U šumu po nafaku

U šumu se već odavno ide i radi nafake. Tačnije, u šumi se itekako može pristojno zaraditi.

Šuma je riječ koja budi različite asocijacije u ljudima. Tako će, recimo, moja djeca na spomen šume po automatizmu početi pričati o Štrumfovima i drugim likovima iz crtanih filmova koji, po njihovom uvjerenju, i danas žive negdje u skrovitim šumskim prostranstvima.

Mnoge moje starije prijatelje ova riječ vrati u teške dane u kojima su, kao relativno jeftina radna snaga, motornom pilom krčili šume širom nekadašnje Jugoslavije, pa i dalje, negdje po Austriji ili Njemačkoj. Mnoge će, opet, ova riječ vratiti u nesretne 90-e, kad su provodili bezbroj besanih ratnih noći pod bukvama i hrastovima.

Naravno, ima i onih za koje je šuma sinonim egzotičnog, mjesto opuštanja i šetnje te poprište lova.

Kako god, Bosna i Hercegovina obiluje šumama. Tačnije, po istraživanju koje je još 2012. radila Svjetska banka (World Bank), po šumskim resursima Bosna i Hercegovina je prva zemlja Balkana i čak sedma u cijeloj Evropi sa značajnih 53% teritorije pokrivene šumom. Posljedično, drvna industrija jedna je od temeljnih grana bosanskohercegovačke privrede, a ovdašnjim šumarstvom rukovode čak četiri javna preduzeća.

Ipak, sve je primjetniji trend povlačenja stanovništva iz ruralnih u urbanije sredine, čime i šumska bogatstva bivaju ostavljena na milost ili nemilost privatnicima. Tako se šume krče i prodaju u bescijenje i nadati se da će se nekad naći neko ko će detaljnije sumirati posljedice ovakvog stanja.

Međutim, šuma ima i drugih pogodnosti. Ne ide se tamo samo radi ogrjeva, drvno-industrijskog materijala, lova ili rekreacije. U šumu se već odavno ide i radi nafake. Tačnije, u šumi se itekako može pristojno zaraditi, pri čemu prvenstveno mislim na šumske plodove.

Širok šumski ‘asortiman’

Sjećam se da sam s ocem, još prije 30-ak godina, redovno išao u šumu. Brali smo popularnu gljivu lisičarku ili rjeđe vrganj. Ne sjećam se gdje smo ih i kako prodavali, a vjerovatno jesmo jer ih nismo u hrani konzumirali.

Danas se opet ide u šumu. Istina, masovnije i organizovanije. Već godinama u gotovo svim sredinama Hercegovine, posebno na već spomenutom lokalitetu, postoje otkupne stanice, pa i vrlo snažne i dobro razvijene firme koje se bave otkupom šumskih plodova, a potom i njihovom daljnjom distribucijom, na evropsko, pa i svjetsko tržište.

Nažalost, još nema značajnijih pomaka u preradi šumskih plodova i njihovoj ponudi u vidu gotovih proizvoda, ali je to neka druga priča.

Šuma je, s tog aspekta, nepresušan izvor i gotovo cijele godine nudi svoja bogatstva. Već s proljećem kreće se u berbu zóve, čiji su cvjetovi materijal za različite ljekovite čajeve, sokove i eterična ulja.

Već s prolaskom sezone zóve sazrijeva šumska jagoda. Iako je veličinom dosta sitnija od plantažnih jagoda, na tržištu je znatno cjenjenija, a svi koji su je barem nekad imali priliku brati kazat će da se njen miris ne može ni porediti s ostalim jagodama.

I po svojstvima kojima se odlikuje znatno je drugačija. Brojni vitamini koje sadržava i pozitivni učinci koje ima, bilo da je koristimo kao sirovi materijal u ishrani ili u nekim drugim prerađenim varijantama, čine je jako traženom na tržištu.

Već spomenuta lisičarka sljedeća je u nizu. Izuzetno čista i jedra gljiva žućkaste boje prava je poslastica, a izvori koje sam konsultovao kažu da se može jesti i sirova, premda to nisam probao. Vrlo je ukusna, a odlikuje je i značajna količina vitamina C.

Izvjestan problem može predstavljati činjenica što postoji i određen broj vrsta gljiva koje dosta sliče lisičarki, a otrovne su. Ipak, iskusni berači nemaju problema da nađu pravu lisičarku.

Vrganj je posebno tražen

Uz lisičarku prispijeva i proljetni vrganj, čiju berbu često preduhitre crvi. Tu su i plodovi koje nalazimo i u plantažnoj formi, poput šumske maline, kupine, borovnice i brusnice.

Siguran sam da i sam spomen nekih od navedenih vrsta asocira na određene čajeve i preparate koje smo bar ponekad bili u prilici koristiti. Džemovi, marmelade, pekmezi, sokovi i čajevi samo su neki od specijaliteta koji se spravljaju od ovih šumskih plodova i jako su cijenjeni i traženi na tržištu.

Sirupi i čajevi prave se i od smreke, koja ima ljekovit plod (bobice), ali i iglice, te je vrlo prisutna, posebno u tzv. narodnoj medicini.

Konačno, jedan od najtraženijih plodova šume jest vrganj, čija je sezona berbe upravo aktuelna. Vrganj prve klase na visokoj je cijeni, ali se itekako isplati i berba onih iz niže klase.

Sve navedeno samo je dio šumskog asortimana koji je na cijeni i, što je još važnije, koji je sasvim jednostavno prodati, a ljudi to koriste, organizuju se, idu porodično u šumske berbe, pa čak i prilagođavaju godišnje odmore ovim aktivnostima.

Šuma nesebično daje, ali se šumi mora i (uz)vratiti. Nažalost, to često nije slučaj, pa berači, kako bi ubrali što više plodova, nerijetko iza sebe ostavljaju polomljene stabljike, a pri takvim berbama koriste se i posebno pripremljene alatke čiji je jedini cilj pomoći da se ubere što više, bez obzira na posljedice.

Svejedno, opet se ide u šumu. Možda je to ponajbolje opisao moj prijatelj. Sreo sam ga dok je nosio kese vrganja. Znao sam da mu šuma nije previše draga (posljedice rada s motornom pilom po Austriji) i znao sam da se skoro zarekao da bez velike muke neće ni ući u šumu. Pogledom smo se sporazumjeli, a on mi kratko dobaci:

“Vjeruj, dobro se zaradi i isplati se. Znaš da ja drugačije ne bih u šumu.”

Izvor: Al Jazeera

Prikaži više

Slični članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Close

AdBlocker detektovan.

Podržite nas tako što ćete ugasiti AdBlocker. Na portalu se nalaze samo reklame Google Adsense-a i reklame koje sami kreiramo. Ne brinite za sigurnost vašeg računara. Hvala.