Zašto su Bošnjaci “halalili” Srbima ćirilicu?

Iako su u bosanskom jeziku zvanična dva pisma ― latinica i ćirilica, nije teško doći do zaključka kako je ćirilica zapostavljena pod različitim izgovorima, a koji nijedan nije opravdan. Naime, činjenica jeste da je latinica pismo koje je sastavni dio modernog života i zastupljenija je u svijetu, također i od dolaska Austro-Ugarske na prostor Bosne i Hercegovine kada Bošnjaci svoje književno stvaralaštvo započinju na latinici  i bosanskom jeziku, nakon prakse pisanja na orijentalnim jezicima i arebici, dok se bosančica njegovala u narodu.

Bošnjaci danas u velikoj mjeri smatraju ćirilicu srpskim pismom i pod utjecajem nacionalističkih struja i stravične agresije na Bosnu i Hercegovinu zastupljeno je mišljenje sve što je srpsko nije naše i treba na neki način razumijeti otpor prema onome što bi moglo imati veze sa agresorom, ali u vezi s tim mitom o ćirilici kao srpskom pismu, kao i drugom mitu o vjeri pradjedovoj, da se reći nešto i na taj način Bošnjacima probuditi svijest o ćirilici. Krenimo redom.

  1. Mit o ćirilici kao srpskom pismu

Prema kazivanju Žitija Ćirilovog (862. godina), Ćirilio i Metodije, pravoslavni misionari bizantskog vladara Mihajla III, poslani su na južnoslavenski prostor (istočni dio današnje Češke) na poziv moravskog kneza Rastislava u cilju opismenjavanja Slavena. Naši su se ljudi odrekli paganstva i pridržavaju se hrišćanskog zakona, ali mi nemamo takvog učitelja koji bi nam na našem jeziku pravu hrišćansku veru objasnio da bi i druge zemlje videći to nasledile. Zato nam pošalji gospodaru, takvog episkopa i učitelja. (S. Nikolić, Staroslavenski jezik)

Ćirilo i Metodije su bili pravoslavci, ne Srbi-pravoslavci, već Grci-pravoslavci. Prvobitno je pismo glagoljica koje je napravio Ćirilo i koje je bilo kompleksnije, da bi nakon smrti Ćirila i Metodija, glagoljica bila zamijenjena staroslavenskom ćirilicom, pismom Ćirilovih i Metodijevih učenika Klimenta i Naoma, koji su ime pismu dali po svom učitelju i koji su dolazili najvjerovatnije iz jugozapadnog dijela Makedonije.

  1. Mit o vjeri pradjedovoj

Bošnjacima nikada nije oprošten “grijeh” napuštanja vjere pradjedove, odnosno katoličanstva ili pravoslavlja, pitanje je sa koje strane dolaze osude o primanju islama s dolaskom Osmanskog carstva, iako je postojala Crkva bosanska koja nije bila ni katolička niti pravoslavna.

Slaveni su narod koji je imao svoju mitologiju i bogove i mnogobrojni Slaveni su nasilno pokršteni na pravoslavlje. Da li je vjera pradjedova slavensko paganstvo ili nasilno prihvaćeno pravoslavlje? Ako je vjera pradjedova pravoslavlje, zašto u srpskom pravoslavlju i danas postoje običaji koji su slavenski, recimo Vidovdan,  koji je u svojoj knjizi Vidovdan i časni krst objasnio Miodrag Popović, a da je u pitanju Srednji vijek, bio bi spaljen na lomači zbog te knjige.

  1. Bosančica kao varijanta staroslavenske ćirilice

Staroslavenska ćirilica je već u desetom stoljeću počela da doživljava svoje redakcije i da se pojavljuju različitosti u manjim južnoslavenskim zajednicama, a tim je putem došla bosanska redakcija staroslavenskog jezika, odnosno starobosanski jezik. Gledajući slova bosančice i najvećem laiku je jasno da liči na ćirilicu, a narod ju je prilagodio i postala je bosansko pismo kojim je između ostalog napisana i Povelja Kulina bana 1189. godine.

  1. Zaključak

Ćirilica pripada Bošnjacima jednako kao i Bugarima, Rusima, Srbima i dr.

 Bosanski jezik ima dva pisma ― ćirilicu i latinicu i to je bogatstvo bosanskog jezika.

 Svi oni koji se odriču ćirilice sa jedne i prisvajaju je sa druge strane, padaju pod utjecaj velikosrpske ideologije koja od mitova pravi historiju i laž predstavlja kao istinu.

Za Akos.ba piše Mirza Pecikoza

(akos.ba)

Prikaži više

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Detektovan Adbloker (dodatak koji blokira reklame)

Molimo vas podržite nas tako što ćete ugasiti Adbloker