Zašto Netanyahu očajnički želi primirje s Hamasom?

Prekid vatre u Pojasu Gaze destabilizirao je aktuelnu izraelsku Vladu, ali premijer nije imao drugog izbora već da se odluči za primirje.

Trebala je to biti rutinska tajna operacija obavještajaca, u kojoj bi izraelski agenti upali na “neprijateljsku teritoriju”, izveli zadanu misiju i vratili se bez da ih se opazi. Dešavalo se to i ranije, više puta. Zapravo, u posljednje dvije godine Izrael je uspješno izveo dvije prikrivene operacije visokog profila, usmrtivši Hamasovog stručnjaka za bespilotne letjelice Mohammeda al-Zawarija u Tunisu decembra 2016. godine te inženjera i naučnika Fadija al-Batsha u Maleziji aprila ove godine.

No, izraelska obavještajna operacija 11. novembra u Gazi nije prošla kako je planirano. Hamas ju je presreo na samom početku, napao izraelske komandose i gonio ih dok su pokušali pobjeći iz Pojasa Gaze, dok su ih pokrivali izraelski mlažnjaci. Sedam Palestinaca je poginulo tokom neuspjele operacije, među kojima je i istaknuti komandant Brigada al-Qassam Nour Baraka, te jedan izraelski oficir, neimenovani potpukovnik.

Hamas je odgovorio ispaljivanjem na stotine raketa prema Izraelu, neke od njih je presrela Željezna kupola, druge su pale na civilna područja i usmrtile jednog izraelskog civila te ranile više njih. Hamasovo oružano krilo je otišlo toliko daleko da je gađalo izraelski vojni autobus raketom Korner, ruskom protivtenkovskom navođenom raketom. To je bilo prvo korištenje takvog oružja od rata u Gazi 2014. godine.

‘Kornet je pobijedio kabinet’

Izraelska Vlada je, također, pokrenula zračne udare na Gazu, bombardiravši civilne građevine i ubivši pet Palestinaca, ali nije mogla popraviti političku štetu koja je nastala. Hamas je slavio. Video napada Kornetom su obilato dijelili arapski i izraelski mediji, a Palestinci su govorili: “Kornet je pobijedio kabinet.” Premijer Benjamin Netanyahu je imao malo prostora za manevriranje: bio je primoran pristati na prekid vatre s oružanim grupama iz Gaze, zbog čega je ministar odbrane Avigdor Lieberman dao ostavku, a cijela Vlada pala u veliku političku krizu.

Ovoga puta provociranje novog sukoba u Gazi, kako bi skrenuo pažnju sa domaćeg političkog nereda koji je napravio, nije opcija za Netanyahua. Pritijesnili su ga oživljeni Hamas i njegova vlastita geopolitička igra na Bliskom istoku, pa mu zato treba mir u Gazi. Vlada Izraela je tvrdila kako operacija od 11. novembra nije trebala biti misija likvidacije, ali nije dala više detalja. Analitičari tvrde kako je riječ o operaciji sakupljanja podataka, koja nije trebala “izazvati novi rat”.

Bez obzira šta je Netanyahu želio postići, jedini ishod propale operacije je bila pobjeda Hamasa. Ne samo da je dokazao kapacitete svojih obavještajaca – koji su rano uspjeli otkriti izraelsku zavjeru – već je demonstrirao slabosti izraelskog obavještajnog aparata, koji je, iako u inostranstvu izvodi složene operacije bez problema, ironično pogriješio u susjednoj Gazi.

Ovo nije bio prvi put da je obavještajna operacija krenula užasno po zlu za vrijeme Netanyahua. On je 1997. godine naredio pokušaj ubistva lidera Hamasa Khaleda Meshaala, koji je tada boravio u Jordanu. Nakon što su dvojicu agenata, koji su mu trebali injektirati otrov, Meshaalovi tjelohranitelji uhvatili i pretukli, došlo je do velike diplomatske krize između Izraela i Jordana, pa su izraelski obavještajci morali dati protivotrov. Iako je u naknadnoj domaćoj istrazi Netanyahuovo ime očišćeno od bilo kakvih grešaka, dvije godine kasnije mu je ova propala operacija pridonijela velikom porazu na općim izborima.

Gaza – najveći zatvor na otvorenom

Pokušaj ubistva 1997. godine je bio pobjeda Hamasa, kao i propala operacija 11. novembra. Omogućila je pokretu otpora da konsolidira svoje političke dobitke na domaćem i vanjskom planu te da pokaže svoju vojnu snagu. Također je pokazala činjenicu da je izraelska blokada Gaze, koja traje desetljećeu, nanijela malo štete Hamasu i odlučnosti palestinskog naroda da pruži otpor. Držanje dva miliona ljudi u “najvećem zatvoru na otvorenom” na svijetu više od deset godina nije efikasno oruđe “smirivanja”.

S jačim Hamasom i stanovnicima odlučnim na otpor, novi rat u Gazi bio bi čak veća katastrofa za izraelsku Vladu i Netanyahu je veoma svjestan toga. Stoga, nakon nekoliko dana zračnih napada na Pojas Gaze, on je morao tražiti prekid vatre. Bio je još jedan razlog zbog kojeg je izraelski premijer riskirao propast svoje Vlade kako bi sačuvao mir s Gazom: Iran. Glavni regionalni prioritet Netanyahua je suprotstavljanje Iranu u njegovim saveznicima po svaku cijenu. Gaza bez sukoba mu omogućava suzbijanje iranskog utjecaja u Pojasu Gaze i fokusiranje pažnje na njegov veći projekta – suprotstavljanju Iranu na ostatku Bliskog istoka.

Izraelski premijer pokušava učvrstiti antiiranski front na Bliskom istoku uspostavljanjem saveza s arapskim državama Zaljeva – ponajviše Saudijskom Arabijom – i Sjedinjenim Američkim Državama te postizanja “konačnog dogovora”, kako se on naziva. Taj “dogovor” predviđa nametanje nekog oblika teritorijalnog rješenja palestinskog pitanja palestinskom vodstvu i punu normalizaciju odnosa s arapskim državama, s ciljem dodatnog izoliranja Irana u regiji. Proteklih mjeseci je Netanyahu pojačao priču o naporima ka normalizaciji, pa je prošlog mjeseca posjetio Oman, koji tradicionalno ima dobre odnose s Iranom.

Posljednji prekid vatre u Gazi treba gledati u ovom kontekstu. Tokom protekle godine Egipat je, pod pokroviteljstvom SAD-a, učinio velike napore da dogovori dugoročno primirje između Hamasa i Izraela u sklopu “konačnog dogovora”. Smirivanje situacije nakon posljednje eskalacije značilo je spašavanje napretka koji je Kairo napravio u tom smjeru. Netanyahu, također, želi držati Gazu mirnu, jer je sve više nervozan oko suprotstavljanja iranskom prisustvu u najbližem komšiluku Izraela – Siriji i Libanu.

Novi sukob je malo vjerovatan

Obaranje ruskog vojnog aviona iznad Sirije u septembru je zakompliciralo odnose s Rusijom, koja je do tada dozvoljavala izraelskim zračnim snagama da napadaju iranska uporišta po volji. Posljedično, više ne postoji rusko-izraelska vojna koordinacija u Siriji i, dok Izrael i dalje povremeno vrši zračne napade, Rusija njegovim avionima više ne olakšava situaciju. Izraelska Vlada je sve više napeta zbog iranskog prisustva u Libanu, koje bi moglo ojačati vojne kapacitete Hezbollaha.

Iako je Izrael dobio u duelu protiv Irana kada je SAD vratio sankcije iranskom naftnom sektoru ranije ovog mjeseca, izgubio je u danima nakon ubistva saudijskog novinara Jamala Khashoggija. Neizvjesnost koja okružuje sudbinu saudijskog princa prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana – koga smatraju jako posvećenim normalizaciji odnosa s Izraelom – brine Netanyahua. To ga je dodatno motiviralo da traži neki oblik dogovora s Hamasom.

U ovoj situaciji Izrael će nastaviti tražiti dugoročno primirje s Hamasom dok god na stolu ima projekat suprotstavljanja Iranu. Zbog toga je novi sukob u Gazi u bliskoj budućnosti veoma malo vjerovatan.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Prikaži više

Slični članci

Close

AdBlocker detektovan.

Podržite nas tako što ćete ugasiti AdBlocker. Na portalu se nalaze samo reklame Google Adsense-a i reklame koje sami kreiramo. Ne brinite za sigurnost vašeg računara. Hvala.