Priča o starom gradu Srebreniku

Srebrenička Gradina je više puta mijenjala gospodare, a prvi put u mađarske ruke pala je 1393. godine, nakon smrti kralja Tvrtka I Kotromanića (1391.).

Srebrenička Gradina je tvrđava koja se nalazi iznad istoimenog grada, sjeverno od Tuzle, na prostoru nekadašnje župe Usora, koja je tokom srednjeg vijeka bila poprište stalnih sukoba Bosne i Mađarske, a od 15. stoljeća i Osmanskog carstva. Smještena je na usamljenoj kamenoj stijeni i jedini način ulaska u nju je drveni most koji preko provalije povezuje samu stijenu sa ostatkom uzvisine, što je čini neosvojivom na juriš. Stari grad Srebrenik se prvi put, u pisanim historijskim izvorima, spominje još davne 1333. godine, kada je tadašnji bosanski vladar Ban Stjepan II Kotromanić 15.2. potpisao povelju sa Dubrovačkom republikom o “ustupanju” Stona, Pelješca, Prevlake, Lovišta i još nekih dijelova Dubrovačkoj Republici, uz godišnji dohodak od 500 perpera.

Srebrenička Gradina je više puta mijenjala gospodare, a prvi put u mađarske ruke pala je 1393. godine, nakon smrti kralja Tvrtka I Kotromanića (1391.).  Sljedeći zanimljiv spomen Gradine, u historijskim izvorima, je onaj od 6. augusta 1426. godine u kojem dubrovačka vlada piše pismo u kojem se izvinjava mađarskom kralju Sigismundu Luksemburškom zbog neredovne veze sa njim, navodeći pored drugih uzroka i nesigurnost u srednjovjekovnoj Bosni, te da su Osmanlije sa 4.000 vojnika u nekoliko navrata napadali i plijenili Gradinu u oblasti Usora.  Bosanski kralj Tvrtko II Tvrtković piše pismo iz Usore 1.4.1433. godine, po dubrovačkom izvještaju, što je znak da je mađarski kralj Sigismund Luksemburški izgubio Srebreničku Gradinu i napustio župu Usora pod pritiskom bosanske vojske. I pored toga što su Osmanlije u više navrata napadali Gradinu, samo za kratko vrijeme su je u to vrijeme držali pod vlašću, odnosno branitelji bi ga ubrzo vraćali pod svoju, bosansku vlast. U historijskoj literaturi su evidentne određene dvojbe oko osmanlijskog osvajanja Srebrenika i šire okoline, ali Dubrovčani svojim pismom od 13.10.1462. godine potvrđuju da su već u to vrijeme Osmanlije zauzeli cijelu župu Usoru. Zbog teškoća u snadbijevanju i bolesti koje su se javljale, uslijedilo je povlačenje osmanlijske vojske tako da je u jesen 1464. godine mađarski kralj Matija Korvin sa svojom vojskom uspio da prodre u Usoru i zauzme Gradinu koju pretvara u važnu tačku odbrane protiv Turaka, formirajući tzv. Srebreničku banovinu. Srebrenička Gradina desetljećima odolijeva napadima Osmanlija. Godine 1512. osmanlijski vojnici ponovo napadaju Gradinu i o tome imamo dva kazivanja. U prvom se kaže da su se vojnici pomoću ljestava uspjeli popeti uz vanjske zidine Gradine u koju se prethodno bila povukla srebrenička posada. Međutim, iako je posada brojno bila mala, ipak je uspijevala odolijevati tim napadima i hrabro se branila. Bila je čak i bez svog vođe. Osmanlije su glađu i nestašicom vode prisilili posadu da nakon deset dana odbrane, uz obećanu slobodu odlaska  “na vjeru” preda tvrđavu. Međutim, to obećanje nije održano, već su Osmanlije prilikom napuštanja grada, pobili sve do posljednjeg branioca. Po drugim podacima, branitelji Gradine su dugo odolijevali svim napadima i pokušajima Osmanlija da ga osvoje,  ali  kada su uvidjeli da više ne mogu odbraniti ovaj grad, poslužili su se lukavstvom te su se u toku noći, po narodnom kazivanju “potkovali konje naopačke” te tajnim izlazom napustili grad. Osmanlije, navodno nisu dugo ušli u ovaj grad jer su po tragovima zaključili da je izvan došla pomoć u ljudstvu, iako je grad bio dugo prazan. Kako se granice sukoba pomjeraju dalje prema sjeveru,  Srebrenička Gradina u naredna dva stoljeća gubi strateški značaj i ponovo ga vraća tek početkom 18. stoljeća, kada opet postaje istaknuto pogranično mjesto.

Srebrenička Gradina je podignuta na stijeni koja se izdiže od okolnog terena u visini od oko 50 do 70 metara. Gornji plato stijene je neravan i rascijepljen. Gradina se sastoji iz tri dijela koja se nadovezuju jedan na drugi sa 4 kule i omanjim dvorcem. Donji dio Gradine čini ulazna kvadratna četvorostrana kula sa pomoćnom zgradom i dvorištem. Odatle se pored zaobljene četvorostrane kule stiže do platoa na kome se nalazi kasarna, odakle, pored kvadratne četvorostrane kule vode kamene stepenice do kapije gornjeg dijela Gradine, odnosno Srebreničke citadele. U citadeli se nalazi manji dvorac, pored koga je na vrhu stijene iznad ulazne gradske kule smješten veliki okrugli četvorostrani Donžon. Kameni objekti Gradine su iznimno stari, dok se zaštitnim zidovima ne može precizno odrediti starost. S druge strane Gradine je kao vječiti saputnik, planina Ozren a u uskom zagrljaju obronaka Majevice mirno stoji ušuškani grad Srebrenik.

Za najznačajniji datum u historiji Srebrenika se smatra 15.2. te društvena zajednica u tu čast, već nekoliko godina unazad, organizuje manifestaciju „Dani povelje“ baštineći kulturno-historijsko nasljeđe ovog kraljevskog grada. Srebrenička Gradina je jedna od najljepših i najbolje očuvanih tvrđava u našoj domovini, a lokalna vlast zajedno sa višim nivoima vlasti radi na njenoj daljoj obnovi, pa su tako izvršeni radovi na dokonzervaciji zidina, izgradnji novog prilaznog mosta, sanaciji ulazne kule, kao i adaptaciji i ugradnji objekta suvenirnice, a u planu je i dokonzervacija kule-džamije te postavljanje sigurnosnih ograda. Ova građevina, na kojoj nisu vršena nikakva značajnija arheološka iskopavanja, izaziva divljenje zidara, arhitekata, kamenoklesara, historiofila, slikara, fotografa i običnih posmatrača, a od 2004. godine ova tvrđava se nalazi na listi zaštićenih nacionalnih spomenika naše zemlje.

Izvor: Akos.ba

Piše: Rabija Arifović

Prikaži više

Slični članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Close

AdBlocker detektovan.

Podržite nas tako što ćete ugasiti AdBlocker. Na portalu se nalaze samo reklame Google Adsense-a i reklame koje sami kreiramo. Ne brinite za sigurnost vašeg računara. Hvala.