Znakovi koji ukazuju da određena osoba Kur’an ne uči iskreno u ime Allaha

Piše: hfz. Nedim Botić

Jedan od hadisa koji u srca svakog učača Kur’ana unose strah i brigu o iskrenosti tokom učenja je poznata predaja u kojoj se govori o kazni koja sljeduje one koji ne uče Kur’an iskreno u ime Allaha.

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi imam Muslim: “Prvi kojima će se suditi na Sudnjem danu bit će trojica ljudi”, a među njima je spomenut i “čovjek koji je stekao nauku, podučavao druge i učio Kur’an. Bit će mu predočene te blagodati i on će ih priznati. Zatim će mu biti rečeno: – Šta si u radio s njima? On će odgovoriti: – Učio sam nauku i podučavao je radi Tebe, i učio Kur’an. Reći će mu: – Lažeš! Učio si da se za tebe kaže da si učač, što je i rečeno. Zatim će narediti da ga odvedu, pa će ga vući po licu sve dok ga ne uvedu u Vatru.”

Zbog važnosti navedene tematike, i općenito iskrenosti bez koje Allah, dželle še’nuhu, ne prima učinjena djela, islamski učenjaci su objasnili neke znakove onih koji ne uče Kur’an u ime Allaha, da nas Allah sačuva toga. Naravno, cilj spominjanja navedenih osobina je prije svega da preispitamo sami sebe, a ako neku od njih prepoznamo kod sebe, da počnemo sa njenim liječenjem i sapiranjem tevbom i povratkom Allahu.

Osobine onih koji ne uče Kur’an iskreno radi Allaha su slijedeće (njih naravno ima više, ali ćemo u ovom članku zadovoljiti samo navedenim):

– Takva osoba je prema drugima ohola, voli se hvaliti svojim vještim učenjem, lijepim glasom, i pamćenjem ajeta.

– Želi da se zna da je ona hafiz Kur’ana ili uči hifz, i na osnovu toga želi da je ljudi poštuju.

– Javnosti se pokazuje kao čestita osoba, a kad se osami s Gospodarom čini grijehe.

– Ugled kod ljudi joj je važniji od ugleda kod Gospodara.

– Na njenom ponašanju se ne vide tragovi od druženja s Kur’anom.

– Ne osjeća strahopoštovanje prilikom učenja Kur’ana, ne plače, ne žalosti se niti razmišlja o onome što uči. Takva osoba zna samo kur’anske harfove, ali ne i propise.
– Prilikom učenja najveća briga mu je pamćenje riječi, pa ako pogriješi u nekom slovu ili pravilu, veoma se rastuži jer može izgubiti položaj kod ljudi, a ne ljuti se na sebe zbog Allaha. (1)

Kao što možemo zaključiti iz gore navedenog, nije dovoljno samo učiti Kur’an napamet, već se moraš i odgajati, mijenjati nabolje.

Inače, šta dobijemo ako mladić postane hafiz, nauči Kur’an, a ružno se ponaša, ružno govori, oholi se nad drugima, ističe, zavidi drugim hafizima i učenicima, ogovara, spletkari?

Plašim se da gubimo iz vida smisao hifza koji nije samo pamćenje napamet i učenje, već prije svega odgoj, poniznost, skromnost, ljubav prema drugima, nesebičnost, rad za vjeru.

To su sve osobine koje trebaju krasiti i hafize i učenike hifza.

Kurra hafiz Armin Abaza kaže da je problem učenika hifza što uče samo ajete napamet, ali ponašanje im nije u skladu s naučenim.

“Mladić nauči Kur’an, ali mi (zajednica) od njega nemamo ništa osim samo još jedan primjerak Mushafa. Odgoj i učenje moraju ići jedno uz drugo.”, kaže on.

Ovo je savjet prvo meni, pa drugima: nemojte da nam se hifz svede samo na učenje napamet, bez rada po naučenom i promjene našeg ponašanja. Ne smije se desiti da učim hifz, a isti sam ili ne dao Bog gori nego kad ga nisam učio. Molim Allaha da nas pomogne na tom putu promjene nabolje. Amin.

_________________

Izvor: El-Adžurri, Ahlaku ehli-l-Kur’an, prevedena na bosanski pod nazivom “Kultura ponašanja hafiza Kur’ana”, Centar za učenje Kur’ana Mostar, 2014.)

Prikaži više

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Detektovan Adbloker (dodatak koji blokira reklame)

Molimo vas podržite nas tako što ćete ugasiti Adbloker