U Mostaru pormovirana knjiga „Andrićevstvo“ akademika Rusmira Mahmutćehajića

Knjiga  “Andrićevstvo: protiv etike sjećanja” akademika Rusmira Mahmutćehajića 16.1. 2017. godine promovirana je i u Mostaru. Promociju je organiziralo   Odjeljenja za književnost Muzeja Hercegovine, a o djelu su govorili mr. Nerin Dizdar, prof.dr. Sanjin Kodrić, prof.dr. Mirsad Kunić, prof.dr. Senadin Lavić i prof.dr. Vahid Preljević.

Navodeći dokaze Andrićevog rasizma mr. Nerin Dizdar je izdvojio dijelove iz Andrićeve doktorske disertacije u kojima opisuje  „podmitljivost Turaka kao porok rase“ koji se sve više povećavao tokom historije. Dizdar smatra da je taj rasizam prenesen u njegova književna djela i kako je, zbog ljepote estetske vrijednosti, prihvatan kao apsolutno činjenično stanje. Podsjetio je kako su upravo zbog toga Ivu Andrića veličali  i Dobrica Ćosić i Milorad Dodik i Vojislav Šešelj. „Dodik kaže da ako neko hoće da razumije politiku u Bosni i Hercegovini, mora pročitati Andrićev opus, iz kojeg se vidi kakav je ko, iz kojeg se vidi kakav je čiji mentalitet”, rekao je Dizdar.

Domete prihvatanja stereotipnih i iskrivljenih „istina Ive Andrića“ na primjeru iz agresije na BiH ilustrirao je prof.dr. Vahidin Preljević. Prenio je jedno od zapadnih „opravdanja genocida počinjenog u BiH“ iz 1993. Godine, javni istup jednog od čelnika njemačkog  SPD-a, koji je putem TV-a  njemačkoj javnosti kazao kako treba pustiti da se Balkan doslovno iscrpi od rata. “Jer, ti narodi tamo su, nažalost, navikli na mržnju, oni i ne znaju ništa drugo nego ratovati; to je moralo biti tako nakon što je popustila stega socijalizma, jer sve to možete sasvim lijepo pročitati kod Ive Andrića”, rekao je Preljević.

Prof.dr. Sanjin Kodrić,  u svjetlu književne kritike kojoj je propitivanje Andrića uglavnom bilo zabranjeno podsjetio je kako je u savremenom demokratskom svijetu dobro poznata knjiga „Politički Šekspir, te kako se o njoj javno govori prije svega s argumentima. U slučaju „nedodirljivog Andrića“ slobodoumni pokušaju bošnjačkih književnih kritičara ili su bili kažnjeni ili izvrgnuti ruglu.  Naveo je primjere iz 1961. Šukrije Kurtovića, iz 1978.g., Muniba Maglajlića, iz 1983.g. Dženane Bututović, iz 1980. Muhsina Rizvića, iz 1997.g. Esada Durakovića. Za Mahmutćehajićevu knjigu je kazao kako još nije osuđena, ali je prešućena. „Knjiga „Andrićevstvo“ je objavljena u Beogradu s ciljem otvaranja  dijaloga. Ovo je knjiga dijaloga, knjiga sa strane drugog, jer većina nas smo drugi u Andrićevom svijetu, pokušaj dijaloga o našim kulturnim vrijednostima, našim stereotipima, pozitivnim i negativnim s ciljem odbacivanja tih stereotipa. Ovo nije knjiga koja odbacuje Andrića, ona u cijelosti uvažava estetsku vrijednost Andrićevog djela, ali nas upozorava i na to da književnost izražava između ostalog i ideološke vrijednosti.  Knjiga govori o posve legalnom književnom naučnom problemu i o jednoj realnosti. Na identičan način se može govoriti i o Dervišu Sušiću, o Skenderu Kulenoviću“, istakao je prof.  Kodrić.

Izvor: preporod.com

Prikaži više

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Detektovan Adbloker (dodatak koji blokira reklame)

Molimo vas podržite nas tako što ćete ugasiti Adbloker