Zašto se klanja „ahiri zuhr“ nakon džumanskog farza?

Sejjid Šejh Ömer Nasuhi Bilmen efendi (1883.-1971.) – Zašto se klanja „ahiri zuhr“?

„Ahiri zuhr“ je četverorekatni namaz koji se klanja nakon džume, s namjerom da se, pravni obveznik (mukellef) sačuva sumnje glede ispravnosti džuma-namaza. Ne predstavlja, dakle, nafilu koja je vezana za džumu. Nijeti se četiri rekata „ahiri zuhra“. Ukoliko bi neki od šartova džume bio upitan, onda ovaj četverorekatni namaz mijenja podne toga dana. U protivnome, ako je džuma namaz ispravno obavljena, onda se računa kao da se naklanjavalo neko podne, koje je propušteno. Ako osoba ne bi imala propuštenih podne-namaza, računala bi se nafilom. O ovome namazu se počelo pisati širom muslimanskoga svijeta, još prije oko hiljadu godina. Zbog čega se ovaj namaz klanja?

Prema mišljenju šafijskih, malikijskih, hanbelijskih i jednog malog dijela hanefijskih pravnika, čije mišljenje ne predstavlja preferirajući stav mezheba, džuma-namaz se obavlja samo na jednome mjestu, kako je to bilo za vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.s., i pravednih halifa koje su ga naslijedile. Džuma-namaz se, dakle, neće obavljati u više džamija, u istome mjestu, sve dok se džemat ne poveća i umnoži, te tako dođe u situaciju nužde. Ako je dovoljan tačno određeni broj džamija, u ostalima se neće obavljati. U ovakvoj situaciji se ispravnom (sahih) smatra samo ona džuma koja je prva počela. Dakle, da se ne bi zapalo u sumnju, da li je džuma ispravna, nakon nje se dodaju četiri pomenuta rekata. Prema velikom broju učenjaka, tako postupati je, u najmanju ruku, mustehab, pa čak i vadžib, prema nekima. Vijekovima se, dakle, postupalo na spomenuti način. Hanefije su ovaj čin proglasile mustehabom – pohvalnim djelom, dok su šafije kazale da je taj čin nužan.
Kada je posrijedi današnja situacija, možemo kazati da je pridržavanje ovog namaza, i njegovo ustrajno obavljanje, važnije nego što je bilo u prošlosti, iz sljedećih razloga:

1.Da bi džuma-namaz bila ispravna, sa stanovišta hanefijskog mezheba, potrebna je saglasnost „ulu ‘l-emra“ ili suverena – današnjim rječnikom kazano. To je jedan od šartova džuma-namaza, prema hanefijama. No, o tome se, danas, može pričati samo simbolično. Danas se, umjesto te dozvole, gleda na to da li je džemat saglasan, i to predstavlja validnost džume.

2.Jedan od šartova za obavljanje džuma-namaza, jeste i to da se ona obavlja u onim mjestima koja imaju sve odlike jednog mjesta, u kojem se može obavljati džuma-namaz. Danas se, međutim, džuma obavlja po malim selima, pa čak i u dvije džamije, koje su u istome selu.

3.Od šartova kojima se uvjetuje valjanost i ispravnost džuma-namaza je i da je mjesto obavljanja otvorena za svakoga i dostupno svim onim koji žele obaviti džuma-namaz. Džuma se, danas, obavlja i u određenim prostorijama, koje nisu otvorene i dostupne svima, kao što su to neke kasarne, fabrike, bolnice, i sl.

Navedena tri šarta su prema hanefijskom mezhebu. Takvo mišljenje ne dijele ostala tri mezheba. Šafije i hanbelije, smatraju da se mora naći četrdeset mukellefe – pravnih obveznika, u jednome mjestu, da bi im džuma-namaz bila obavezna. Malikije uvjetuju postojanje dvanaest mukellefa. Hanefije su mišljenja da je potrebno postojanje još tri osobe, osim imama, u nekome mjestu koji ima odlike grada. S obzirom na navedeno, ako bi, u nekome seocetu, džumu obavilo pet, šest ljudi, javlja se problem oko ispravnosti te džume, prema sva četiri mezheba. Dakle, takva džuma se odbacuje! Ako se, dakle, džuma-namaz obavlja u ovakvim okolnostima danas, a obavlja se, onda je vadžib da se klanjaju četiri rekata „ahiri zuhr“.

Nije, stoga, ispravno kazati kako je obavljanje tog namaza pokuđeno – mekruh. Nije uslov da se taj namaz obavlja, ako je džuma obavljena uz prisustvo četrdeset, pedeset osoba, najmanje, niti ako je obavljena u nekim velikim mjestima. Tada se prepušta volji pojedinca. Ovaj namaz ne može štetiti. U najmanju ruku je nafila.
U slučaju da se džuma obavlja u nekim malim selima, zatvorenim mjestima, ili je klanja mala skupina, onada je obavezujuće obavljanje ovog četverorekatnog namaza. „Ahiri zuhri“ nije namaz koji je sastavni dio džume, već je to namaz koji je pridodat džumi, iz predostrožnosti. Predostrožnost se ne može smatrati novotarijom i mekruhom!

Kao zaključak ćemo kazati da nikakva razilaženje mudžtehida, ne može anulirati obavezu obavljanja džume, koja je propisana Kur’anom, Sunnetom, idžma’om i jedinstvenim mišljenjem čitavog ummeta. U ovakvoj situaciji se, da bi se postigla istina, pribjegava „telfiku“, ili kombinovanjem preferirajućih mišljenje unutar svih mezheba, te se džuma obavlja prema onim šartovima koji djeluju da su najispravniji. No, da bi se otklonila sumnja, potrebno je da se ovaj namaz obavlja u onim selima gdje mali broj ljudi klanja džumu.

(O predmetnome problemu pogledati sljedeću literaturu: imam Šafija: El-Umm, 1/331; El-Kasani: Bedaiu ‘s-Sana’i, 2/192; Ibnu ‘l-Hummam: Fethu ‘l-Kadir, 2/51; Ibn Kudame; El-Mugni, 2/190-192; Širazi: El-Muhezzeb, 1/385-386; El-Maverdi: El-Havi ‘l-kebir, 2/449-450; Ibn Nudžejm: El-Bahru ‘r-raik, 2/250-251; Ibn ‘Abidin: Reddu ‘l-Muhtar, 3/16-18; Širbini: Mugni ‘l-muhtadž, 1/420-422; Remli: Nihajetu ‘l-muhtadž, 2/301-303; Džeziri: El-Fikh ‘ale ‘l-mezahibi ‘l-erbe’a, 1/310-312; El-Fetava ‘l-hindijje, 1/145).

Prikaži više

Slični članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Adbloker detektovan

Molimo vas podržite nas tako što ćete ugasiti Adbloker.