Šta će biti na Ahiretu sa Poslanikovim roditeljima?

Pitanje: Da li je poznato šta će biti na ahiretu sa Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, roditeljima, pošto je otac umro prije njegovog rođenja, a majka kad je bio još dječačić?

Odgovor: Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je jedan čovjek prišao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao: “Allahov Poslaniče, gdje je moj otac?” “U Vatri!”, odgovori Poslanik, te, kada se čovjek okrenuo da ode, pozva ga i reče mu: “Doista su i moj i tvoj otac u Vatri!” (Muslim, br. 203)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tražio sam dozvolu od svoga Gospodara da molim za oprost svojoj majci, ali mi nije dozvolio, i tražio sam dozvolu da posjetim njen kabur, pa mi je dozvolio.” (Muslim, br. 976)

U predaji koju bilježi imam Ahmeda od Ebu Burejde, radijallahu anhu, navodi se: “Putovali smo sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a bilo nas je blizu hiljadu jahača. Kada smo (se zaustavili i) odsjeli, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je dva rekata te se licem okrenuo prema nama, a oči mu bile pune suza. Omer b. Hattab, radijallahu anhu, priđe mu i upita ga: ‘Allahov Poslaniče, za tebe bih dao i oca i majku, zbog čega plačeš?’, a on mu odgovori: ‘Doista sam molio svog Uzvišenog Gospodara da tražim oprost za svoju majku, ali mi nije dozvolio, pa su mi oči zasuzile jer je žalim što je u Vatri…” (Ahmed, br. 23 053; rekao je Šuajb Arnaut: “Lanac prenosilaca ovog hadisa zadovoljava uvjete Buharija i Muslima.”)

Ove vjerodostojne predaje jasno govore da su roditelji Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stanovnici Vatre. Ovo mišljenje zastupa većina učenjaka, dok su neki učenjaci pokušali dokazati da su roditelji Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, džennetlije, a jedan od njih jeste Dželaludin es-Sujuti koji je napisao posebno djelo u kojem pokušava dokazati da su Poslanikovi roditelji vjernici i da su spašeni od Vatre. Ovo mišljenje bazirano je na predajama u kojima se spominje da su roditelji Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, proživljeni te da su povjerovali i postali vjernici. Međutim, te predaje su apokrifne, izmišljene ili jako slabe, a to potvrđuju veliki hadiski autoriteti, poput Darekutnija, Dževzekanija, Ibn Šahina, Hatiba, Ibn Asakira i drugih, a opširnije o tome govorio je Ali el-Kari u svom komentaru djela El-Fikhul-ekber. (Vidjeti: Abdulmuhsin el-Abbad, Komentar Ebu Davudovog Sunena, 27/171)

U komentaru hadisa: “Doista su i moj i tvoj otac u Vatri!”, koji u Sahihu bilježi Muslim, Nevevi kaže: “Jedna od pouka hadisa jeste da onaj ko umre u nevjerstvu, nalazi se u Vatri i neće mu koristiti rodbinska veza. Onaj ko umre u periodu prije poslanstva, prakticirajući običaje tadašnjih Arapa i obožavanje idola, taj je od stanovnika Vatre. U tome nije pozivanje na odgovornost prije dostave poslanice, jer njima je dostavljena poslanica Ibrahima i drugih poslanika, alejhimus-selam.” (1/349)

Čak ni najbliža veza neće koristiti onome ko umre u nevjerstvu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “O, Fatima, kćerko Muhammedova, traži od moje imovine šta god poželiš, ali kod Allaha neću ti ništa koristiti.” (Buhari, br. 2753, i Muslim, br. 206) Otac Ibrahima, alejhis-selam, također je bio nevjernik. O Ibrahimovom traženju oprosta za svog oca, Uzvišeni Allah rekao je: “A što je Ibrahim tražio oprosta za svoga oca bilo je samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun sažaljenja i obazriv.” (Et-Tevba, 114)

Osobe koje su živjele u periodu prije poslanice, a Božanski poziv do njih nije stigao i nisu bili u mogućnosti pronaći ga, Allah će takve ispitati na Sudnjem danu. Na to upućuju brojne predaje, a naveo ih je Ibn Kesir u komentaru ajeta: “A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!” (El-Isra, 15) Također, navodi ih Ibn Kajjim u svom djelu Tarikul-hidžretejni. Najpoznatija od tih predaja jeste hadis Esveda b. Sureja, radijallahu anhu, u kojoj se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Četverica će se pravdati na Sudnjem danu: gluh, ahmak, starac i čovjek koji je umro u periodu prije dolaska poslanika. Gluhi će reći: ‘Gospodaru, došao je islam, a ja ništa nisam čuo!’ Ahmak će kazati: ‘Gospodaru, došao je islam, a djeca me izigravaju.’ Starac će kazati: ‘Gospodaru, došao je islam, a ja ništa ne shvatam.’ A onaj koji je umro prije poslanstva, reći će: ‘Gospodaru, nije mi došao od Tebe poslanik!’ Tada će Allah od njih uzeti čvrsto obećanje da će Mu pokorni biti, pa će im poslati poslanika koji će im narediti da uđu u Vatru.” Poslanik dalje kazuje: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, uđu li, bit će im hladna i spasonosna.” (Ahmed, br. 16344, i Ibn Hibban, br. 7357, a Šuajb je o predaji koju bilježi Ibn Hibban rekao da ima vjerodostojan lanac prenosilaca)

Pojedine osobe iz perioda prije poslanstva, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imenovao je i rekao za njih da su u Vatri, a Uzvišeni Allah to je otkrio Svom Poslaniku, kao što je dao da vidi Amra b. Luheja kako vuče svoju utrobu u Vatri, jer je on prvi ko je promijenio vjeru Ibrahima, alejhis-selam. (Buhari, br. 3521, i Muslim, br. 2856)

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, u jednoj od svojih hutbi, govoreći o mušricima u vremenu prije poslanice, rekao je: “Allah je pogledao stanovnike Zemlje pa ih je sve prezreo, Arape i nearape, osim preostalih sljedbenika Knjige.” (Muslim, br. 2865)

Kod Arapa, u predislamskom dobu, postojali su ostaci Ibrahimove i Ismailove vjere, ali su mušrici, u nevjerstvu i obožavanju idola, slijepo slijedili svoje pretke i time su zaslužili kaznu. Oni među njima do kojih prava vjera nije došla, jer su živjeli u neznanju daleko od Allahove vjere, bez mogućnosti da pronađu istinu, takvi će biti ispitani na ahiretu. Međutim, oni koji su bili obdareni razumom i sposobni da pronađu istinu, a ostaci prave vjere bili su prisutni među njima, ali i pored toga ustrajavali su u obožavanju idola, takvi su zaslužili kaznu. Priznavali su da im je Allah Gospodar i da je On Stvoritelj svega, iskreno Mu se obraćali kada bi se našli u nedaći, da bi se, nakon što ih Allah spasi, vratili svojim idolima. Oni će sami priznati da su kaznu zaslužili: “I reći će: ‘Da smo slušali ili razmišljali, ne bismo među stanovnicima Džehennema bili!’” (El-Mulk, 10) Allah njima nije nanio nepravdu, a Allah je uzvišen od toga da nekome nepravdu učini.

Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić

Izvor: islamzivot.com

Prikaži više

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Detektovan Adbloker (dodatak koji blokira reklame)

Molimo vas podržite nas tako što ćete ugasiti Adbloker