U čemu se oholost najčešće ispoljava?

1. Oholost se najčešće ispoljava u znanju. Ona se tako brzo pojavi kod nekih učenih ljudi da odjednom postanu umišljeni da su pokupili svo znanje i dospjeli do vrhunca. Kao rezultat toga, kod takvih ljudi se javlja osjećaj više vrijednosti s jedne, i ponižavan je, omalovažavanje i držanje neznalicama ostalih ljudi s druge strane. Sto je još gore, takvi ljudi se vremenom uobraze i sebe počnu smatrati vrijednijim kod Uzvišenog Allaha od ostalih ljudi.


2. Oholost se, zatim, često ispoljava po pitanju porijekla i pripadnosti, tako da oni koji vode plemićko porijeklo ponižavaju one koji ne vode, čak i u slučaju kada su ovi po znanju ili djelima bolji od njih. Takvo ponašanje spada u svojevrsni vid paganstva, o čemu nedvosmisleno govori i slučaj sa Ebu Zerrom, r.a., od koga se pripovijeda da je rekao: “Pred Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., sam se preporekao sa jednim čovjekom, i, u uvrijedljivom kontekstu, spomenuo mu majku, na što se Poslanik, s.a.v.s., naljutio i rekao mi: “O Ebu Zerre, u tebi je još ostalo tragova paganstva. Oni su tvoja braća.”

3. Oholost se, zatim, ispoljava u imetku, tako što se on pokazuje u odjeći, konjima i drugim jahalicama, dok se čovjek kreće u društvu bogatih. I to je jedan vid oholosti jer se na taj način ponižavaju siromašni od strane bogatih, sve zbog njihova neznanja da je u takvim situacijama siromaštvo vrlina, a bogatstvo mahana.

4. Oholost se, zatim, ispoljava u ponošenju sa brojem pristalica, prijatelja, porodice i sl. Ovo su samo neke od stvari kojima se ljudi jedni nad drugima ponose i oholo ponašaju. Molimo Uzvišenog da nas Svojom milošću i dobrotom pomogne i od toga sačuva!

Znaj da se oholost može ispoljavati i u čovjekovim osobinama, kao što su: dizanje glave, gledanje poprijeko, način i ton govora, način hodanja, stajanja i sjedenja, te kretanja i mirovanja. Neki u svojoj oholosti ispoljavaju sve navedeno, dok neki djelimično ispoljavaju, a djelimično djeluju uobičajeno. U oholost spada i to kada neko voli da drugi pred njim ustaju na noge, ili kada sa drugima ide da on bude na čelu, a da ostali idu iza njega ili sa strane. U oholost spada i neobavljanje sobom svakodnevnih poslova u kući, što je u potpunoj suprotnosti sa skromnošću. Tako se pripovijeda da su jednom prilikom kod Omera b. Abdulaziza došli gosti, pa mu je noću – dok je pisao – u čiraku nestalo ulja, na što je jedan od gostiju htio ustati i sam dosuti ulja, ali mu to Omer nije dozvolio riječima: “Ne priliči čovjeku da ga služi njegov gost.” Na to je gost htio da probudi slugu pa da to on uradi, ali je to Omer odbio riječima: “Nemoj, tek je zaspao!” -a zatim ustao i sam dosuo ulja. Na to mu je gost rekao: “Vladaru pravovjernih, zar sam ustaješ i to radiš?” – a on odgovorio: “Ustao sam kao Omer i vratio se kao Omer i ništa nisam izgubio. Najbolji čovjek je onaj koji je pred Allahom skroman i ponizan.”

Ukratko, skromnost i lijepo vladanje bili su praksa Allahova Poslanika, s.a.v.s., i svaki vjernik ga u tome treba slijediti. Tako se od Ibn Ebu Seleme pripovijeda da je rekao: “Upitao sam Ebu Se’ida ei-Hudrija kakve su sve novine ljudi unijeli u vezi sa svojim oblačenjem, jelom, pićem i jahalicama, pa mi je rekao: ‘O sine moga brata, kada jedeš, jedi u ime Allaha, kada piješ, pij u ime Allaha i kada se oblačiš, oblači se u ime Allaha, jer u svemu od toga može biti licemjerstva, oholosti, ponosa i želje za slavom, a to je grijeh i pretjerivanje. U svojoj kući sam obavljaj poslove koje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavljao, a on je sam muzao ovce, popravljao obuću, krpio odjeću i jeo zajedno sa svojim slugom. On je lično odlazio na pijacu i kupovao što mu treba i nije ga bilo stid na ruci nositi posudu. Rukovao se i sa bogatim i sa siromašnim. Prvi je selam nazivao koga god je sreo, svejedno radilo se o mlađem ili starijem. Kada god bi ga neko pozvao, odazivao se na poziv i nikada nije omalovažavao ono na šta bi bio pozvan. Bio je lijepe naravi, prijatan u društvu, vedra lica, strog, ali odmjeren, skroman, i nije dozvoljavao da se ponizi, darežljiv, ali ne i rasipan. Sve u svemu, bio je osjećajan i nježan.”
‘Aiša, r.a., dodaje: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., nikada se nije najeo koliko je mogao i da se nikada nikome nije požalio. Govorio je: ‘Iznošenost (odjeće) je znak i mana.”‘

Harun kaže: “Pitao sam šta znači iznošenost, pa mi je rekao: ‘To je stara i dotrajala odjeća.’ Ko traži skromnost, neka se ugleda na Poslanika, s.a.v.s. Ko nije sa tim zadovoljan, veliki je neznalica, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., najodabraniji Allahov rob i u vjeri i u životu, tako da nema drugog puta za postizanje ugleda i časti do ugledanje na njega. ”

Ka’b kaže: “Kada Allah nekog Svog roba, na ovome svijetu, obaspe blagodatima, pa Mu ovaj na njima bude zahvalan, Allah će mu sigurno dati da ih se nauživa na ovome svijetu, i visok položaj na budućem svijetu.”

Bistro more poboznosti
Ahmed Ferid

Prikaži više

Slični članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Close

AdBlocker detektovan.

Podržite nas tako što ćete ugasiti AdBlocker. Na portalu se nalaze samo reklame Google Adsense-a i reklame koje sami kreiramo. Ne brinite za sigurnost vašeg računara. Hvala.