Šta je Marš mira? To je zalog za buduća vremena

Piše: Mario Pejović

Marš mira su i žuljevi, ogromni plikovi koji svaki korak čine kao hod po bodljikavoj žiciAl Jazeera

Nerijetko se ljudi, barem oni manje upućeni, pitaju šta je, zapravo, Marš mira?

Zvanično, to je pješački pohod kojim se obilježava godišnjica genocida počinjenog nad Bošnjacima Srebrenice i njene okoline, civila koji su bili pod zaštitom Ujedinjenih naroda.

Ali, on je i mnogo više.

Marš mira su uplakane žene u Nezuku, odakle kolona prvog dana kreće, žene koje u nasmijanim mladićima na putu ka Potočarima vide lica svojih davno ubijenih muževa.

Marš je i usamljena starica u šumi, pored blatnjavog puta, koja je došla ispratiti kolonu. Starica s rukom na grudima, na koja je nekada privijala svoje čedo. Rukom na srcu koje je davno umrlo, kada joj je sin jedinac ubijen i sakriven da mu se kosti nikada ne nađu.

Marš su i ozbiljni, namrgođeni dječaci u maskirnim uniformama, kakvu im je otac nosio. Ili, možda, uniformu koju nose u znak sjećanja na ubijenog brata ili dragog rođaka.

Marš su noge u čarapama na mokrom asfaltu i tene u ruci, tene koje su kidale kožu stopala do krvi.

Marš mira su i žuljevi, ogromni plikovi koji svaki korak čine kao hod po bodljikavoj žici, i otečeni zglobovi i bolna koljena.

Marš su otečena, izranjavanja stopala, na koje u rano jutro narednog dana jedva obuvaš cipele, koje možda i nisu predviđene za ovakav put. A i ako jesu, nisu dovoljo udobne.

Kao da nebo plače

On je i kiša koja pada bez prestanka, kao da nebo plače za nevinom srebreničkom djecom, koju su neki bezumnici mučki ubili. Kišom koja kvasi do gole kože, već promrzle od hladnoće.

Marš mira je planina Udrč, koja oslikava surovu realnost života, ali i koja najbolje opisuje golgotu ljudi u bijegu od neprijateljskih pušaka i njihovih krvavih kama.

On je uska planinska staza koja strmo vodi ka neviđenom vrhu, po blatu natopljenom kišom i znojem. Blatu koje se lijepi za obuću i svaki naredni korak čini sve težim i težim. Blatom koje u narednom trenutku postane klizav poput stakla i koje prijeti da odvuče u provaliju.

Marš su bose noge na putu prema vrhu, jer se blato manje lijepi za kožu nego za đonove i jer se blato manje kliže pod stopalima nego pod tenama.

On su bolni, umorni mišići, koji kao da gore pri svakom prelasku preko srušenih debla, mišići koji prijete da će odbiti poslušnost, ali ipak nastavljaju raditi ono što im je rečeno.

Taj isti Marš je uska stazica na kojoj se zaglavilo hiljade ljudi, jer mogu prolaziti samo jedno po jedno, stazica koju nije briga za strah koji izaziva pri pogledu na dole, na strminu koja kao da nema podnožja.

Marš mira je julska magla koja sakriva put i koja tako zlokobno podsjeća na bojne otrove kojim su zasuti Srebreničani te davne 1995. godine.

Ovaj pohod je lupanje srca i borba za gutljaj zraka kad se otkotrlja kamen pod nogom i kreneš da se survaš u ponor.

‘Pazi se, druže’

Ali je Marš mira i čvrsta, radnička ruka, koja te uhvati za ranac, i milozvučni krajiški glas, koji ti kaže: “Pazi se, druže…”

Marš mira je i ljudski lanac na opasnim, blatnjavim kozjim stazama, lanac ruku koje vuku stare i nemoćne prema vrhu.

On su stranci koji nepoznatog saputnika s potresom mozga zadobijenog u padu nakon klizanja u blatu nose ka bolničarima.

Marš mira je keks koji ti neko koga ne znaš usput daje, uz riječi: “Uzmi dva, trebat će ti…” Slatkiši i pokloni koji iz ruku učesnika prelaze u ruke djece povratnika također su Marš.

Isto kao što je to i jaka, crna kafa, koju usput dijeli lokalno stanovništvo da se putnici okrijepe. Tacna puna šećera u kocki, da se vrati snaga, u rukama srebreničkih mališana velikih očiju je taj Marš mira.

Marš mira je kad ti, na riječi da si sam na ovom pohodu, spuste ruku na rame i kažu: “Nisi, bolan, sam, s nama si”.

Marš mira su 71-godišnji Enes iz Jajca i sedmogodišnja Džejla iz Bijelog polja. Tu je i 64-godišnji Ricardo, koji je došao iz dalekog Paragvaja da oda počast žrtvama genocida. Da se ne zaboravi i da se ne ponovi.

Marš mira su riječi podrške koje jedni drugima saputnici govore, iako se nikad nisu prije vidjeli. Riječi izgovorene akcentima i jezicima cijelog svijeta.

On su šale i pjesme, koje težak put čine bar malo lakšim.

I svaki naredni korak

Marš mira je svaki naredni korak, bez obzira koliko je težak i bolan, jer nikom ne pada na pamet da odustane, već da samo ide naprijed – i mladi, i stari, svi kao jedno.

Marš mira je dolazak u Potočare nakon tri dana i stotinu pređenih kilometara, svaki teži od prethodnog. U Potočare kako bi se poklonilo žrtvama besmisla i ludila.

Ali, prije svega, Marš mira je potvrda snage ljudskog duha, potvrda koja govori da, bez obzira koliko puta pali, da ćemo uvijek ustati. Ili, ako ne možemo sami, uvijek će tu biti neko da nas podigne.

Dokaz da je um jači od bolnog tijela.

Marš mira je podsjetnik na neopisive zločine počinjene nad civilima srebreničkog kraja u julu 1995. godine. On je odavanje počasti za više od 8.000 mučki ubijenih.

Ali, on je zalog za buduća vremena.

Da se ne zaboravi i da se ne ponovi.

Izvor: Al Jazeera

Prikaži više

Slični članci

Close

AdBlocker detektovan.

Podržite nas tako što ćete ugasiti AdBlocker. Na portalu se nalaze samo reklame Google Adsense-a i reklame koje sami kreiramo. Ne brinite za sigurnost vašeg računara. Hvala.