Vučićev dijalog s Bošnjacima: Stvori haos pa nastupi kao mirotvorac

Svoju ulogu političara koji garantira regionalnu sigurnost, Vučić igra vrlo vješto...

Dio političke agende srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića već godinama je i nastojanje da se uspostavi dijalog s Bošnjacima. To svojevrsno „pružanje ruke pomirenja“ Vučić radi smišljeno predstavljajući se javnosti kao čovjek koji radi na regionalnom pomirenju naroda i političar koji svojim djelovanjem garantira sigurnost i stabilnost.

Međutim, začuđujuće je da se Vučić rijetko kada oglašava nakon što javnost bude zgrožena nastupima i izjavama političara kakav je Milorad Dodik, koji otvorenim rasističkim diskursom vrijeđa Bošnjake i islam. Zanimljivo je da predsjednik Srbije nije osudio ni sadržaje i komentare iznešene u emisiji Ćirilica povodom obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici, ali je samo nekoliko dana kasnije, ustvrdio da „voli i poštuje Bošnjake“.

Svoju ulogu političara koji garantira regionalnu sigurnost Vučić „igra“ vješto, kaže politička analitičarka iz Sarajeva Ivana Marić. Njegova taktika je zanimljiva i efikasna, jer smišljeno stvara haos da bi onda nastupao kao pomiritelj i osoba koja ima volju i moć da rješava probleme. U tim „igrama“ najkorisniji saradnik mu je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.

Faktor stabilnosti

„Vučić je jako pragmatičan političar i sve što radi ne radi slučajno i sve što radi ima agendu i služi nečemu. On je dobar političar i iako ga ja lično ne cijenim kao osobu, ali kao političar je dobar jer uspijeva da smiri lopticu nemira i odnosa između Srbije i BiH, ustvari RS-a i Bošnjaka u Federaciji BiH. Vučić je neko ko želi da ostane u istoriji zapamćen kao faktor stabilnosti u regionu i da je pomiritelj Balkana i za takvu ulogu –  da biste bili faktor stabilnosti –  treba vam neko ko pravi haos jer čemu svrha pomirivanja i smirivanja ako niko ne uznemirava situaciju, tako da njemu Dodik dobro koristi“.

Vještina kojom Vučić sebe predstavlja kao faktor neophodan da bi se definirali međunacionalni odnosi unutar Bosne i Hercegovine politička je dobit koju srbijanski predsjednik neprekidno crpi. Vučić se nametnuo kao osoba koja rješava zamršene unutarbosanske probleme i uspješno vodi procese medijacije, kaže Marić.

„S druge strane vidimo da je Dodik u tu igrariju uključio i Dragana  Čovića pa sada i Čović ide u Srbiju da bi pričao o unutrašnjim problemima i o tome da govori o stvaranju i formiranju vlasti nakon izbora. Vučić je tim svojim načinom doveo do toga da sva tri predstavnika, ako ih možemo tako nazvati iz BiH, neformalnih predstavnika, njemu traže pomoć i kada zagusti obraćaju se prvo njemu. To začuđuje posebno za bošnjačku stranu ali smo vidjeli da je bilo situacija kada se i Izetbegović obraćao Vučiću da smiri situaciju sa Dodikom, što nema baš logike. Ali treba mu neko da pravi haosu kako bi ga on mogao smirivati“.

Aleksandar Vučić je vispren političar i njegov odnos prema BiH kao državi i Bošnjacima često je veoma licemjeran kaže politički analitičar iz Banja Luke, Srđan Puhalo. Njegov odnos prema BiH oblikovan je njegovim ličnim političkim interesima a odsustvo reagovanja na ono što se govori u medijima uvijek može opravdati poštivanjem medijskih sloboda, dodaje.

„Pitanje je koliko smo mi uopšte iskreni u svim tim nastupima, političari, odnosno prvenstveno Vučić koliko je iskren prema BiH kao državi odnosno koliko mu je stvarno stalo do normalizacije odnosa u BiH. I to se uvijek može objasniti da on ne želi da se miješa u unutrašnje stvari BiH i da on i da Srbija poštuju one koje su građani RS-a izabrali i da on kao takav nema pravo da se miješa i to je, na neki način, jedan sasvim logičan odgovor, samo je pitanje koliko je iskren. A što se tiče izjava u medijima Vučić će uvijek reći da je to sloboda medija i da oni ne utiču na to. To je jedna dvoličnost, neiskren odnos i koliko je u stvari uopšte Srbija odustala od neke politike iz devedestih prema BiH pravo je pitanje koje treba da se postavi“.

Puhalo problematizira i sam Vučićev koncept „dijaloga sa Bošnjacima“, apostrofirajući da javnost zapravo ne zna šta je sadržaj koji se krije iza par vješto formuliranih floskula. Kaže da će se pravi problem javiti kada dijalog dođe u fazu interpretacije, jer će tada Bošnjaci podrazumijevati jedno, a Srbi nešto sasvim drugo.

Definirati šta znači dijalog

„Kad neko kaže da hoće da uspostavi dijalog s Bošnjacima to znači da nikako ne želi da interese RS-a ili Srba zanemari i ono što mi ne znamo jeste šta Vučić podrazumijeva pod tim i šta to znači kada kaže da želi da uspostavi iskren dijalog s Bošnjacima. Šta to znači u praksi mi to ne znamo, šta to znači za Srbiju, šta znači to za Bošnjake odnosno za BiH, mi to ne znamo, to su političke floskule koje sve govore i ništa ne govore. Ono što mi vidimo je u stvari da imamo situaciju da je jedna stvar ono što se priča, a druga ono šta se radi. I samim tim ono što se priča sa onim što se radi i tu možemo vidjeti dvoličnost i neiskrenost. Ili Bošnjaci i Srbi pod tim izjavama podrazumijevaju sasvim druge stvari, a Vučić treba sjesti i raščistiti šta to znači za Srbe, a šta znači za Bošnjake“.

Komentari o Bošnjacima u srbijanskim medijima pojašnjava dalje Puhalo dio je podrazumijevanog i samorazumljivog političko – medijskog konteksta te zemlje, a Aleksandar Vučić, kao pragmatičan političar, uvijek vodi najviše računa o vlastitom političkom probitku. U medijima općenito i pomenutoj emisiji konkretno može se govoriti bilo šta, a vučićev stav, ako dođe do problematiziranja njegove šutnje uvijek može reći da to nije zvanična srbijanska politika.

„Stvar je u tome što to što se kaže u Ćirilici uopšte nije kontroverzno u Srbiji za najveći broj ljudi i medija. To nije zvanična politika Srbije i onda se postavlja pištanje šta Vučić ima da komentariše nešto što se priča u emisijama, a u emisijama se može svašta pričati. Poenta je da Vučić ne želi sebi da komplikuje život i to mu je izlazna strategija. To nije zvanična politika Srbije, to su stavovi pojedinaca, koji se nekome sviđaju ili ne sviđaju. Vučić mora poštovati volju naroda RS-a i volju naroda BiH i razgovarati, sarađivati i komunicirati sa izabranim predstavnicima svidjelo se njemu to ili ne. I to je izlazna diplomatska strategija. Druga je stvar koliko se njemu brci smiješe kada čuje te izjave i koliko je to njemu simpatično ili nije simpatično – mi to ne znamo“.

Podrivanje državnog legitimiteta

U cijeloj priči o dijalogu najopasnije je Vučićevo neprekidno insistiranje da vodi dijalog s tzv. „predstavnicima naroda“ čime podriva državni legitimitet Bosne i Hercegovine. Marić insistiranje da se u razgovorima, s Vučićeve strane, zaobilazi država BiH prepoznaje umanjivanje važnosti međudražavnih odnosa.

„Međutim, ono što nije baš dobro za nas, a na šta nasjedaju naši političari Dragan Čović, Bakir Izetbegović i Mladen Ivanić jeste kada ih Aleksandar Vučić navuče na priču o srpsko – bošnjačkim odnosima i srpsko – hvatskim odnosima pri čemu misli na Hrvate iz BiH i Bošnjake iz Bosne i Hercegovine. Nijedan od ovih političara nema mandat da razgovara o bošnjačkim ili hrvatskim odnosima jer mi nemamo predstavnika Bošnjaka, Hrvata ili Srba nego imao predstavnike nosioce funkcija. Mi imamo članove predsjedništva i to jednog koji je Hrvat i jednog koji je Bošnjak i oni nisu predstavnici naroda, a Vučić kada razgovara sa njima zaobiđe državu BiH i to je posebno razočaravajuće u slučaju Bakira Izetbegovića koji stalno potencira državu BiH, a onda dozvoli da kada službeno, kao član Predsjedništva BiH, razgovara sa Aleksandrom Vučićem kao predsjednikom Srbije dozvoli da to ograniči na priču o srpsko – bošnjačkim odnosima odnosno da to bude razgovor o odnosima između dvije zemlje“.

Izvor: Al Jazeera

Prikaži više

Slični članci

Close

AdBlocker detektovan.

Podržite nas tako što ćete ugasiti AdBlocker. Na portalu se nalaze samo reklame Google Adsense-a i reklame koje sami kreiramo. Ne brinite za sigurnost vašeg računara. Hvala.