ISLAM, KAO PUT ČOVJEČANSTVA KA MIRU I PRAVDI – II dio

Piše: Faruk Međedović

GOSPODAR JE STVORIO  NJEGOVU DUŠU I STAVIO JE U NEBESKI SJAJ: MUHAMED  JE  NJEGOVO  BLAGOSLOVLJENO  IME

Šta se  sve događalo u dolinama  i u oazama predislamskog  Arabijskog  poluotoka – središtem  Božjeg prijestolja

Arapsko  poluostrvo se prostire na više od milion kvadratnih kilometara, a ne postoji bilo kakva  rijeka, koja  teče  kroz pustinju. Možda je ona  nekada tekla i  bila veza između Sahare na zapadu i istočne iranske visoravni. Međutim, od pamtivijeka, poluotok  je imao  svoj identitet. Samo ekstremno  najudaljeniji  jugozapad je mogao profitirati  od  monsunskih  kiša. Čak i u antici, ovaj periferni prostor, Jemen, bio je poznat po svojim parfemima, začinima, tamjanima i miro.  Tu je počela trgovina, sa brodovima koji su plovili kroz zaliv Akabu, na sjeveru Crvenog mora, i preko Adenskog zaliva na njegovom južnom kraju.  Ili sa karavanima kroz područja koja se nalaze na zapadnom rubu poluostrva – Hijaz (“granica”) – gdje vulkanski planinski masivi idu paralelno s obalom. Sa svojim dolinama i oazama, Hijaz je bio  manje odbojan od pustinje na istoku.  U 6. vijeku, trgovački putevi su vodili do većih gradova na Bliskom istoku – Kairo, Jerusalim, Damask, Bagdad – preko Meke i tržnice Yatrib. Prema tradiciji, Adem a.s, nakon što je sišao na zemlju na planini Abu u Indiji ili Cejlonu, preselio se u Meku, koja je bila okružena planinama u slivu. Adem a.s., je nazvao  Meku  pupkom svijeta i središtem Božjeg prijestolja. U blizini  izvora  Zemzem, Arapi su podigli svetište koje su  godišnje posjećivali  hodočasnici.

Arapsku kulturu karakteriše nomadstvo beduina. Preci Arapa su emigrirali  iz zemlje između Eufrata i Tigrisa. Oni su držali ovce i koze, ponekad goveda, živjeli su, tako  što su se hranili  datulama i mlijekom, rijetko – samo za vrijeme  svečanih  dana – posluživali su meso. Njihove životinje su  hranil  zdrobljenim zrnima datula. Živjeli su u šatorima i nosili labave haljine tkane iz kose njihovih životinja. Povremeno su mijenjali meso i mlijeko za voće i hleb, jer nijesu obrađivali zemlju kao pustinjski nomadi. Sebe su  smatrali superiornijim u odnosu na naseljene farmere.

Naglašeni  etos  plemenske  solidarnosti   snažno  je   prožimao   kulturu  beduina. Domaćin, to jest  starješina  plemena   je  posjedovao šator, životinje, neke stvari  i  jednu  ili  više  žena. Njegova najviša lojalnost bila je  njegova odanost svojem  klanu. Stariji  član grupe je izabran za vođu. Krvne veze povezivale su klanove sa plemenom,  najvažnijim  sozijalnim   fundamentom   Arabije  iz  6. vijeka. Kao  u  klanu  tako  je  i  u  plemenu  pojedinac  po osnovu   svojih  karakternih  osobina  bio   imenovan  šeikom,  glavom plemena.

Iako su beduini u osnovi bili gostoljubivi,  pljačka i napad  jednog plemena na drugo pleme  su  bili   uobičajeni  i  tada još uvijek socijalno nekažnjivi . Međutim, kadkada, morala su se ipak  poštovati nepisana pravila; tako da su tokom četiri sveta mjeseca svi napadi bili zabranjeni.  Napadi  na drugi logor,  da bi se ukrale deve, stoka i druge stvari i otele  žene, odvijali  su se  munjevitom brzinom. Često puta  bi  napadnuti  klan bio prinuđen, da traži zaštitu snažnijeg klana, tako da su  plemenske starješine, u tom slučaju  dogovarali neku vrstu  društvenog  sporazuma,  Nasilan odgovor, jednog klana je međutim, mogao  rezultirati  u nedogled   dugom svađom  i neprekidnom  osvetom – krv za krv,  život za život. –  Beduinski pogled na svijet je bio usmjeren na ovde i sada, bez obećanja ili vjere, u neki     sledeći, onostrani  svijet.

Svako beduinsko, idolopokloničko pleme, obožavalo je svoje idole –  bogove,  koje  su  obasipali    darovima  u obliku prinosa.  Kalendar je  dijelio godinu na dvanaest mjeseci, od  kojih su četiri  mjeseca  bila sveta, osobito,  mjesec  hadža, velikog hodočašća. Bez obzira kojeg  boga – idola  su obožavali, hiljade hodočasnika  su hrlile  u Meku za tu priliku, a sve plemenske razlike, tih dana  su bile zaboravljene.  Ceremonijalno bi se  idolopoklonici poklonili, a zatim  bi   okružili  Ka‘bu,  masivni granit u centru grada,  koji je bio prekriven najfinijim materijalima. Svako arapsko pleme bi  redovno  poduzimalo  takvo  jedno  hodočašće.

U Meki su bili poznati  mnogi  idoli –  bogovi, uključujući  Manafa, bog sunca i  Nasta, bog orla. Ka’ba je bila posvećena Hubalu, božanstvu sa sjevera, a u  svetištu  je  bilo smješteno ne manje od 360 idola, po mogućnosti jedan za svaki  dan,  računajući  dane,  po  drevnoj sumerskoj  kalendarskoj  godini, ili možda, jedan idol  za svako   pleme. Hodočasnici su se sa strahopoštovanjem približavali svetom mjestu, nadajući se da će dotaknuti crni  kamen,  koji je čuvan u  Ka’bi.

Pored svojih plemenskih idola – bogova, beduini su već tada obožavali Allaha, što je za njih imalo  značenje “bog”. On je po njihovom poimanju bio Stvoritelj, ali  ne  i  personifiziran. On, otac,  triju božica koje su obožavane u Kaabi:  Lat, Manat i Uzza, ali je  bio, svakako  daleko  od  svakodnevnog života.

KAABA  – الكعبة –  SREDIŠTE   SVIJETA  I  UTOČIŠTE   ISLAMA –  KAMEN  TEMELJAC  ČISTOG  MONOTEIZMA  I  DESNA  RUKA  BOŽIJA  NA  ZEMLJI

Ona se danas nalazi u sredini velike džamije u Meki. Predstavlja kiblu, tj. posebnu tačku prema kojoj se mi istinski vjernici –  muslimani okrećemo u vrijeme molitve. Kaaba za nas,  muslimane predstavlja središte svijeta.  Građevina je u obliku kocke, dugačke oko 11 m, a visoke oko 17 m. U jugoistočnom dijelu građevine ugrađen je Crni  kamen, i on je najsvetiji predmet u Kaabi. Za njega se  smatra, da je “kamen temeljac”, “desna ruka Božija na zemlji”. Muslimani  prema  ovom kamenu iskazuju veliko poštovanje, ljube ga i dodiruju, naročito tokom hadždža. Muslimani se ne klanjaju kamenu, te insistiraju na tome da su molitve ovdje izgovorene upućene Allahu, a ne kamenu.

Kaaba ima samo jedna vrata ali je njen religijski značaj više u spoljašnjosti. Od crnog kamena se prostire 2 m dugačak zid – multzam koji se proteže do ulaznih vrata. Vjernici se na njega naslanjaju da bi dobili  blagoslovKaaba je najčešće pokrivena prekrivačem – kisvom – načinjenim od teškog crnog platna sa trakama na kojima su izvezeni stihovi iz Kur’ana. Oko Kaabe se nalazi granitni pločnik koji se naziva matif. Nasuprot ugla u kome je ugrađen crni kamen, nalazi se zgrada u kojoj je sveti bunar Zemzem, dok se pred sjeveroistočnim dijelom nalazi kamen, za koji se tvrdi da predstavlja otisak stopala Ibrahima a.s.,(Abrahama), koga muslimani smatraju graditeljem Kaabe.

Uzvišeni Allah veli: “I kada smo kao utočište Ibrahimu, pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo: “Ne smatraj  Nama nikoga ravnim, i očisti ovaj  Moj  Hram za one koji će ga obilaziti, klanjati i ruku ` i sedždu činiti. I oglasi  ljudima hadž: Dolaziće pješke i na kamilama iznurenim i dolaziće iz dalekih mjesta, svih nebeskih pravaca.’ (Prijevod značenja Kur`ana, El-Hadždž: 26-27)

 “‘Prvi  Hram sagrađen za ljude jeste onaj u Meki,  blagoslovljen  je on i putokaz svjetovima. U njima su očiti  znakovi- mjesto na kom je stajao Ibrahim a.s. I onaj ko uđe u njega, treba da bude bezbjedan. Hodočastiti Hram, Allaha radi, dužan je svako ko može do njega doći, a onaj ko neće da vjeruje- pa, zaista, Allah nije ovisan o svjetovima. (Prijevod značenja Kur`ana, Ali `Imran: 96-97)

Zašto je  Gospodar  Uzvišenog   Prijestola,  odabrao  Mekku  da  bude  odredište  Njegovoj kući, i  mjesto  gdje je došao posljednji  Božiji  Poslanik Muhamed, a.s., najbriljantnija  ličnost  u povijesti   ljudskoga  roda,  čovjek   koji   će promijeniti  tok  svjetske  historije?

Sve nas, koji razmišljamo  o vrijednostima  svega stvorenog na ovoj planeti, na ovom  prelijepom brodu, ispod ovog zlatnog nebeskog svoda, zaokuplja  jedno veliko i  bitno  pitanje: Zašto je Uzvišeni Gospodar, odabrao  baš  Mekku, da  bude odredište  Njegovoj  kući, i mjesto gdje je došao posljednji Božiji Poslanik?  Svakako,  do nekog preciznog odgovora  ne možemo doći, jer se  tu radi o  Božijoj nakani  i stvar je prosto  gajba, osim što u nekim istraživanjima, do kojih je naš um  dospio, nalazimo neke  odgovore  koji  bi mogli, do određene granice, zadovoljiti našu žza Božijim bezgraničnim znanjem,(dr. Halid Faik el-Ubejdi) U, svoj svojoj, višedimenzionalnosti, Meka, i Kaaba u njoj su za nas muslimane, ne  samo  centar svijeta,  već  i  života. (pogledati gornju ilustraciju)

 Dr. Husejn Kemaludin,  briljantni profesoror  topografije,  čiji je cilj  bio, da se iznađe sredstvo koje bi pomoglo muslimanima da odrede Kiblu sa bilo kojeg mjesta na Zemljinoj kugli, sa  timom   naučnika uspio je dokazati da je Mekka centar Zemlje. Proučavanja su ih dovela do rezultata da je Mekka centar planete i ukrštanje svih kontinenata.

 Dr. Husejn je nacrtao kartu Zemaljske kugle i  označio na njoj  pravce  Kible. Te nakon  što je nacrtao  kontinente  izračunao  je  položaj  i  udaljenost  svakog mjesta sa šest kontinenata u odnosu na Mekku. Zatim je spojio linije jedne sa drugima kako bi saznao kako će padati po dužini i širini na Zemlji. Pokazalo se da je Mekka središte ovih pravaca.  Nakon što je nacrtao pravce kontinenata zajedno sa ostalim pojašnjenjima, služeći se u svom istraživanju elektronskim sredstvima za označavanje neophodne razdaljine, primijetio je da može nacrtati  krug  čiji  centar je Mekka.  U svojim teoremama je otkrio smisao božanske mudrosti time što je Mekka odabrana za mjesto Božije kuće.  Ovu teoriju, urađenu tokom sedamdesetih, prošloga stoljeća  potvrdili su satelitski snimci, topografske i geografske analize Zemlje tokom devedesetih godina XX stoljeća.

Mekka je  još od drevnih vremena imala  istaknut značaj, ona je i danas stjecište trgovačkih puteva, državna trgovina Saudijske Arabije se oslanja na dva glavna puta: Trgovački put Mekke i Put Arabijskog poluotoka na sjeveru zemlje.

U drugoj polovini XX stoljeća, jedan američki naučnik, ekspert za topografiju, je u svojim analizama i istraživanjima došao do zaključka da je Mekka centar Zemlje. Topografska istraživanja su se oslanjala na kosmičku pojavu prisutnu još od postanka univerzuma; međusobno privlačenje nebeskih tijela. Proces privlačenja proizilazi iz centara nebeskih tijela, planeta i zvijezda. Zemljina sila teže proizilazi, kao i kod svake druge planete, iz njenog centra. Tu je tačku ili centar proučavao ovaj američki naučnik, uvjerivši se u njegovo postojanje, položaj i njegovo mjesto na površini Zemlje. On je utvrdio da je položaj Mekke mjesto na kojem se međusobno spajaju kosmičke zrake.

Prikaži više
Back to top button
Close