Zaboravljeni prvi evropski muslimani

Priredio:  mr. Emir Demir

Poznati muslimanski historičar Jakut el-Hamevi u svojoj knjizi Mudžemul-buldan, 1/323, navodi sljedeće:

“Baškort ili Bašgort (danas autonomna, većinski muslimanska sunnitska, Republika Baškortostan ili Baškirija u Ruskoj Federaciji, ali je ovaj (ugarski) narod u prošlosti vjerovatno imao više ogranaka koji su se asimilirali, najčešće turcizirali, sa lokalnim stanovništvom, pa, stoga, neki porijeklo Mađara vežu za njih, čemu danas ide u prilog i evropski genotip ovog naroda, iako živi u Srednjoj Aziji, nap. a.) područje je između Konstantinopola i zemlje Bugara (Volška Bugarska od 7. do 13. stoljeća, a ne današnja, nap. a.).

Halifa Muktedirbillahi, rhm., poslao je Ahmeda b. Fadlana, slugu emirul-mu’minina, do jednog slavenskoga (ruskog) kralja, koji je zajedno sa stanovnicima svoje zemlje prešao na islam, da im dadne podršku i poduči ih propisima islama. On je ispričao sve što je vidio od polaska iz Bagdada do konačnog povratka, a na put je krenuo u mjesecu saferu 309. h. g. / 921. godine.

Prilikom spomena Baškorta (iz paganskog predislamskog vremena), rekao je: “Našli smo se na području jednog turkijskog naroda koji se naziva Baškortima (Baškiri). Jako smo ih se čuvali, a sve iz razloga što su bili najopasniji i najpoganiji turkijski narod, te su najlakše posezali za ubistvom. Kod njih čovjek sretne drugog čovjeka, odsiječe mu glavu, uzme je, a tijelo mu ostavi. Oni briju svoje brade i jedu buhe. Svaki od njih gleda u šavove svoje odjeće tražeći buhe, a onda ih svojim zubima zgnječi. Sa nama je bio jedan njihov pripadnik koji je prešao na islam, a bio nam je u službi. Jedan dan vidjeh ga kako uze buhu sa haljinke i zatim je noktom zgnječi, a potom je poliza. Kada me ugleda, reče mi: ‘Dobro!’

Svaki od njih izrezbario je drvo u vidu vijenca koji stavi na sebe, pa kada želi krenuti na put ili u rat protiv neprijatelja, poljubi ga i pokloni mu se govoreći: ‘Gospode moj, daj mi to i to…’ Rekoh prevodiocu:  ‘Pitaj nekog od njih šta im je dokaz za ovo i zašto su to uzeli kao božanstvo?’ Odgovorio je: ‘Ja sam nastao iz toga, pa ne poznajem drugog tvorca osim njega.’ Neki od njih vjeruju da imaju trinaest bogova: boga zime, boga ljeta, boga kiše, boga vjetra, boga drveća, boga ljudi, boga životinja, boga vode, boga noći, boga dana, boga smrti, boga života, boga zemlje, a Bog koji je na nebu veći je od svih i slaže se sa ostalima, svi su zadovoljni sa postupcima drugih. Neka je visoko uzvišen  Allah u odnosu na ono što govore nepravednici i poricatelji!

Vidjeli smo neke od njih da obožavaju zmije, neke da obožavaju ribe, a neki ždralove. Obavijestili su me da su se nekada borili sa nekim neprijateljskim narodom koji ih je umalo porazio, pa su tada ždralovi počeli  vikati iza njih i tako su se neprijatelji povukli, a oni odnijeli pobjedu. Od tada obožavaju ždralove, govoreći: ‘Ovo su naši gospodari koji su porazili našeg neprijatelja.’

Ovo je Ibn Fadlan o njima ispričao, a ja sam u gradu Halepu (nakon obimnijeg prihvatanja islama) zatekao veću skupinu Baškorta, koji su bili izrazito svijetle kose i lica. Učili su fikh prema pravnoj školi Ebu Hanife, r.a. Jednog, kojeg sam smatrao razboritijim, upitao sam o njihovoj zemlji i situaciji, pa mi je rekao: ‘Naša se zemlja nalazi iza Konstantinopola u kraljevini jednog frankijskog naroda po imenu Hungri. Mi smo muslimani, podanici njihovog kralja u rubnom dijelu njegove zemlje. Ima nas oko trideset naselja (u drugim izvorima oko 100.000 duša, nap. a.), a svako od njih gotovo bi moglo biti manji utvrđeni gradić, ali ugarski kralj ne dopušta nam da izgrađujemo ikakve zidine bojeći se da ćemo mu postati nepokorni. Mi živimo u središtu kršćanstva, sjeverno od nas su Slaveni, ispred nas su papinske zemlje, tj. Rim.’ Papa je predvodnik Franaka koji kod njih ima status zamjenika Mesiha, kao što je emirul-mu’minin kod muslimana. Njegove se naredbe sprovode u svim pitanjima vezanim za vjeru i to kod svih njih. Rekao je: ‘Zapadno od nas je Andaluzija (Španija), a istočno Bizantija, Konstantinopol i njegove oblasti. Naš jezik je isti kao jezik Franaka, kao i naša odjeća. Zajedno sa njima služimo vojsku i idemo u boj protiv ostalih skupina, jer se isključivo bore protiv protivnika islama.”

Upitao sam ga šta je razlog njihovog prelaska na islam iako žive usred nevjerničkih zemalja, a on je odgovorio: ‘Čuo sam nekoliko naših prethodnika kako govore da su u naše zemlje davno nekada došla sedmerica muslimana iz zemlje Bugara. Nastanili su se kod nas i na lijep način nas upoznali sa našom zabludom i ukazali nam na ispravnu vjeru islam. Allah nas je uputio i Njemu zahvaljujemo. Svi smo prešli na islam, a Allah je naša prsa učinio širokim za iman. Mi dolazimo u ova područja kako bismo se podučili vjeri, a kada se vratimo u svoju zemlju, naše će nam familije ukazati počast i povjeriti nam pitanja vezana za vjeru islam.’ Upitao sam ga: ‘Zašto brijete brade kao Franci?’, a on odgovori: ‘Briju ih oni koji idu u vojsku i koji oblače vojne uniforme poput Franaka, ali ostali to ne čine.’

Upitah: ‘Kolika je razdaljina između nas i vaše zemlje?’ On reče: ‘Odavde do Konstantinoopola dva i po mjeseca, a od Konstantinopola do naše zemlje još otprilike toliko.’ El-Istahri je u svojoj knjizi spomenuo: ‘Od Baškorta da Bugara razdaljina je dvadeset i pet merhala (oko 1.000 km, nap. a.), a od Baškorta do Pečeneza, koji su također turkijskog porijekla, razdaljina je deset dana.’

Početkom 14. stoljeća ova skupina mađarskih muslimana u cijelosti je asimilirana, pokrštena, prognana ili ubijena. Između 10. i 14. stoljeća mađarski su vladari izdali više desetina dokumenata kojima zabranjuju prakticiranje islama u zemlji.

Druga skupina muslimana formirana je između 1526. i 1684. kao rezultat osmanskog osvajanja i njihove vladavine velikim dijelom mađarskih teritorija. U periodu osmanske vladavine u stotinjak gradova sagrađeno je oko sto pedeset džamija. Danas o ovom muslimanskom prisustvu na mađarskom tlu svjedoči nekoliko turskih kupatila i turbeta, kao što je Gul-babino turbe u Budimpešti, i pokoja džamija, kao što je ona u Pečuhu. Ova muslimanska zajednica dezintegrirala se povlačenjem Osmanlija, a islam iščezao iz javnoga života. Muslimani koji nisu sami otišli, doživjeli su sudbinu muslimana s kraja 13. stoljeća: bili su istrijebljeni, prodani u roblje ili pokršteni.

Prikaži više

Slični članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Close

AdBlocker detektovan.

Podržite nas tako što ćete ugasiti AdBlocker. Na portalu se nalaze samo reklame Google Adsense-a i reklame koje sami kreiramo. Ne brinite za sigurnost vašeg računara. Hvala.