ISLAM, KAO PUT ČOVJEČANSTVA KA MIRU I PRAVDI – IV dio

Piše: Faruk Međedović

GOSPODAR JE STVORIO  NJEGOVU DUŠU I STAVIO JE U NEBESKI SJAJ: MUHAMED  JE  NJEGOVO  BLAGOSLOVLJENO  IME

AUTENTIČNA  GENEALOGIJA  ALLAHOVIH  MONOTEISTIČKIH  IZASLANIKA;   OD   ABRAHAMA, (IBRAHIM a.s.) do   MUHAMED, s.a.v.s., SA   KOJIM  SE   NE   MOŽE   POREDITI   BILO   KOJI   VELIKAN   MODERNE ISTORIJE

Ibrahim a.s.,  je imao sedam godina kad je počeo tražiti Boga. Tako jednog dana reče svom ocu: ”Oče, šta je napravilo čovjeka?”

Budalasti otac odgovori: “Čovjek; jer ja sam napravio tebe, a moj otac je napravio mene.”

Ibrahim a.s., odgovori: “Oče to nije tako; jer ja sam čuo jednog starca kako plače i govori: ”O moj Bože, zašto mi nisi dao djecu?”

Njegov otac reče: “To je istina sine moj da Bog pomaže čovjeku da napravi čovjeka, ali On u to ne mješa svoje ruke; samo je potrebno da čovjek dođe i moli se svom Bogu i da mu da janjce i ovce, i njegov Bog će mu pomoći”.

Ibrahim a.s.,  upita: “Koliko ima bogova, oče?”

Starac odgovori: “Ima ih beskonačno po broju, moj sine”.

Tad Ibrahim a.s., reče: “O oče, šta ću učiniti ako budem služio jednom Bogu, a drugi mi bude želio zlo, jer njega ne služim? Na bilo koji način će doći do nesloge među njima i tako će doći do rata među bogovima. Ali, ako bog koji mi želi zlo, ubije mog sopstvenog boga šta ću činiti? Sigurno je da bi on mene takođe ubio”.

Stari čovjek smješeći se odgovori: “O sine, ne boj se, jer ni jedan bog ne ratuje s drugim; ne, u velikom hramu ima hiljadu bogova sa velikim bogom Baalom; a ja sam sada blizu sedamdeset godina starosti i još nisam nikad vidio da je jedan bog udario drugog boga. A sigurno je da svi ljudi ne služe jednog boga, nego jedan čovjek jednog, a drugi drugog”.

Ibrahim a.s.,  reče: “Tako, onda oni imaju mir među sobom.” Reče otac njegov: “Imaju.”

Tad reče Ibrahim a.s.,: “O oče, na što su bogovi nalik?”

Starac odogovori: “Budalo, svakog dana ja pravim boga kojeg prodam drugima da bih kupio kruh, a ti ne znaš na šta su bogovi nalik!” A u tom trenutku on je pravio jednog idola. “Ovaj, reče on,” je od palminog drveta, onaj drugi je od maslinovog, ovaj mali je od slonove kosti: vidi kako je fin! Zar ne izgleda kao da je živ? Svakako, samo mu nedostaje dah!”

Ibrahim a.s.,  reče: “I tako oče, bogovi su bez dihanja? Pa kako onda oni dišu? Sigurno je oče da oni nisu bogovi.”

Starac je bio bijesan na ove riječi, govoreći: “Da imaš toliko godina pa da razumiješ, smrvio bih ti glavu ovom sjekirom, ali budi miran, jer još nemaš razumjevanja!”

Ibrahim a.s., reče: “Oče, ako bogovi pomažu da se napravi čovjek, kako to da može biti da čovjek treba da pravi bogove? I ako su bogovi napravljeni od drveta, veliki je grijeh spaliti drvo. Ali, reci mi oče, kako to – kad si ti napravio toliko bogova – da ti bogovi nisu pomagali da napraviš toliko druge djece, da bi ti postao najmoćniji čovjek na svijetu?”

Otac je bio izvan sebe, čuvši svog sina da tako govori; sin nastavi: “Oče, da li je svijet neko vrijeme bio bez ljudi?”

“Da”, odgovori starac, “a zašto?”

“Jer”, reče Ibrahim a.s, “ja bih volio da znam ko je napravio prvog boga”.

“Sad izlazi iz moje kuće!”, reče starac, “i ostavi me da napravim ovog boga brzo, i ne reci mi ni riječ; jer kad si ti gladan, ti želiš kruh, ne riječi”.

Reče Ibraham a.s,: “Lijep bog, zaista, što ga ti klešeš kako hoćeš, a on se ne brani!” Tad je starac bio ljut i reče: “Sav svijet kaže da je to bog, a ti ludi mladiću, kažeš da nije. Tako mi mojih bogova, da si ti čovjek, mogao bih te ubiti!” I rekavši ovo, dade Abrahamu šuteve i udarce, i istjera ga iz kuće.

“Jednog dana, kad je Ibrahim a.s., prispio dobu od dvadeset godina, njegov otac mu reče: ”Sutra je festival svih bogova; zato ćemo ući u veliki hram i odnijet ćemo poklon mome bogu, velikom Baalu. A ti ćeš izabrati sebi boga, jer ti si u godinama da trebaš imati boga.”

Ibrahim a.s., odgovori lukavo: “Spreman sam, o oče moj”. I tako rano ujutro oni odoše prije svih u hram. Ali, Ibraham a.s., je ispod svog ogrtača nosio skrivenu sjekiru. Poslije, kad su ušli u hram, kako se gomila povećavala, Ibrahim a.s., se sakri iza jednog idola u mračnom dijelu hrama. Njegov otac, kad je on otišao, povjerova da je Ibrahim a.s., otišao prije njega kući, pa zato nije ostao da ga traži.

“Kada su svi otišli iz hrama, svećenici zaključaše hram i odoše. Tad Ibrahim a.s., uze sjekiru i odsjeće noge svim idolima, izuzev velikom bogu Baalu. Na njegovim nogama je on ostavio sjekiru, usred loma kojeg su činile statue, jer oni su, obzirom da su bili stare i sastavljene od komada, postale komadi. Odmah zatim Ibrahima a.s., je vidio jedan čovjek kako izlazi iz hrama, koji ga osumnjiči da je išao da ukrade nešto iz hrama. Tako ga oni zadržaše, i došavši u hram, kad vidješe svoje bogove tako polomljene u komade, oni povikaše kukajući: ”Dođite brzo o ljudi, i da ubijemo onog ko je pobio naše bogove”. Tu dotrča zajedno oko deset hiljada ljudi sa svećenicima, i pitaše Ibrahima a.s., za razlog zašto je uništio njihove bogove.

Ibrahim a.s., odgovori: “Vi ste ludi! Hoće li čovjek ubiti boga? Veliki bog je taj koji ih je pobio. Zar ne vidite tu sjekiru koju on ima blizu svojih nogu? Sigurno je da on ne želi nikakve sudrugove”.

Tada tu dođe otac Ibrahimov a.s.,, koji, brižan zbog mnogih rasprava Ibrahimovih a.s., protiv njihovih bogova, i prepoznavši sjekiru kojom je Ibrahim zdrobio u komade idole, povika: “Bio je to izdajnički sin moj koji je pobio naše bogove! Jer ova sjekira je moja”. I on im isprića sve šta se dogođalo između njega i njegovog sina.

Potom ljudi sabraše veliku količinu drva i svezavši Ibrahimove a.s., ruke i noge, staviše ga na drva i potpališe dole vatru.

Gle! Bog putem svog meleka naredi vatri da ne sprži Ibrahima a.s.,, njegovog slugu. Vatra je plamtjela velikom jarošću i spalila oko dvije hiljade ljudi, od onih koji su osudili Ibrahima a.s., na smrt. Ibrahim se uistinu nađe slobodnim, bivši odnesen melekom Božijim blizu kuće njegovog oca, ne videći ko ga je nosio; i tako je Ibrahim a.s., izbjegao smrt.

Velika je milost Božija nad onim ko god ga voli. Kako je Ibrahim a.s., došao do znanja o Bogu ?

Došavši blizu kuće svog oca, Ibrahim a.s.,  se plašio da uđe u kuću; tako se on udalji na neko rastojanje od kuće i sjede pod palmino drvo, gdje je boravio i reče: ”Mora biti da postoji Bog koji ima život i moć veću od čovjeka, jer on pravi čovjeka, a čovjek bez Boga ne bi mogao napraviti čovjeka”. Poslije toga, gledajući na zvijezde, Mjesec i Sunce, on je mislio da su oni bog. Ali, nakon razmatranja njihove promjenljivosti s njihovim kretanjima, on reče: “Mora biti da se Bog ne kreće i da ga oblaci ne sakrivaju: inače bi ljudi bili svedeni na ništa”. Nato, ostavši u neizvjesnosti, on zaću kako je zovnut po imenu: “Ibrahime!” I tako okrećući se i ne videći nikoga ni na kojoj strani, on reče: “Sigurno sam čuo sebe zovnut imenom ”Ibrahim”. Poslije toga još se dva puta čuo zovnutim po imenu “Ibrahime”!

On odgovori: “Ko me zove?” Tad on ču kako kaže: “Ja sam melek Božiji, Džibril

Nato Ibrahim bi ispunjen strahom, ali, melek  ga utješi, govoreći: “Ne boj se Ibrahime, jer ti si prijatelj Božiji; nakon što si polomio u komade bogove ljudi, bio si izabran od Boga meleka  i  izaslanika: tako da si upisan u knjizi života”.

Tad reče Ibrahim: “Šta treba da radim, da bih služio Bogu meleka i svetih  izaslanika?”

Melek odgovori: “Idi k tom izvoru i operi se, jer Bog hoće da govori s tobom”.

Ibrahim a.s.,  reče: “Pa kako treba da se operem?”

Tad mu se melek predstavi kao lijep mladić i opra se na izvoru, govoreći: “Čini i ti ovako ponavljajući, o Ibrahame”. Kad se Ibrahim oprao, melek reče: “Idi na tu planinu, jer Bog hoće tamo da govori s tobom”.

On se pope na planinu, kao što je melek rekao Ibrahimu, i kleknuvši na svoja koljena reče sebi: “Kad će Bog meleka govoriti sa mnom?”

On zaću sebe zovnutim nježnim glasom: “Ibrahime!”

Ibrahim mu odgovori: “Ko me zove?”

Glas odgovori: “Ja sam tvoj Bog, o Ibrahime”.

Ibrahim, ispunjen strahom savi svoje lice zemlji, rekavši: “Kako će tvoj sluga koji je prah i pepeo, slušati Tebe!”

Potom Bog reče: “Ne boj se, nego ustani, jer Ja sam te izabrao za svog slugu i Ja ću te blagosloviti i dati da od tebe postane velik narod. Zato idi iz kuće svog oca i svoje rodbine, i dođi da stanuješ u zemlji koju ću Ja dati tebi i tvom sjemenu”.

Ibrahim a.s., odgovori: “Sve ću učiniti Gospodaru; ali štiti me da me ni jedom drugi bog ne povrijedi”.

Tad prozbori Bog, rekavši: “Ja sam Bog jedini, i nema nikakvog drugog Boga osim Mene. Ja cijepam i sastavljam;  Ja ubijam i život dajem; Ja svodim u pakao i izvodim iz njega, i niko nije u stanju da se izbavi iz mojih ruku”. Zatim mu Bog dade zavjet obrezanja; i tako  Ibrahim a.s., spoznade Boga”.

Ovo fascinantno sučeljavanje, razboritog Ibrahim a.s., koji još nije bio  dostigao muževno doba, sa njegovim ocem, bezbožnikom, idolopoklonikom, nalazimo u autentičnom pripovijedanju (Isusa)- Isa a.s., koje je sačuvano  u jedinom  vjerdostojnom Evanđelju, odnosno Indžilu,  po Barnbi, a, kojeg danas prihvataju svi pravi vjernici.

Ibrahim a.s., i njegova životna povijest su zaista fascinirajući: Njegov životni put je označio i prve korake tri svjetske religije; Judejstvo, Hrišćanstvo i Islam. Danas, učenjaci najčešće datiraju njegov život između 2100 i 1500 godina, prije rođenja Isa a.s., dok nas istorijski tragovi upućuju na to, da je Ibrahim a.s., rođen na granici između današnje Sirije i Turske. Nema sumnje, da je to bila prostrana  Mezopotamija, kolijevka sumerske kulture. Bogati arheološki nalazi, sa tog područja će nam, predočiti pravu sliku političkog, kulturnog i religioznog  života i atmosfere, u kojoj je ponikao Ibrahim a.s..  Nisuli  u  dolinama i  ptrekrasnim oazama,  moćnih rijeka Eufrata i Tigrisa, jugo – istočno od današnjeg Bagdada, u blizini iračkog grada Nasiriya,  bili nastanjeni i naši praroditelji, Adem a.s., i  h. Hava koja  je bila apsolutno najljepša ikad  stvorena žena na svijetu.

Nema sumnje, da su na tom prostoru začeci  jedne grandiozne kulture ljudske civilizacije. Pogotovo, čarobna metropola Ur, koja je svoj najveći procvat doživjela u vremenu između 2100 i 2000, dakle četvrti milenijum, prije rođenja Isa a.s., a čiji su monumentalni ostaci vidljivi danas u iračkom gradu Mughair. Sama namjena pojedinih građevina nam govori o tome, da je tadašnji politički,  administrativno – pravni  socijalni  sistem društva, bio organizovan na zavidnom nivou, a da je zanatstvo, posebno tekstilna djelatnost, bila produktivnija, negoli u mnogim zemljama, danas u 21 stoljeću. Interesantno je da jedna takva civilizacija, i pored zapanjujućeg kulturnog i tehnološkog  napretka, bar što se tiče njihovog poimanja,  percepcije o Stvoritelju Svekolikog  Univerzuma, bila na granici moralnog sunovrata. Neznaboštvo i idolatrija su se uvukli u sve pore društva. Svaki grad u Mezopotamiji je obožavao i imao sopstvenu familiju božanstava.  –  Iz jednog fascinirajućeg pronalaska sumerske kulture – apstraktnog sistema raznih simbola – saznajemo, da su Sumerci imali razvijen i kompleksan sistem vođenja knjigovodstva, i preciznu povijesnu, pravnu i religioznu hronologiju.  An je bio bog nebesa, dok je Ki bila boginja zemlje. Nammu je boginja mora. Nanna – Sin, bog mjeseca, a ujedno zaštitni znak mezopotamijske metropole Ur. Enhil, sin An i Ki, je bog vjetra. Iz grada Uruk, potiče prvo grandiozno literarno djelo, ljudske povijesti, Ep o Gilgamešu. Ep koji je nastao 2000 godina, prije rođenja Isa a.s., pripovijeda o kataklizmi planetarnih razmjera, o istom onom sveopštem potopu, o kojem imamo dokaze u časnom Kur,anu, kada je Stvoritelj, odlučio, da slisti sve živo sa lica zemlje, izuzev Nuha a.s., i  onog što je bilo u njegovoj barci. I u Epu o  Gilgamešu, kao i u Kuranu, poslednjoj objavi Muhamedu a.s., od Uzvišenog Stvoritelja, za sveopšti potop i stradanje ljudskog roda, imamo skoro istovjetno moralno objašnjenje.  – Nakon četrdeset dnevnog putešestvija, izabranik Božiji, Nuh a.s., je sa njegovom barkom, dospio,  na brdu Ararat, koje se nalazi u Turskoj, što su nepobitno dokazala mnoga znanstvena i arheološka istraživanja. 

 

TURSKA  I  NJENA  NACIJA  MOGU  BITI  PONOSNI  NA ČINJENICU,  DA SU  JEDINA  ZEMLJA  NA  PLANETI,  NA ČIJEM  JE  TLU, NAKON  SVEOPŠTEG  POTOPA,  OTPOČEO  MORALNI   PREPOROD   LJUDSKOGA  RODA – ARARAT  I  NUHOVA  BARKA

  1. Nuh reče: “Gospodaru moj, ne ostavi  na Zemlji nijednog  nevjernika, (71. Nuh – Nuh – KUR’AN)

Nuh a.s., je potomak Adema a.s., i h Have, slijedeći osmu generciju, Adema a.s., kao prvog Božijeg namjesnika na zemlji. On je opominjao narod svoj prije nego što ga stigne patnja nesnosna. Zaista je njegov narod bio pretjerano ohol i nije se klonio idolopokloničkog vjerovanja i ružnih djela. Bog je imao namjeru iskorijeniti idolopoklonstvo. Nuh a.s.,  je  govorio  će im  Allah, grijehe njihove oprostiti i u životu ih do određenog časa ostaviti, i upozoravao ih, da kada Allahov određeni čas dođe zaista se neće, neka znaju, odgoditi. Nuh a.s., je govorio:

Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite,

a On vas postepeno stvara?!

Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, jedno iznad drugog, stvorio,

na njima Mjesec svjetlim dao, a Sunce svjetiljkom učinio?

Allah vas od zemlje poput bilja stvara,

zatim vas u nju vraća i iz nje će vas, sigurno, izvesti.

Allah vam je zemlju učinio ravnom,

da biste po njoj hodili putevima prostranim?’” (71. Nuh – Nuh – KUR’AN)

 

I, kada su svi pozivi Nuha njegovom posrnulom narodu bili uzaludni, nije mu preostajalo ništa drugo, već da se obrati Gospodaru Svjetova:” Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika”. – “Gospodaru moj, oprosti meni, i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u dom moj uđe, i vjernicima i vjernicama, a nevjernicima samo propast povećaj!”

TAKO JE I BILO.  Božiji plan, o uništenju nevjerničkog naroda se u potpunosti realizovao. Jedini, koji su bili pošteđeni Božije srdžbe su bili Nuh, njegova obitelj, kao i  primjerci svake vrste iz biljnog i životinjskoga carstva. Nuh se je nakon potopa usidrio s njegovom barkom, na brdu Ararat u Turskoj. Nakon što je Nuh stupio na čvrstom tlu, prinio je žrtvu,  u znak zahvalnosti i iskrene predanosti Svojem Stvoritelju. Oltar na Araratu, kojeg je podigao Nuh, je simbol, početka moralnog  preporoda  ljudskoga roda. Oltar na Araratu u Turskoj, je mjesto, na kojem su ponosno stajali izabranici Božiji, mjesto, na kojem su udareni temelji čistog monoteizma, mjesto, koje simbolizira, poraz i propast, razvratnog naroda, koji se je klanjao drvenim kipovima, umjesto Gospodaru Univerzuma. Brdo Ararat u današnjoj Turskoj je vječiti simbol, pobjede dobra nad zlim, svjetlosti nad tamom, morala nad razvratom. Mjesto, na kojem je Stvoritelj, blagoslovio njegovog izabranika NUHA a.s., i njegove sinove.: SEMA, HAMA i DŽAFETA. Kao autentičnost njihovog stvarnog postojanja i njihove Božanske misije, govore nam mnoga imena plemena i mjesta, koja nose oznake imena Nuha, Sema i Džafeta, od Bosfora, Etiopije, Kipra, pa sve do južne obale Arabijskog poluotoka.

640x100 Get A Custom Logo
Prikaži više
Back to top button
Close