Pravopis bosanskog jezika: Navodnici

  1. Navodnici su dvostruki pravopisni znak koji se stavlja na po­četku i svršetku onoga što se doslovno navodi ili mu se daje drugi smisao.
  2. Navodnici imaju trojak oblik: „ …”, ” … ” i » … «.

Sva tri oblika upotrebljavaju se u tiskanom tekstu, a u pisanom prvi i drugi. Kad god se otvore navodnici (kad se stave sprijeda), treba ih i zatvoriti (staviti straga).

  1. Navodnici se stavljaju kada se nešto tuđe navodi doslovno,onako kako je izgovoreno ili napisano. Ako je tuđi tekst veličine rečeniceili više rečenica, taj tekst navodi se iza dvotačke, koja se stavlja s desnestrane rečenice iza koje se navodi, a navodnici se zatvaraju poslije pravopisnoga znaka kojim se obilježava kraj rečenice:Svoj nezavršeni roman Krug M. Selimović počeo je pisati ekavski, da bi u petome poglavlju prešao na ijekavicu, o čemu je u rukopisu ostavio sljedeću bilješku: “Do ovog mjesta mislio sam da radnja bude locirana u Beogradu, zato ličnosti govore ekavski. Ali mi je sve nešto smetalo, rečenica je bila tvrda, sve je izgledalo tuđe. Zato sam odlučio da radnju prenesem u Sarajevo, a govor da bude ijekavski. To je zaista moje, mada priznajem da je ekavski ekonomič­niji i moderniji.”

(Kad se navodi tuđi pisani tekst, riječ, dio rečenice, rečenica, više rečenica, ništa ne treba u njemu mijenjati; čak se prepisuju i štamparske greške, u tekstovima koji se navode u popularnije svrhe, dopuš­teno je prilagoditi pravopis i ispraviti slovne greške. Ako se, npr., na greš­ku želi naročito ukazati, u zagrade se stavlja uzvičnik ili lat. oznaka sic= tako, izraz čuđenja. Ako se izostavlja dio tuđega teksta, to mjesto obilje­žava se tako što se unutar zagrada stavljaju tri tačke. Ako se mijenja tip slova u svrhu isticanja, npr., unutar zagrada stavlja se obavijest o tome. Npr.: isticanja moja: podvlačenje naše.

  1. Ako su u navedeni tekst veličine rečenice umetnute riječipisca, i lijevi i desni dio tuđega teksta stavljaju se među navodnike, a piš­čeve se riječi odvajaju ili zarezima ili crtama (odvajaju se isključivo crtama ako je u dijalogu crta umjesto navodnika). Zarezi (ili crte) stavljaju se izvan navodnika. Lijevi dio tuđega teksta počinje velikim početnim slovom, a piščeve riječi i desni dio navedenoga teksta malim (izuzev ako sete riječi same po sebi ne pišu velikim početnim slovom). Piščeve riječi mogu biti i na kraju rečenice. Na kraju navedene upitne rečenice stavlja se upitnik, na kraju uzvične uzvičnik, a na kraju navedene izjavne rečenice ne stavlja se tačka: “A, efendija”, opet će svećenik, “mogu li se izbrojiti dlake na magarcu?” (…) “Zašto, hodža, jedeš sa pet prsta? “, upita odmah u čudu on. “Zato što nemam šest”, odgovori mu hodža. (Nasrudin-hodža; prir. A. Isaković)
  2. Kad se unutar rečenice navode dijelovi tuđih rečenica, oni po­činju malim slovom, a pravopisni znaci kojima se obilježava kraj rečenice stavljaju se iza navodnika unutar kojih je tudi tekst: Tačno je za njih (priručnike, nap. S.H.) rečeno da “koncentrišu u jednoj knjizi informacije razasute po tisućama svezaka”, i da su to čitave “biblioteke u minijaturi “, “ključevi koji otvaraju vrata znanja nagomilanog kroz vjekove.” (M. Šamić, Kako nastaje naučno djelo)
  3. Navodnicima se označavaju pojedine tude riječi, potom nestandardni oblici uklopljeni u rečenicu: (1) Učili su je “da misli “, i ona je mislila, uvjerena da zna kako se to radi. (M. Selimović, Ostrvo) — (2) U bošnjačkim narodnim govorima često se čuje “tolmač “, u kome se obliku ogleda uticaj njemačkoga i mađarskoga jezika.
  4. Navodnici se upotrebljavaju za označavanje riječi uzetih u drugačijem značenju, neprimjereno upotrijebljenih, sa suprotnim smislom, umjesto tzv., u pretvaranju, ruganju, potom kada se želi istaknuti kako je nešto sumnjivo i sl.: Svijetu dojadilo pa je prozvaše “klepetalom” i ona se poče povlačiti u se, kao da je mudrala. (N. Sarajlić, Teme)
  5. Navodnicima se ne obilježavaju poznate tude riječi (općepoznate poslovice, izreke i sl.):
    (1) Za upotrebu stranih riječi mogla bi se postaviti kao princip ona stara latinska izreka: Uti, non abuti! (M. Šamić, Kako nastaje naučno djelo) — (2) U bogataša su i volovi pametni, kaže narodna poslovica.
  6. Među navodnicima treba pisati skraćena imena ustanova i sl. koja su, zapravo, preuzeta vlastita imena (osobna, zemljopisna i dr.), osobito ako se bez njih (navodnika) ne bi moglo prepoznati novo značenje: Odsjeli su u “Tuzli” (hotelu).
  7. Navodnicima se mogu označavati naslovi knjiga, časopisa i dr., kao i uža imena ustanova, društava: Ahmet Hromadžić (rođen 1923. u selu Bjelaj kraj Bosanskoga
    Petrovca), najveći pripovjedač bošnjačke dječije književnosti, pokretač i urednik dječije biblioteke “Lastavica”, napisao je, pored ostaloga, i sljedeća djela: “Patuljak vam priča”, “Patuljak iz Zaboravljene Zemlje”, “Okamenjeni vukovi”, “Zlatorun “, “Zelengor”,
    “Bistri potoci”, “Bijeli slavuj”, “Dječak jaše konja “, “Bijeli cvijet “, “Labudova poljana.”

Također se navodnicima mogu označavati zaštićena imena različitih proizvoda: “Marlboro”/ Marlboro, “Gillete”/Gillete itd.

  1. Ukoliko se želi naglasiti zvanični naziv pojmova koji imaju šire i uže ime, među navodnicima se piše uže ime: Osnovna škola “Alija Nametak”, Građevinsko preduzeće “Vranica”.
  2. Među navodnike se ne stavljaju naročito označeni (vrstom pisma i sl.) naslovi i nazivi:
    Najljepše što je napisano u prozi u alhamijado književnosti jest Molitva Muhameda Hevaije Uskufije. (M. Huković, Muhamed Hevai u horizontima alhamijado književnosti)
  3. Među navodnike se ne stavljaju složene skraćenice u kojih su sva slova velika: UNICEF(a ne “UNICEF”).
  4. Dvostruke navodnike u rečenici treba izbjegavati. Za označavanje navoda u navodu služe polunavodnici.

 

Akos.ba

Prikaži više

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Detektovan Adbloker (dodatak koji blokira reklame)

Molimo vas podržite nas tako što ćete ugasiti Adbloker