Znanje za tri dana

Bio jedan covjek i imao sina. Sin mu poraste za skolu, ali u skolu nece nikako da krene.
-Necu, necu, pa necu! – plakao je.
Bice-nece, na kraju otac popusti.
Poraste dijete u mladica i stasa za zenidbu. Kaze sin ocu:
– Daj mi para sad hocu u skolu!
– E, sine moj, sad je kasno. Ti treba da se sada brines za zivot, a ne za skolu.
– Hocu, hocu, hocu – navaljivao je sin – hocu, i naci cu covjeka koji ce me nauciti svemu za tri dana.
– Ne moze, i ne postoji takav covjek- odgovarao ga je otac – ljudi uce i sedamdeset godina pa nauci ne mogu da stanu na kraj.
– Mogu, naci cu ga, daj mi pare!
Otac na kraju pristade i dade mu pare. On krenu na put. Isao je, isao i dosao do jednog grada. Ne udje u grad vec sjede ispod puta, izvadi iz torbe hljeb i poce da jede.

Putem naidje jedan starac i upita ga:
– Mladicu, gdje si krenuo?
– Idem u svijet da trazim covjeka koji ce me nauciti znanju za tri dana.
– Ej, ja sam taj covjek, odvescu te na jedno mjesto gdje ces sve nauciti za tri dana.

Krenuse putem pored grada. Mladic se bio umorio od dugog putovanja i stalno je zastajkivao. Pred vece dodjose do jedne poljane. Velika poljana. Na njoj nigdje nista nema, ni drveta, ni kamena, samo jedna dzamija. Krenu onaj covjek prema dzamiji i mladic za njim. Otvori on dzamiju, uvede mladica i rece mu:
– Sjedi ovdje i cekaj dok ja ne dodjem.
Ode on. Zatvori vrata za sobom. Osta mladic sam u dzamiji. Gledao je bijele i prazne zidove. Na nekoliko coskova visila je paucina. Iznad prozora bili su ispisani harfovi. Brzo pade noc. Leze ispod prozora i zaspa. Ujutru ga probudi sunce. Ustade i pridje do prozora. Protrlja oci i pogleda napolje. Kad vidi kasapi nose meso na ledjima i vjesaju ga ispod prozora. Polovina mesa se zacas ucrvlja. Zatim naidje neki narod i poce da kupuje meso. Jedni kupuju crvljivo, a drugi zdravo. Brzo se rasproda to meso i ponovo posta sve pusto kao sto je i prije bilo.

Prodje prvi dan i nista se vise ne pojavi i ne dogodi na pustoj poljani.
Mladic je setao od zida do zida, jeo suh hljeb i zanocio drugu noc.
I drugo jutro ponovo proviri kroz prozor. Ugleda jednog starca, da starije stvorenje ne moze biti, brada mu pala do pojasa, ide i nosi nekakvo ogromno breme na hrbatu. Toliko je veliko da ga niko ne bi mogao ni pomjeriti a kamoli nositi. Starac ide poljanom, pogurio se, ali i to mu je malo vec svaki cas se savija i kupi slamcice i baca ih povrh sebe.
Mladic gleda i cudi se: “Fala bogu, kako ovaj starac nosi ovoliki teret i jos mu je to malo pa baca novi”, okretao je polako glavu i pratio starca koji zamace sa vidika. Poljana ponovo posta pusta bez igdje icega.

Dodje jutro trece, probudi se mladic i odmah pogleda kroz prozor. Odjednom usred polja stvori se jedna djevojka. Ljepse na svijetu ne bjese od te djevojke. Stvori se i jedan mladic. Djevojka poce da bjezi poljem, a mladic da je tjera. Niti ona moze da pobjegne, niti on moze da je stigne. Trce poljem i tako zamakose.
Ni tog dana se vise nista nije dogodilo. Pade noc i mladic zanoci. I cetvrto jutro pogleda kroz prozor. Pojavi se onaj covjek sto ga je doveo do dzamije, dodje i otkljuca vrata.

– Jesi li se omrazio?
– Vala dosta.
– Jesi li nesto vidio?
– Kako da ne. Prvo jutro sam vidio kasape koji su donijeli neko meso ispred prozora i narod koji to odmah kupi. Vidio sam da se ono meso pretvaralo u dva dijela, jedan u crvljivo, a jedan dio u zdravo meso.
– Sinko, nije to bilo crvljivo meso. Sve je bilo ispravno. Ali oni koji su na neposten nacin zaradili pare, njima se svjeze meso pretvaralo u crvljivo. Oni su te pare zaradili na haram i prevaru – rece covjek, pocuta malo pa upita:
– A sta si vidio drugo jutro?
– Vidio sam jednog starca kako nosi ogroman teret. I to mu je bilo malo pa je po poljani skupljao slamčice i bacao ih na sebe.
– Sinko, nije ono nikakav teret ovog svijeta – drvo i kamen- vec grijehovi koje je zaradio za zivota. On je ubijao ljude, lagao, pljackao, svasta radio, i sve je to njegovo breme. A nije se popravio i pokajao ni u starosti vec je i dalje neposteno zivio. Ali posto je bio onemocao, nije bio u stanju da ucini neki veci grijeh, vec mali, pa sakuplja slamčice i baca ih na sebe – objasni mu covjek – A treceg jutra sta si vidio?
– Treceg jutra vidio sam nesto cudno. Stvori se jedna djevojka, a zatim i jedan mladic. Djevojka poce da bjezi a mladic da je tjera. Ljepse sta od te djevojke nijesam vidio. Bjezala je poljem a mladic za njom. Niti ona moze da pobjegne, niti on da je stigne.
– E, i to si vidio. Ono nije bila djevojka vec slika ovog svijeta. A mladic – to smo mi, nase oči. Mi se borimo da uhvatimo ovaj svijet. Stalno jurimo, a on nam izmiče. I tako nam dodje smrt. Oči su uvijek gladne One bi htjele sve da uhvate. One tjeraju nasu dusu da čezne. A sad sinko, – zavrsi čovjek – idi kući. To je čitava nauka zivota. I nemoj da se ogrijesis, da ucinis zlo, da trazis ono sto ne mozes da uhvatis.

Izvor: islamzivot.com

Prikaži više

Slični članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Close

AdBlocker detektovan.

Podržite nas tako što ćete ugasiti AdBlocker. Na portalu se nalaze samo reklame Google Adsense-a i reklame koje sami kreiramo. Ne brinite za sigurnost vašeg računara. Hvala.