Prikaz nastanka i historijskog razvitka Mladih muslimana – I dio

Osnovna ideja oko koje se tada okupila ta skupina muslimanske mladeži bila je vjersko-kulturno-politička ideja o “islamizaciji” muslimana, te u sklopu nje reforma islamskog društva, kako u BiH tako i šire. U okviru svake ozbiljnije analize nastanka ovog pokreta, te osnovnih razloga okupljanja te grupe treba uzeti u obzir vrijeme u kojem se to događa, te situaciju u kojoj se tada nalaze Bošnjaci u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, a posebno u Bosni, te muslimani u cijelom svijetu.

Jedan od osnovnih razloga zbog čega je ova grupa, koja kasnije prerasta u pokret, nastala i opstala jeste i njihova ideološka, vjerska i općeobrazovna izgradnja i to kroz konstantna druženja i predavanja najpoznatijih alima tadašnjeg doba kao što su Mustafa Busuladžić, Mehmed Handžić, hafiz Pandža i drugi. Ovi uvaženi alimi su u “Mladim Muslimanima” vidjeli snagu koja može doprinjeti poboljšanju općeg položaja muslimana. Zbog toga su ih nesebično pomagali i davali im poticaj, te gotovo preuzeli ulogu ideologa.

Konkretnu priliku za realizaciju svojih ideja i potvrdu svojih stavova “Mladi Muslimani” su dobili u periodu Drugog svjetskog rata kada se stavljaju na raspolaganje udruženju uleme “El-Hidaji” i Merhametu, te pomažu muhadžire. U okviru ovih akcija, koje su bile brojne i izuzetno značajne, šehidilo je i prvih pet šehida “Mladih Muslimana”, koje su komunisti strijeljali marta 1945.

Jedan od brojnih ispita koji su uspješno položili bilo je i distanciranje od ustaških vlasti, koje su htjele ovu organizaciju staviti u okrilje svoje mladeži. Cijena odustajanja od te ustaške ponude-ultimatuma bila je zabrana osnivanja “Mladih Muslimana” kao neovisne organizacije na područiju tzv. NDH-a.

I pored prvih žrtava, “Mladi Muslimani” nisu se predavali niti posustajali u svom radu. Osjećali su obavezu da budu na usluzi svome narodu, te da ga potpomognu na Pravome putu.

I nakon završetka rata i dolaska agresivne komunističke garniture na vlast, oličene u liku Komunističke partije Jugoslavije, u znatno otežanim okolnostima, “Mladi Muslimani” su ostali dosljedni sebi i hrabro se, ponekad pomalo i naivno, suprostavili agresivnoj ateizaciji, nacionalizaciji, te drugim načinima ponižavanja bošnjačkog naroda. Kao i u prvom slučaju, kada su se suprostavili ustaškoj težnji da ih uvrsti u svoju “Ustašku mladež”, i sada su se “Mladi Muslimani” suprostavili želji komunista da ih uvede u SKOJ (Savez komunističke omladine Jugoslavije). Tim činom su postali prva organizacija u Evropi i svijetu koja se odlučila aktivno oduprijeti i nacizmu i komunizmu, zlima koja su čovječanstvo u XX. stoljeću koštale milionima nevinih žrtava, a čija sličnost (istovjetnost) se najbolje vidi u istovjetnim metodama, u njihovoj brutalnosti, bezobzirnosti i destruktivnosti.

Posljedica ove hrabre odluke bila je smrt desetak hrabrih mladića, te hiljade onih koji su proveli svoje najljepše godine mladosti proveli u komunističkim kazamatima.

I nakon odrobijanih godina zatvora, kada su se ponovo našli na slobodi “Mladi Muslimani” su opet bljesnuli. I ovaj put su se pokazali kao najbolji. Bili su najbolji studenti, radnici i kolege. I dalje su nastavili, ovaj put sa mnogo više pažnje, druženje i zajednički rad. Kao posljedica tog rada nastao je “Preporod” (Islamske informativne novine), te organizovana tribina u Carevoj džamiji i Tabačkom mesdžidu, a nastalo je i više članaka, tekstova (objavljivanih u Glasniku, Takvimu i Preporodu), kao i knjiga.

Ta aktivnost dovodi do toga da 1983. godine komunisti, vidjevši da je aktivnost “Mladih Muslimana” ponovo uzela maha, te da ta ideja i nakon četrdesetak godina uspjeva nanovo okupiti mase, organizuje čuveni “Sarajevski proces” u kojem 13 bošnjačkih intelektualaca osuđuje na ukupnu kaznu od 90 godina robije. To je bio još jedan pokušaj da se Bošnjaci slome i ponize.

Nakon izlaska iz zatvora, a u okviru promjena koje su već bile evidentne, kako na prostoru bivše SFRJ, tako i svjetskim okvirima, grupa “Mladih Muslimana” ojačana drugim bošnjačkim intelektualcima dolazi na ideju o formiranju nove političke stranke koja bi zastupala interese Bošnjaka. Tako je nastala SDA – Stranka demokratske akcije.

Nakon toga “Mladi Muslimani” učestvuju u ponovnom oživljavanju “Merhameta”, KZB “Preporoda”, “Trezvenosti” i ostalih bošnjačkih udruženja koje su komunističke vlasti nasilno ugasile nakon Drugog svjetskog rata.

Svoj doprinos “Mladi Muslimani” su dali u i pripremama za odbranu od agresije koja je zadesila BiH. Ne žaleći nimalo sebe dali su sve da Republika Bosna i Hercegovina bude pripremljena i organizovana za odbranu, te da nas ne zadesi genocid još većih razmjera nego što je i bio.

Danas ova organizacija nosi naziv Udruženje građana “Mladi Muslimani”, koje baštini sve tekovine i dostignuća ovog pokreta.

Šest decenija Mladih Muslimana 1939. – 1999.
(Nedjelja, 06 Oktobar 2002 00:00 Upravni odbor )

Prvi period

Prvi period djelovanja “Mladih Muslimana” obuhvata zbivanja od začetaka Pokreta, pa do sporazuma sa “El-Hidajom”, kojim su “Mladi Muslimani” ozvaničeni kao njena omladinska sekcija. Dakle, radi se o periodu od 1939. do 1942. godine:

Beograd, a u Sarajevo se vraćaju 1941. godine, pred početak rata.

· U martu 1941. godine održana je osnivačka Skupština “Mladih Muslimana”, s namjerom da se pokuša ozvaničiti rad organizacije njenom registracijom kod tadašnjih vlasti. Ali, Aprilski rat 1941. godine je te planove omeo.

· Esad Karađozović, Emin Granov, Husref Bašagić i drugi u jesen 1941. godine odlaze u Zagreb da nastave započete studije. Pridružuje im se i Tarik Muftić.

· U julu 1942. godine ozvaničen je rad “Mladih Muslimana” time što je sa organizacijom ilmijje “El-Hidaja” postignut sporazum da mladomuslimani budu njena omladinska sekcija.

· Kao u Sarajevu, i u Mostaru dolazi do okupljanja omladinaca islamske orijentacije koji će 1942. godine formirati svoju mladomuslimansku organizaciju. O tome je rahmetli Salih Behmen svojevremeno rekao: “Interesantno, isto tako, bez ikakvog međusobnog utjecaja faktički, dogodilo se nešto u Sarajevu. Samo to je značajnije bilo. Ta grupa je bila jača. Kako bih rekao, potkovanija. Malo zreliji mladići, studenti, su to već bili. Među njima se naročito isticao Esad Karađozović. On je faktički utemeljitelj mladomuslimanske misli na ovom području…”.

Drugi period

Drugi period obuhvata zbivanja od 1942. do 1945. godine, dakle radi se o periodu u kojem su “Mladi Muslimani” bili pod zvaničnim pokroviteljstvom “El-Hidaje”:

Sarajevo. Dokumentaciju “Mladih Muslimana” ostavlja kod Hasana Bibera. Dugo se vjerovalo da je Karađozović živ, ali se kasnije saznalo da je, najvjerovatnije, ubijen u blajburškim krvavim događanjima. Za Emina Granova, koji će se narednih deset godina kriti u porodičnoj kući, također, ništa se nije znalo.

· U aprilu ili maju 1945. godine, radeći na obezbjeđivanju hrane za muhadžire, u Vitezu su bez ikakva razloga od strane partizana strijeljani Asaf Serdarević, Sakib Nišić, Nurudin Gackić, Osman Krupalija i Safet Softić.

Treći period

Treći period obuhvata zbivanja od završetka Drugog svjetskog rata, pa do sudskih procesa članovima Mladomuslimanskog Pokreta koji se završavaju krajem 1949. godine:

· Nakon završetka Drugog svjetskog rata organizacija se postepeno obnavlja. Formira se novo rukovodstvo u kojem su sada Alija Izetbegović, Nedžib Šaćirbegović, Ešref Čampara i drugi.

· U jesen 1945. godine “Mladi Muslimani” istupaju na Skupštini MKD “Preporod” i pokušavaju ostvariti utjecaj u ovom društvu.

· U martu 1946. godine dolazi do prvih hapšenja. Uhapšena je i osuđena prethodno pomenuta rukovodeća grupa.

· U aprilu 1946. godine okuplja se nova rukovodna grupa u kojoj su Hasan Biber, Halid Kajtaz, Ismet Serdarević, Vahid Kozarić i Mahmut Jarebica. Ovo rukovodstvo odlučuje da djelovanje “Mladih Muslimana” poprimi ilegalnu formu.

· Sredinom 1946. godine, u okviru teritorijalne organiziranosti “Mladih Muslimana”, uspostavlja se veza Sarajevo-Mostar i Sarajevo – Zagreb. Glavno rukovodstvo je u Sarajevu, a u preko 30 manjih i većih mjesta u BiH organizacija je imala svoje članstvo.

· U jesen 1947. godine zvanično je imenovano rukovodstvo “Mladih Muslimana” za Bosnu i Hercegovinu u sastavu: Hasan Biber, Omer Stupac, Salih Behmen, Halid Kajtaz i Ismet Serdarević.

· Tokom 1947. i 1948. godine održano je više sudskih procesa članovima “Mladih Muslimana”.

· Omer Stupac i Ismet Serdarević su 1948. godine uhapšeni u Puli, nakon pokušaja da odu u inostranstvo i uspostave vezu sa demokratskim i islamskim svijetom, kao i sa Esadom Karađozovićem za koga su vjerovali da je živ i da se nalazi u Egiptu.

· 20. i 21. februara 1949. godine u Sarajevu je održan značajan skup Mladomuslimanskog Pokreta. To je bio plenum na kome su donijete vrlo bitne odluke. Na plenumu je imenovano i rukovodstvo Pokreta u sastavu Hasan Biber, Halid Kajtaz, Salih Behmen i Tarik Muftić.

· Dva mjeseca nakon plenuma počela su masovna hapšenja mladomuslimana. Održano je više sudskih procesa širom BiH. Glavni proces je organiziran u Sarajevu i trajao je od 1. do 12. augusta 1949. godine: na tom suđenju izrečene su smrtne presude za Hasana Bibera, Halida Kajtaza, Nusreta Fazlibegovića i Omera Stupca. Tokom hapšenja i istrage ubijeni su Omer Kovač, Fikret Pločo i Asim Čamdžić.

Četvrti period

Četvrti period od 1949. do 1991. godine obilježen je stalnom represijom komunističkog režima prema “Mladim muslimanima”:

· Pohapšeni i suđeni članovi Pokreta izdržavaju zavorske kazne i druge oblike represije od strane tadašnjeg komunističkog režima. Cilj je da se Pokret u potpunosti zatre i unište tragovi (naročito idejni) njegovog postojanja. Iako Pokret više nije djelovao, svi njegovi članovi pomno su praćeni i nakon odsluženja dugogodišnjih zatvorskih kazni

· Nakon izlaska na slobodu i uključivanja u normalan život, najistaknutiji članovi Pokreta koji su ostali vjerni njegovim temeljnim programskim načelima, kroz individualne napore i na različite načine, daju svoj doprinos borbi protiv ateizacije muslimana i njihovog odrođavanja od vlastite tradicije. U ovom periodu značajni su spisateljski i prevodilački poduhvati Alije Izetbegovića, Munira Gavrankapetanovića, Mehmeda Arapčića, Ešrefa Čampare i drugih.

· I proces muslimanskim intelektulacima 1983. godine u Sarajevu bio je u svojoj osnovi ponovno razračunavanje sa protagonistima Mladomuslimanskog Pokreta čija je djelatnost počela da utiče na idejna kretanja unutar užeg kruga muslimanske inteligencije. Naime, u pripremama za proces muslimanskim intelektualcima 1983. godine kada je ispitivano, hapšeno i pretresano oko hiljadu Muslimana u BiH, svi bivši mladomuslimani, osim nekolicine bolesnih, “tretirani” su informativnim razgovorima i u pritvoru, a i među osuđenima su svi stariji nekad bili mladomuslimani, odnosno peterica njih – Alija Izetbegović, Salih i Omer Behmen, Rušid Prguda, Ismet Kasumagić, svi članovi rukovodstva Pokreta. Da im je i u procesu 1983. godine nekadašnja djelatnost bila uzeta kao otežavajuća okolnost, ne treba posebno ni isticati. Kada je u pitanju suđenje 1983. godine, može se konstatirati da je ono od strane režima pripremljeno skoro na identičnoj matrici kreiranoj 1949. godine.

· Nakon definitivnog kraha komunističkog režima u Jugoslaviji, mladomuslimani se 1990. godine, kao zreli i iskusni ljudi, uključuju u aktuelne političke tokove i daju svoj doprinos političkom organiziranju muslimanskog naroda.

· U Sarajevu je 14. decembra 1991. godine održana Obnoviteljska skupština Udruženja “Mladi Muslimani 39” i od tada ovo Udruženje po prvi puta u svojoj povijesti dugoj 60 godina djeluje slobodno i legalno.

Procesi Mladim Muslimanima 1946-49.
(Srijeda, 29 August 2001 00:00 Emir Mehmedović , Ažurirano ( Ponedjeljak, 25 Februar 2008 13:08 ) )

Odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata jugoslovenska totalitarna komunistička vlast je krenula sa proganjanjem svojih političkih protivnika. Jednu od potencijalnih opasnosti za svoj režim komunisti su vidjeli u Organizaciji “Mladi Muslimani” koji su tokom i neposredno nakon rata, prvenstveno svojim radom i djelovanjem, te nepokolebljivim stavovima, uspjeli u svoje članstvo uvesti više hiljada muslimanskih omladinaca.

Prvi šehidi ove organizacije pali su još u toku Drugog svjetskog rata. Bili su to Asaf Serdarević, Nurudin Gackić, Sakib Nišić i Osman Krupalija koji su od strane 11. krajiške brigade strijeljani u blizini Viteza, gdje su uhvaćeni dok su iz Posavine prevozili pomoć u namirnicama namjenjenu muhadžirima u Sarajevu. Prva posljeratna žrtva, šehid MM bio je rahmetli Mustafa Busuladžić, kojeg su strijeljali komunisti 29. juna 1945. godine.

Želji KP za ateizacijom zemlje, koja se provodila i sredstvima prisile, uz pojedinačne i neorganizovane istupe nekih bošnjačkih uglednika, suprostavljali su se samo “Mladi Muslimani”.

Kada su SKOJ-evci 1946. godine na skupštini Preporoda, organizovanoj u tadašnjoj Belediji (Vijećnici) htjeli preuzeti rad ovog kulturnog društva tome su se otvoreno suprostavili Mladi Muslimani. Tada je uhapšena i prva grupa članova ove organizacije predvođena Alijom Izetbegovićem, Ešrefom Čamparom i Nedžibom Šaćirbegovićem. Slijedeće godine uhapšeni su još neki članovi Mladih Muslimana kao što su Vahid Kozarić, Ismet Kasumagić i drugi. Te prve grupe uhapšenih uglavnom su osuđivani na “kraće” kazne zatvora (od 1 do 4 godine). Pravi proces nastaje tek 1949. godine.

Te godine komunističke vlasti su krenule u akciju gušenja ove organizacije, koju su bez imalo argumenata proglasili terorističkom i nenarodnom. U ovom monstruoznom procesu koji se sastojao iz mnoštva odvojenih ili povezanih sudskih procesa komunističke vlasti su pohapsile preko hiljade članova organizacije. Nakon dugotrajnog ispitivanja i mučenja, te suđenja koje je trajalo od 1. do 12. avgusta 1949. 4 prvopotužena, Hasan Biber, Halid Kajtaz, Omer Stupac i Nusret Fazlibegović osuđena su na smrt strijeljanjem, oko 250 članova je osuđeno na vremenske kazne od 2 do 20 godina zatvora, dok ih je oko 1000 (među njima i žena i djevojaka) bez sudske presude poslano na tzv. društveno koristan rad u trajanju od par mjeseci do 2 godine.

Kratke biografije trinaest Mladomuslimanskih šehida

Mustafa Busuladžić, r.1914., strijeljan 29.aprila 1945. u 31.g. života. Profesor na Šerijatskoj gimnaziji. Poliglot, pisac brojnih rasprava iz raznih oblasti društvenih nauka. Jedan je od najvećih intelektualaca mlade generacije kod nas. Prvi predsjednik sekcije El-Hidaje “Mladi muslimani”.

Esad Karadžozović, r.1918.g. u Sarajevu. Student medicine, ideološki začetnik “Mladih muslimana”, autor brojnih rasprava koje predstavljaju koncept idejnog sustava Pokreta, saradnik El-Hidaje i drugih časopisa. Nestao prilikom prelaska austrijske granice 1945.g.

Halid Kajtaz, r.1925. u Sarajevu. Nastavnik fizike, hemije, astronomije i matematike u GHM. Široko obrazovanm jedan od najsposobnijih rukovodilaca Pokreta. U glavnom procesu u avgustu 1949.g. osuđen na smrt i strijeljan.

Nusret Fazlibegović, r.1927.g. u Mostaru. Student medicine, vrstan govornik i organizator. Osuđen na smrt u agustu 1949. i strijeljan.

Hasan Biber, r.1919. u Sarajevu, bravar i trgovac. Uzoran sportaš, posebno pouzdan i povjerljiv, odličan organizator. Strahovito mučen kao i ostali, osuđen na smrt i strijeljan na nepoznatom mjestu.

Omer Stupac, r.1927. u Mostaru, svršenik Trgovačke akademije, knjigovođa. Za vrijeme istrage strahovito mučen i vješan za noge. Osuđen na smrt i strijeljan, kao i ostali na nepoznatom mjestu.

Asaf Serdarević, r. 1920.g. u Ljubinju, student agronomije, ubijen prilikom nabavke i transporta hrane za muhadžire u Posavini.

Omer Kovač, najmlađi pripadnik Pokreta, r. 1932. u Godijenu kod Foče, učenik Medrese, podlegao nakon strahovitog mučenja prilikom isljeđenja 1949.g.

Sakib Nišić, r.1925. u Sarajevu, učenik Medrese, poginuo prilikom humanitarne akcije u Orašju.

Fikret Pločo, r.1929. u Sarajevu, učenik Šerijatske gimnazije, sa 14 god. pristupio Pokretu, ubijen prilikom pokušaja bjekstva u inostranstvo u ljeto 1949.g.

Asim Čamdžić, r.1920. u Junuzovićima kod Žepča, svršenik GHM i apsolvent Islamske šerijatsko-teološke škole. U vrijeme pokolja i progona muslimana u istočnoj Bosni na terenu organizira zbrinjavanje izbjeglica. Poginuo prilikom pokušaja prelaska granice u ljeto 1949.

Osman Krupalija, r.1922.g. u Sarajevu, završio GHM. Dvije godine bio imam u selu Godinja u podnožju Bjelašnice. Aktivni učesnik u zbrinjavanju muhadžira, poginuo prilikom akcije nabavke u Posavini.

Nurudin Gackić, r.1922.g. u Sarajevu, bravar u Vojno-tehničkom zavodu u Sarajevu. Prilikom akcije živežnih namirnica za muhadžire, u Vitezu likvidiran 1944.g.

(preuzeto iz knjige “Trinaest Mladomuslimanskih šehida”, autora Ismeta Kasumagića)

Proglas iz 1948.god.

Ovaj proglas napisan je u Mostaru, a prihvatilo je rukovodstvo u Sarajevu i kasnije umnoženu raspačavalo ograncima na terenu.

Teški su časovi koje proživljavamo. Neprijatelj svojim podlim pokušajima hoće da uništi u nama ono što nas je kroz našu prošlost držalo na okupu, što nas je činilo ljudima-nosiocima svih pozitivnih osobina koje su dobrim diijelom u posljednje dane bile nestale i ugasile se. On hapsi, špijunira i prati svakog njemu nepoćudnog čovjeka! On gazi našu čast, ponos i obraz; pljačka našu imovinu, ostavlja nas bez krova, progoni, zlostavlja i muči najsvirepnije što može biti!

Dok tako jedan neprijatelj ruši sve što je islamsko, dok vrijeđa, napada i pokušava da obezglavi Muslimane hapšenjem, šikanacijama, ubijanjem, bojkotovanjem i raznim smicalicama, dotle drugi kuju planove kako da nas biološki (životno) istrijebe, isto onako kako su uništili muslimane u Mađarskoj, Libiji, Siciliji i Španiji. Svi ovi događaji dokazali su to i dalje potvrđuju da mi moramo promijeniti svoj dosadašnji stav iz temelja i krenuti jednim drugim putem koji će nas jedino zasigurno izvesti iz ovoga haosa i ćorsokaka u koji smo zapali. Moramo biti čvrsto ubijeđeni da smo sami krivi za svoju lošu sudbinu i zato izlaz na bolji put tražiti opet u samim sebi, u svojim vlastitim snagama uz pomoć Allaha i nikog drugog, jest jedini sigurni put. Ići starim putem, tražeći pomoć i spas od svakoga a najmanje od sebe i Allaha znači ići direktno u sukob sa Kur'anom u kojem se kaže: ” Allah neće promijeniti stanje jednoga naroda dok se on ne promijeni u svojim dušama”ili “Zlo koje vas zadesi od samih je vas, a dobro od Allaha”. Treba li ovim riječima tumačenje? Ne, one su bile i ostaće svakome u sva vremena jasne, nepromjenljive i vječne.

Kada je tako hoćemo li dozvoliti da nas ova mora i dalje pritiskuje i guši, ili ćemo jednom napiti se sa izvora svjetla i snage – Islama, zbaciti od sebe sve negativne osobine a prihvatiti pozitivne – islamske i jednom dignuti svoj glas svim vanjskim i unutrašnjim neprijateljima i reći: dosta je više! Gorko iskustvo zajedno sa Božijim riječima upućuje nas na to, i mi to moramo prihvatiti, ako ne želimo da nas dočeka vrijeme kada će biti kasno.

Zar će se smjeti ponoviti oni pokolji, pljačke i sramote iz 1917. godine ili pak ona u toku zadnjeg svijetskog rata nad našim nedužnim svijetom?! Ne to se ne smije i neće dogoditi! Mi stojimo pred izborom: boriti se, ili sramno, kao kukavice, biti uništeni i nema trećeg izlaza! Svako ko misli da će bolje proći zaobilazeći ovu borbu gorko se vara. Ali na takve mekušce, kukavice i sebičnjake kojih se u svakom pothvatu našlo i naći će, ne treba uopšte računati.

Njih treba prezirno odbaciti, iskupiti i zbiti u bojne redove ono što valja i hoće da se bori, i krenuti putem džihada sa tekbirom na usnama odlučno i mudžahidski ustrajati do konačne pobjede.

Oslanjati se na prijateljstvo Srba ili Hrvata, danas je ikada postalo je jasno svakom našem čovjeku, koji je imao bilo kakvih odnosa s istima, da je najveća glupost i zavaravanje samoga sebe i svoje zajednice. I jedni i drugi pokazali su nam dovoljno svoje želje i namjere i mi im i pored svih uvjeravanja i dokazivanja o njihovoj dobronamjernosti nikada nećemo povjerovati. Mi smo na to prinuđeni tim više što nas Kur´an kao naš jedini vodič na to opominje kad kaže: “Zar ćete vi prijatelje tražiti u nevjernicima?” ili ” Ni hrišćani ni židovi neće vam biti prijatelji sve dotle dok ne prihvatite ono što oni zastupaju!” Dosta je bilo nekog opredjeljivanja i orjentisanja prema Zagrebu i Beogradu, to treba da zna svako a naročito naša inteligencija. Nas je svugdje doticalo, a na odbrani Islama i Muslimana-najmanje. Vidjeli smo i svjedočili da ime Hrvat ili Srbin ne postavlja ništa drugo već samo jedan plašt ispod kojega se krije krst i oštrica sa idejom: oboriti Islam, osvetiti Kosovo, siliti, pljačkati, trijumfirati nad polumjesecom i zvjezdom itd.itd.

Naš sadašnji najjači i najviši neprijatelj komunizam sprema se na svoju posljednju borbu. Njegove pristalice u strahu su zbog događaja u svijetskoj politici. Cijeli svijet je podijeljen na dva bloka od kojih je antikomunistički mnogo jači brojčano i ekonomski. Predstavnici ovog bloka već otvoreno istupaju protiv komunizma, te treći svjetski rat je pitanje vremena. Komunisti su svjesni svoje slabosti i zato su u velikoj neizvjesnosti i strahu. Ali nemojmo misliti da će oni i pored svoje slabosti tako lako pustiti zadobivene pozicije. Oni su u stanju jer su prisiljeni – upotrijebiti i posljednja sredstva koja im budu stajala na raspolaganju da bi se održali koji dan više. To već i danas osjećamo na svojoj vlastitoj koži.

U isto vrijeme čitav islamski svijet proživljava teške i odlučne, a u isto vrijeme i najvažnije dane u svojoj istoriji. Drugi svjetski rat ubrzao je razvoj događaja koji su uslijedili poslije sloma trule Osmanlijske carevine. Tada u zadnjem trenutku Muslimani otvoriše oči, uviđeše svoje pogreške, dođoše do uvjerenja da se mogu spasiti samo vraćanjem Islamu. Shvatiše Kur´anske riječi “Muslimani su samo braća”, i odmah se dadoše na posao oko zbližavanja i ujedinjavanja svih Muslimana pod parolom panislamizma. Rezultati njihovoga rada odmah se pokazaše. Mnoge islamske Zemlje izvojevaše potpunu nezavisnost i slobodu, dobivši na taj način mogućnost potpune primjene Islama u život. Danas one igraju važnu ulogu u svjetskoj politici i već sada je jasno da nas samo malo vremena dijeli od potpunoga ujedinjenja glavnine Muslimana.Vidimo da Muslimani, kad im je bilo najteže i u najkritičnijem momentu najednom ustaju na noge i otimaju se neprijatelju. To je samo moglo biti to što ih je iskustvo naučilo, što je, i koliko vrijedi Islam, primjenjen u život kakav jest.

Tako nešto i kod nas se događa. Danas, kada nam je najteže, jasno se pokazuju znaci bolje i sjajnije budućnosti, kada ćemo ako Allah da svoju istoriju kovati skupa sa ostalim Muslimanima svijeta. Ali to mogu da vide samo oni koji shvataju učenje Kur'ana i Hadisa. Oni prihvataju borbu na Božijem putu, svjesni njene veličine, odlučno, ne prezajući pred opasnošću, stupaju naprijed sa potpunim uvjerenjem u pobjedu.

Takva jedna skupina ljudi je naša organizacija. Ona je svjesna svih teškoća i patnji koje pred njom stoje, ali svjesna ispravnosti svoje namjere, uz Allahovu pomoć stupa u Džihad. Naša organizacija u ovim najtežim časovima preuzima kormilo Muslimana u svoje ruke i upravlja njime na takav način da nam uskoro svanu bolji ljepši dani. Cilj i zadaća organizacije nije riješiti neki uskogrudni i lokalni problem, nego jedna zamašna i velika misao koja jedina i treba da svakog od nas rukovodi, a to je uspostaviti islamski poredak i primijeniti Islam u život ljudi.

Svaki iskreni Musliman, koji se osjeća kao takav, dužan je prići našim redovima i potpomoći našu borbu čim može. Jer ovo su dani borbe za opstanak tj.dani Džihada, a naša organizacija stupa dosljedno tim putem. Zato boriti se za Muslimane i Islam postaje obavezom svakog našeg čovjeka. Ako želimo da nam osvanu bolji dani, moramo izvršiti Kur´anske zapovjedi po primjeru prvih Muslimana koji su na glas o borbi hrlili u bojne redove i davali svoja imanja zahvaljujući Bogu što im je dao tu mogućnost i dodijelio tu sudbinu da budu borci na Njegovom putu. Ebu Bekr, koji polazeći u borbu daje čitav svoj imetak, najbolji je primjer koji karakteriše te prve borce za Islam. Oni su dosljedno shvatili Kur´anski ajet: ” Vaši imeci i bogatstva za vas su iskušenja” ili ” Borite se na Božijem putu moralno i materijalno! ”

A šta smo mi radili? Dali šta i blizu tome? Ni govora! Čuvali smo bijedne živote i imanja, a gledali kako neprijatelj ubija i pljačka našu braću. Pa se možda još i pored svega čudimo zašto se ovako i nama događa. Vrijeme je i posljednji čas da prihvatimo oružje i sa Kur´anom kao regulatorom naših snaga stupimo u borbu. Svjesni smo našega zadatka i da bi ga izvršili moramo poći putem odricanja, prijegora i žrtava. Svi naši lični ciljevi neka budu odbačeni pred zajedničkim! Okanimo se ličnih uživanja i nađimo radost u zajedničkom radu! Svoje imetke trošimo na putu Džihada i ne strepimo pred neprijateljem za svoje živote jer Bog u Kur´anu kaže:”Zar ih se bojite? Bog je preči ako ste vjernici!”

U ovim danima kada je čitav islamski svijet na nogama i na putu Kur´ana, ne smijemo ni mi zaostati. Trgnimo se, skupimo svoje snage, očistimo postojeću trulež među nama, dajmo svi sve što možemo dati, nek naša organizacija doživi još viši polet u radu, te da u takvom momentu kad trebadne naše snage pustiti u dejstvo, nastane konačno (nečitka riječ) za čitav svijet.

“Ne klonite duhom, vi ćete uvijek biti pobjednici ako budete pravi Muslimani!” (Kur´an)

Nastavit će se…

Prikaži više

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Detektovan Adbloker (dodatak koji blokira reklame)

Molimo vas podržite nas tako što ćete ugasiti Adbloker