegove dvoje djece.

Kada je došao kod mene, dočekao sam ga riječima: ”Prijatelju, imam za tebe iznenađenje i radosnu vijest!” Odgovorio mi je istim riječima: ”Imam i ja za tebe iznenađenje i radosnu vijest.” Zastao sam za trenutak i pomislio sam da su ga možda inspektori obavijestili o pronađenom autu i novcu iako sam im rekao da mu ništa ne kazuju. No, ipak sam bio ubijeđen da on nema informaciju o tome, pa sam mu rekao: ”Obavijesti me o tvom iznenađenju!?” Odgovorio je: ”Prvo ti meni saopći svoju radosnu vijest!?” Rekao sam mu: ”Želim da te obradujem viješću da smo pronašli tvoje auto i u njemu kompletan iznos za operaciju tvoje djece, tako da tvoj dvogodišnji trud nije bio uzaludan.” Dok sam mu to govorio bio sam sretan i nasmijan te čekao njegovu rekaciju i odgovor. Međutim, on je saslušao tu vijest kao da je nešto uobičajeno i nebitno. Pomislio sam u sebi: ”Ne dao Allah, možda se nešto dogodilo njegovoj djeci”, a onda sam smogao snage i rekao mu: ”A sada ti meni saopći svoje iznenađenje i radosnu vijest!?”

On mi je rekao: ”Sjećaš li se svojih riječi koje si mi, prije sedam dana, uputio da bi me utješio?” ”Da”, odgovorio sam. ”Molim te, možeš li ponoviti te riječi”, upitao je? I ponovio sam ih: ”Kada bi ti Allah skinuo veo sa nevidljivog (gajb), ubijeđen sam da ne bi izabrao ništa drugo osim stvarnosti koju proživljavaš.” ”A šta to znači?”, upitao je. Rekao sam: ”Allah odredi da čovjeka snađe iskušenje i nedaća u onome u čemu se krije korist za njega, ali čovjek ponekad prigovara zbog sudbine koja ga je zadesila, a ne zna da mu je Allah u tome dao veliki hajr i dobro. I kada bi Allah odredio da te snađe nešto što mrziš i prezireš, a zatim ti otkrio veo tajne koji je pokrivao pozadinu i suštinu te odredbe i rekao ti: ‘Moj robe, odaberi ti za sebe odredbu koju želiš i bit će ti uslišano to što si odabrao’, pa kada bi ti se otkrile sve mogućnosti koje bi mogao izabrati, a da se u njima krije dobro za tebe, opet bi izabrao ono što je Allah za tebe izabrao i što je već odredio.” Na to se on nasmijao i rekao: ”Da, to što si rekao stopostotna je istina. Allaha mi, Allah za nas ne odabire osim što je dobro.”

Onda sam ga upitao: ”A koje je tvoje iznenađenje i radosna vijest?” Odgovorio je: ”Želim da te obradujem viješću da su moje dvoje djece, za čije operacije sam prikupljao novac, dva dana nakon krađe moga auta u kojem je bio novac, potpuno ozdravili i da im se vratio vid kao poslije potpuno uspješne operacije.” Ushićen od radosti, rekao sam: ”Subhanallah! Pogledaj mudrosti u Allahovoj odredbi i Njegove dobrote prema tebi. Oduzeo ti je auto i novac koji si sakupljao za operaciju, a onda je Allah tvojoj djeci vratio vid bez operacije, a nakon toga vratio ti i auto i novac koji si prikupljao dvije godine.” Rekao je: ”El-hamdu-lillah!, tako je, samo što čovjek uvijek požuruje i prigovara zbog sudbine koja ga je zadesila.”

Dr. Džasim el-Mutaw’i
Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić – saff.ba
Prikaži više

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Detektovan Adbloker (dodatak koji blokira reklame)

Molimo vas podržite nas tako što ćete ugasiti Adbloker