Srednji (umjereni) put islama ne znači, kada ti neko lupi šamar, da mu okreneš i drugi obraz

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah u Kur'anu je objavio: ”I tako smo od vas stvorili pravednuzajednicu (ummeten vesatan) da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i daPoslanik bude protiv vas svjedok.” (El-Bekara, 143.)

Kur'ansku sintagmu ”ummetun vesat”, prevodioci Kur'ana na bosanski jezik, preveli su kao ”pravedna zajednica”, dok se kod nas, arapski termin ”vesatijjet”, uglavnom prevodi kao srednji (umjereni) put, što znači put i pravac koji ne priznaje i ne prihvata ekstremizam bilo koje vrste, put koji je obilježen jasnim znacima od tačke ”A” do tačke ”B”, i svako prelaženje tih tačaka ili te linije je ekstremizam, a nije više vesatijjet ili srednji put.

Vesatijjet, dakle, u islamskoj ili kur'anskoj semantici, znači uravnoteženost, sklad i proporcionalnost (teadul) između dvije suprotnosti. Nema pretjerivanja, neumjerenosti u vjeri (ifrat), niti nemarnosti i zapostavljanja vjerskih propisa (tefrit).

Muhammed, s.a.v.s., termin ”vesatijjet” iz gornjeg ajeta, također je protumačio kao pravednost (adl), odnosno, zauzimanje pravednog, objektivnog i uravnoteženog stava između dvije krajnosti bez naginjanja i pristrasnosti bilo kojoj strani, te davanje svakom njegovog prava bez nanošenja bilo kakve štete i nasilja. Jer, pravda i pravednost su sredina između dvije loše osobine, kao što je hrabrost sredina između kukavičluka i lakoumnosti (lude hrabrosti).

Vesatijjet je zapravo temeljno svojstvo islama, ili vesatijjet je sām islam, a islam je Allahova vjera, ona predstavlja Božanski put, menhedž (diskurs) i Božanski cilj. Islam je vjera realnosti i pozitivnosti, u smislu da ne prihvata lošu i hrđavu stvarnost već je unapređuje, razvija i kultivizira realnim i savremenim sredstvima. To je vjera koja u svojoj suštini sadrži aksiome i svojstva napretka i istinskog progresa. A jedno od temeljnih svojstava islama bez kojeg je nezamisliv napredak i progres, jeste upravo vesatijjet  ili uravnoteženost (tevāzun).

Suština islama je vesatijjet

Vesatijjet ponajprije znači ispravnost vjerovanja i udaljenost od svake vrste devijacije i zastranjivanja u vjeri. Stoga su, kur'ansku sintagmu ”Siratul-mustekim” -, islamski učenjaci preveli kao ”Pravi put”, odnosno središnji put, jedini i najkraći put do konačnog cilja oko kojeg se nalazi mnoštvo isprekidanih puteva koji, svi odreda, simboliziraju puteve zablude, odnosno stranputice i koji čovjeka nikada neće odvesti do cilja.

Vesatijjet u vjerovanju podrazumijeva također i sredinu između raznih paganskih ubjeđenja ili vjerovanja u sve i svašta te rigidnog materijalizma koji negira sve mimo osjetilnog, koji se ne osvrće na glas čiste i nepatvorene ljudske prirode (fitre), niti na poziv razuma, niti na nepobitne poslaničke mu'džize kao dokaz njihovog poslanstva.

Islam je sredina (vesat) između onih koji vjeruju da je razum  sām po sebi jedino sredstvo spoznaje stvarnosti i postojanja i onih koji negiraju razumu bilo kakvu ulogu u tome i koji se, kad je riječ o spoznaji, oslanjaju isključivo na otkrovenja. Islam uči da su Objava i razum komplementarni i da se ne isključuju i da je vjera u osnovi Objava i razum, jer razumom potvrđujemo vjerdostojnost Objave, razumijevamo Objavu, iz nje deriviramo propise, ali, također, pomoću razuma, a proučavajući Objavu, stičemo ubjeđenje (jekin) u Allaha, u Allahove Knjige, u meleke,  poslanike i druge vjerske istine.

Islam je sredina (vesatijjet) između duha i tijela

Islam je sredina između idealista koji nude predodžbu o čovjeku kao bezgriješnom biću i koji ga stavljaju na pijedestal i stepen koji nikako ne može dostići, i između pozitivista koji čovjeka vide kao životinju koja živi na nivou potreba svoga tijela i svojih strasti. Čovjek je po islamu spoj razuma i strasti, pa ako ga razum odvede do spoznaje Allaha, te ako nadvlada strasti, on se može izdići iznad stepena meleka, a ako zakaže njegov razum i zaboravi tajnu svoga stvaranja, ako zapostavi Božansku uputu i menhedž, onda se može srozati na stepen gori od životinjskog.

Vesatijjet u stvarnom životu

Kako god islam poznaje vesatijjet i uravnoteženosti na idejnom nivou, on također poznaje i vesatijjet u stvarnom, realnom ljudskom životu, i taj vesatijjet je za nas bitan, jer, ako ga ima u našem praktičnom životu, onda je to dokaz da smo razumjeli vjeru i da je ispravno živimo, a ako nedostaje u našem svakodnevnom životu i međuljudskim relacijama, onda je vrlo upitno naše razumijevanje Kur'ana i Sunneta.

Islam nas uči da zauzmemo središnji, uravnotežen stav prema dunjaluku, između onih koji dunjaluk smatraju apsolutnim i jedinim ciljem, koji ne vjeruju osim u ovaj prolazni život, i onih koji život na dunjaluku smatraju zlom, dolinom suza, prokletstvom i koji su sami sebi uskratili ono što je u osnovi dozvoljeno i koji bježe od života. Islam poznaje i priznaje dva života, dunjalučki i ahiretski i oba ih smatra darom od Allaha.

Prenosi se od Enesa, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Nije najbolji među vama onaj koji ostavlja dunjaluk radi Ahireta, niti Ahiret radi dunjaluka, već onaj koji ostvari oba.” (Dejlemi i Ibn Asakir)

Islam je uspostavio ravnotežu između neprolaznih vrijednosti i prolaznih potreba, između strasti i principa, jer, po islamu nije istinski čovjek onaj koji bježi od života da bi se u potpunosti predao ibadetu, da bi živio u celibatu, a da ne kuša užitak bračnog i porodičnog života, da noću klanja a danju posti, da nosi isposničku odjeću, da od dunjaluka ništa ne posjeduje…

Muhammed, s.a.v.s., bio je simbol ravnoteže između dunjaluka i Ahireta, a njegov život je sublimiran u ajetu: ”A ima i onih koji govore: ‘Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!'” (El-Bekara, 201.) Često je učio sljedeću dovu: ”Moj Allahu, popravi moju vjeru koja je glavnica moja, popravi moj dunjaluk na kojem živim, popravi moj Ahiret koji je mjesto mog povratka, učini da moj život bude u znaku svekolikog dobra i da moja smrt bude sigurna od svakog zla.” (Muslim)

Islam je, također, sredina između onih koji kada im lupiš šamar okrenu ti i drugu stranu te onih koji na šamar uzvraćaju sa deset šamara. O tome govori sljedeći ajet: ”Nepravda se može uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se, Allah će nagraditi; On, uistinu, ne voli one koji nepravdu čine.” (Eš-Šura, 40.)

Pod islamski vesatijjet se, naprimjer, vrlo lahko mogu podvesti riječi rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića: ”Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo!”, jer odražavaju spoznaju suštine života koja se ogleda u stalnoj borbi između dobra i zla te spremnosti da se bude na strani dobra i bori za uzvišene principe slobode, pravde, dostojanstva, i da nema cijene za koju bi se ti principi žrtvovali. Kao i formiranje Armije Bosne i Hercegovine da bi se, u odsutnom trenutku, uz Allahovu pomoć, branile i odbranile temeljne životne vrijednosti.

Ali se zato pod vesatijjet i srednji put islama, nikako ne može podvesti tadašnje razmišljanje mnogih Bošnjaka, koji su, na otvorenu četničko-ustašku mobilizaciju, pripremanje za agresiju i ukopavanje po brdima i strateškim kotama, govorili: ”Kako ih nije stid”?, već je islamski vesatijjet zahtijevao ukopavanje na suprotnim kotama i brdima kako bismo spriječili njihov zulum, agresiju i genocid koji su, nakon toga, počinili.

Nažalost, nismo tada razumjeli šta znači srednji i umjereni put islama, niti smo imali na umu riječi Muhammeda, s.a.v.s., koji je, nakon opsade Medine od strane idolopoklonika Mekke i njihovih saveznika, rekao: ”Od danas im nećemo dozvoliti da nas ikada više napadnu.” Poslanik, s.a.v.s., to je rekao jer je bio svjestan da su dušmani upali u Medinu, da bi pobili sve muslimane i utrnuli svjetlo islama.

No, naš problem i tragedija je u tome što ni danas, nakon posijanog četničko-ustaškog zla po Bosni i Hercegovini, mi ne razumijemo značenje vesatijjeta, pa opet kukavičluk, munafikluk i poltronstvo nazivamo merhametom, a politički ahmakluk, naivnost i konformizam nazivamo mudrošću koja je direktno proistekla iz razumijevanja prirode srednjeg islamskog puta. Stoga je naš vesatijjet stalno na ispitu, a posebno sada kada su srpski nacional-šovinisti i neofašisti odlučili da privedu kraju zločinačko-genocidni poduhvat i da udare tapiju na državu Bosnu i Hercegovinu, raspisivanjem referenduma o danu RS, o danu tvorevine koja je nastala na genocidu i etničkom čišćenju nesrba, prije svega Bošnjaka. Četnici su poklali, pobili i protjerali Bošnjake i Hrvate sa teritorije manjeg bh. entiteta i sad im je lahko vladati tom teritorijom i raspisivati referendume kakve hoće i kad hoće. Osim što je to antiustavni, antidejtonski i antidržavni čin, to je i svirepi atak na našu čast i dostojanstvo, na ideale slobode, pravde, demokratije i antifašizma, na svetost krvi bosanskih šehida koji su dali svoje živote za uzvišene ideale, i svih gazija i patriota koji su se, također, borili za te ideale.

Islam, odnosno islamski vesatijjet ne ostavlja nam nimalo prostora da im dozvolimo da ostvare zločinački naum i da nam se avetinjski smiju i rugaju u lice.

saff.ba

Prikaži više

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Detektovan Adbloker (dodatak koji blokira reklame)

Molimo vas podržite nas tako što ćete ugasiti Adbloker