Razotkrivanje ‘ludog grada’ Bijele kuće

Donald Trump je izoliran kao nikada prije zahvaljujući anonimnom autorskom tekstu i knjizi istaknutog istraživačkog novinara

Piše: Joe Macaron

Interaktivna igra o ubistvu i misteriji potresa Bijelu kuću od prošle sedmice. Anonimni tekst u New York Timesu, koji je napisao visokopozicionirani zvaničnik iz administracije Donalda Trumpa, pokrenuo je lov na otkrivanje identiteta počinitelja, koji tvrdi kako je dio “tihog otpora”. Igra misterije je jedan od brojnih pokazatelja iz protekle sedmice kako je Trumpovo predsjednikovanje dostiglo vrhunac i pokrenula iscrpljujući proces urušavanja.

Septembar nije bio nježan prema Trumpu. Sahrana senatora Johna McCaina pokazala je svu širinu njegove izolacije u vašingtonskom establišmentu, dok predsjedničke i kongresne ankete signaliziraju negativnu promjenu osjećanja Amerikanaca prema njemu. Međutim, dešavanje koje je izazvalo najviše nelagode je knjiga naslova Strah: Trump u Bijeloj kući (Fear: Trump in White House) autora Boba Woodwarda, istaknutog istraživačkog novinara, čije je izvještavanje pomoglo u obaranju Richarda Nixona 1970-ih.

Ove sedmice je knjiga zvanično puštena u prodaju i sadržava detalje napora saradnika i njihovih šurovanja svakodnevnih da spasu svijet od hirovitog predsjednika. Šef osoblja Bijele kuće John Kelly je citiran kako opisuje Bijelu kuću kao “ludi grad”, a prvi predsjednikovi savjetnici ga nazivaju “učenikom petog razreda”, “lažljivcem” i “moronom”, između ostalih opisnih pridjeva – trend davanja nadimaka koji je Trump lično pokrenuo tokom predsjedničke kampanje 2016. godine.

‘Okršaj noževa’ i borba dva narativa

Saga iz Woodwardove knjige je poput većine Trumpovih političkih borbi od kako je došao na vlast prije skoro 20 godina, borba kredibilnosti između dva narativa. Među tim borbama koje je kredibilitet Trumpa sakupio su ona sa bivšim direktorom Federalnog istražnog biroa Jamesom Comeyjem, specijalnim savjetnikom Robertom Muellerom, glumicom iz filmova za odrasle Stormy Daniels te sad ova s Woodwardom. Prvi narativ prikazuje Trumpa na granici saradnika i marionete ruskog predsjednika Vladimira Putina, populističkog biznismena koji nema dodira s politikom ili upravljanjem te narcisoidne ličnosti koja je samo sebi lojalna. Drugi narativ ga prikazuje kao reformatora koji izaziva status quo; nacionaliste kojem je država na pravom mjestu i genija koji popravlja ekonomiju i pojednostavljuje vladavinu.

Woodwardov stav očito ide u skladu s vladajućim prvim narativom. Trump je na vlast došao bez ideologije ili lojalnog tima saradnika, stoga se njegov novi bend savjetnika morao izboriti za pristup predsjedniku i za utjecaj u oblikovanju odluka. Trump je doveo kulturu šoua realnosti u vlast: zabijanje noža u leđa, čudnovatu dramu i curenje podataka medijima. Prvo se desio politički “okršaj noževima” između lojaliste koji predstavlja porodični biznis (Jared Kushner) i ideologa koji kanalizira stav baze (Steve Bannon), a potom su u nju uključila i Omarosa Manigault, izopćenica iz visokih krugova, koja je postala autorica i koja je napisala knjigu Unhinged, koja je sa sobom donijela fobiju od tajnog snimanja u Bijelu kuću.

Trumpovi instinkti biznismena su hranili ovo takmičenje saradnika i sada je on izgubio kontrolu nad ovim rivalstvom. Predsjednik je preuzeo vodstvo u javnom kritiziranju članova vlastitog tima i grdnjama postojeće birokratije koju predvodi. Izgleda kako je jedini moto u Bijeloj kući: “bellum omnium contra omnes”, odnosno “rat svih protiv svih”.

Teško se oduprijeti iskušenju poređenja trenutnih dešavanja sa 1970-ima. Nixonovo prikrivanje tada je bila njegova uloga u upadima i postavljaju uređaja za prisluškivanje u telefone Demokratskog nacionalnog komiteta – DNC u njegovom sjedištu u kompleksu Watergate. Woodward i njegov koautor Carl Bernstein – u njihovoj knjizi Svi predsjednikovi ljudi – otkrili su svu širinu umiješanosti zvaničnika Nixonove administracije u ovom prikrivanju. Ovog puta Woodward se nije posvetio hakiranju servera DNC-a i navodnih veza s Rusijom, umjesto toga je izabrao meku metu, samu živahnu prirodu predsjednika.

Knjiga koja je dovela do ‘raspada nerava’

Trenutno se vodi debata u američkoj politici da li su ovaj anonimni zvaničnik, kao i oni citirani u Woodwardovoj knjizi, aktivatori koji nemaju za cilj sprečavanje Trumpove politike, ili su patriote koji rade njegov rad u ime zahvalne nacije. Ranije, iako su mnogi američki zvaničnici dobili otkaze ili ih dali zbog sukoba s predsjednikom, nekoliko ih je nastavilo služiti višem cilju, no niko prije Trumpa nije tvrdio kako stvara “otpor”. James Schlesinger je ostao na poziciji ministra odbrane kako bi spriječio Nixona da eventualno počne nuklearni rat. Nixonovi saradnici su ignorirali predsjednikove naredbe koje je davao pijan, a Trumpov suradnik je ukrao dokumente iz Ovalnog ureda prije nego je na njih stavljen predsjednički potpis koji se koristi u ime “nacionalne sigurnosti”.

Trumpove reakcije na anonimni autorski tekst i Woodwardovu knjigu reflektiraju “raspad nerava” u Bijeloj kući. On je zahtijevao da New York Times otkrije identitet anonimnog zvaničnika i od Ministarstva pravde zatražio istragu, iako nijedan federalni zakon nije prekršen. Bijela kuća je puna ideja o stavljanju osoblja na detektor laži i ima vlastitu listu sumnjivaca.

Ovaj strah postaje univerzalan. Mora bili loše stanje kada potpredsjednik Mike Pence istupa javno kako bi uvjerio Amerikance, a ponajviše Trumpa lično, kako on nije razgovarao o aktivaciji 25. amandmana, ustavne odredbe koja dozvoljava potpredsjedniku da, zajedno s većinom ministara, proglasi predsjednikom “nesposobnim za izvršavanje ovlasti i moći njegova ureda”. Ovaj put je neuvjerljiv i pun rizika, no činjenica da se o njoj govori pokazuje probleme njegove administracije.

Izoliran kao nikada prije, a svijet posmatra

Vrijedi istaći ironiju u činjenici kako je izdavačka kuća Simon & Schuster odlučila objaviti Woodwardovu knjigu na 17. godišnjicu napada od 11. septembra na Sjedinjene Američke Države. Ovo je obično spori dan za vijesti, dan kada se političari suzdržavaju od međusobnih napada, i to pokazuje kako ova godišnjica nije moćna u američkoj kolektivnoj memoriji. Mediji, Kongres i demokrate su, također, zavjerenici s Trumpom u ovom postepenom propadanju političkog diskursa koji je sve više polariziran.

Trenutno je teško izmjeriti utjecaj ove knjige i teksta anonimnog zvaničnika. U budućnosti, Trump možda neće vjerovati svojim saveznicima i ti saveznici će međusobno izgubiti povjerenje. Woodward nam je dao knjigu likova koji izveli ono što znamo iz curenja podataka medija, umjesto da je otkrila uništavajuće dokaze poput onih u Watergateu. Izgleda kako je jedina dokumentacija koja će biti zasnovana na provjerljivim dokazima o prirodi ovog predsjedništva Muellerovi izvještaji o predsjednikovom dosluhu s Rusijom i opstrukciji američke pravde.

Za sada, glasačke kutije ostaju najvjerovatniji način okončanja vladavine Trumpa, a Woodwardova knjiga pogađa u srž predsjednikovog kredibiliteta i izbornosti. Trump je izoliran kao nikada prije, a svijet posmatra.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Prikaži više

Slični članci

Close

AdBlocker detektovan.

Podržite nas tako što ćete ugasiti AdBlocker. Na portalu se nalaze samo reklame Google Adsense-a i reklame koje sami kreiramo. Ne brinite za sigurnost vašeg računara. Hvala.