ISLAM, KAO PUT ČOVJEČANSTVA KA MIRU I PRAVDI – V dio

Piše: Faruk Međedović

GOSPODAR JE STVORIO  NJEGOVU DUŠU I STAVIO JE U NEBESKI SJAJ: MUHAMED  JE  NJEGOVO  BLAGOSLOVLJENO  IME

IBRAHIM a.s., JE  PO  BOŽIJEM  NADAHNUĆU  I   NAREĐENJU  POSTAVIO    FUNDAMENTE  KABE  I  TIME  IZGRADIO  PRVI  CENTAR   ČISTOG   MONOTEIZMA,  U  KOME  ĆE  SE  ZAHVALJUJUĆI  NJEGOVOM  POTOMKU  MUHAMEDU alejhisselamu,   POŠTOVATI  JEDAN  JEDINI   BOG   NA   PLANETI   ZEMLJI    –    

TRAGOVIMA  IBRAHIM  a.s.

Ibrahim a.s., je  vjerovatno  rođen u mezopotamijskoj metropoli  Ur, današnjem Iraku,  kolijevci,  prve  ljudske  civilizacije, i  ako neka znanstvena istraživanja bi rado  odredili mjesto njegovog rođenja, na  granici, između Turske i Sirije, jer  mezopotamijski  kulturno – civilizacijski prostor je tada, to jest  prije par  hiljada godina, bio jedinstven, te  gledano iz  ugla sveobimnog današnjeg istorijsko – arheološkog saznanja, nije ga  bilo moguće parcelisati i bilo kako omeđavati.  Pogotovu, ako se držimo nepobitne  istorijske  činjenice, koju  će najbolje potvrditi, jedino istinito, Evanđelje – Indžil po Barnabi, a posebno Kuranska Objava, uz bogate arheološke nalaze, kao i preživjele ostatke monumentalnih građevina, da je mezopotamijska metropola Ur, bila zentar idolopokloničke religije. Nijeli se  baš u toj  metropoli Ur,  gdje je vrhunac inventivnosti ljudskog duha, našao izraz u  neopisivo savršenoj  arhitekturi  grada, Ibrahim a.s., sukobio s njegovim ocem idolopoklonikom.  Vjerovatno je srodnost toponimskih oznaka, Ur, mezopotamijske metropole, čiji su ostaci još uvijek vidni, u današnjem Iraku,  i Uruf, grada na jugoistoku Turske, bila kamen spoticanja mnogim znanstvenicima, gdje  da odrede mjesto rođenja Ibrahima a.s., . Svejedno, i prije pojave Islama, kao i nakon njega, sve zemlje, srednjeg i bliskog istoka, su pripadale istom kulturno –  civilizacijskom krugu.  –  Tačno je, da je Ibrahim a.s., kada je bio u dobu, oko dvadeset godina, živio u mjestu Haran, koje se nalazi u Turskoj,  gdje je i  danas  u tom mjestu, očuvan, cijeli red nastambi, od pečene gline, i da  je vjerovatno u jednoj od njih stanovao i sam Ibrahim a.s., izaslanik Allaha  dž.š. –  Još u prijašnjim objavama, Zeburu, Tevratu i Indžilu (Evanđelju) po Barnabi, se pominje mjesto Haran, gdje je neko vrijeme živio Ibrahim a.s., dok  sva znanstvena istraživanja potvrđuju, da su glinene nastambe u mjestu – selo- Haran u Turskoj, odoljele zubu vremena, te da nijesu, sve do današnjeg dana, izgubile, od svog prvotnog izgleda.

KO SU ZAISTA SEMITI ?    SVE TRI  SVJETSKE  RELIGIJE: JUDAIZAM, HRIŠĆANSTVIO I  ISLAM  IMAJU  SEMITSKU OSNOVU.   ARAPSKI  SEMITIZAM – NAJČISTIJI  MONOTEIZAM

 Ibrahim a.s., je potomak, Sema( iz čijeg se imena izvodi i pojam semitizam) ,  najstarijeg sina Nuha a.s., i  brata Hamova i Jafetova, a time i prvi srodnik Hamitskih naroda ili Hamita. U povijesna vremena cijela zapadna Azija, osim poluotoka Male Azije bila je nastanjena semitskim plemenima, koja se dijele na 4 grane: babilonsko-asirski Semiti (istočni Semiti); kanaanski Semiti (zapadni Semiti); Aramejci (sjeverni Semiti) i arapski Semiti (južni Semiti ili Arapi)  u koje spada Muhamed a.s., poslednji Izalanik Allaha dž.š., a, koji je potomak i   srodnik, Ismaela, sina Ibrahim a.s… –   Lingvisti,  danas Semite dijele na tri skupine: istočna s akadskim jezikom u današnjem Iraku koji je 2000 pr. Isa a.s.,  imao dva dijalekta, babilonski i asirski; sjeverozapadna ili zapadna s jezicima starih Amorićana, Ugarita, Kanaanaca i Aramejaca. Amorićani su poznati od prve polovice 2. tisućljeća pr. Isa a.s.,., kad su još bili nomadi. Jugozapadna ili južna skupina obuhvaća jezike Arapa i Amhara; ovi posljednji su iz Etiopije. Tako je i  arapski jezik dio semitske jezične obitelji.

Glavne grupe današnjih semitskih  naroda su: Ajsori, Amhara, Arapi, Maltežani, Židovi. Židovi  su   semitizm  pretvorili  u definiciju rase, ali   ono što   zaista Židove ujedinjuje su tradicija, povijest, kultura, možda sudbina, ali ne i genetika. Dakle i  Arapi i Židovi su dvije osobe koje su potekle od semitskog naroda. —     Semitska istorija i semitska religija su se najviše udaljile od svojih korijena preko hrišćanstva.  Semitska kultura je, osim toga,  očuvana i   doprla daleko, zahvaljujući   širenjem Islama.   I  časni  Kuran i Stari zavjet su napisani na srodnim semitskim jezicima.  Iz Starog zavjeta ima tako isti jezički korijen kao „Allah“, riječ koju muslimani koriste za Stvoritelja Univerzuma.  –    Takođe i hrišćanstvo ima semitsku osnovu, ali je Novi zavjet napisan na  grčkom jeziku, a kada je oblikovana hrišćanska teologija i ili vjeronauka, nju su označili grčki i latinski jezik i helenistička filozofija.  —– Arapski   Semiti su se za razliku od ostalih indoevropljana rano opredijelili za jednog Boga. To se  naziva  MONOTEIZAM –  la ilahe illallahNema istinskog Boga (kome se s pravom čini ibadet) osim jednog Boga, a to je Allah Jedini, koji nema sudruga.

OD KAKVOG  SU POVIJESNO  DUHOVNOG ZNAČAJA SELO HARAN U TURSKOJ  I  BRDO SVJETLOSTI –   HIRA U  MEKI ? ABRAHAMSKI (Ibrahim a.s.,)  MONOTEIZAM  SE  RAZLIKUJE  OD JEVREJSKOG I HRIŠĆANSKOG MONOTEIZMA, KOJI  JE  FALSIFIKOVAN  OD STRANE  NJEGOVIH  SLEDBENIKA.

 Abraham je već  živio prije  Jevreja  i kršćana, prije nego što su Tora(Tevrat) i Evanđelje (Indžil) bili  objavljeni. Možemo s pravom  kazati, da su jedino Arapi muslimani, u istinskom  krvnom( a, muslimani diljem planete u duhovnom) i  duhovnom  srodstvu sa Abrahamom – Ibrahimom a.s., preko Ismaila.  Ne može bilo  ko  biti  odabranik Gospodara Veličanstvenog Svemira, a da za to prethodno nije predodređen, odlukom i milošću samog Stvoritelja.  Titula misionara Božije svemudrosti može pripasti samo najprivilegovanijim stvorenjima, ovog svekolikog Univerzuma.   A, među tim najprivilegovanijim su Abraham – Ibrahim a.s., i Muhamed a.s., koji je ujedno i   pečat svih poslanstava.  Vjera u Jednog i Jedinog Boga je    srž   svake  poslaničke  poruke.  Preko svojih izabranika, Ibrahim i Muhameda a.s., Gospodar Svjetova, je imao namjeru, popraviti  i  potpuno ozdraviti moralnu situaciju posrnulog,   izopačenog stanovništva, na Zemlji.  Pogotovu, tada, rasprostranjena idolatrija, je reflektirala svu nastranost nezrelog uma čovječanstva. I, zaista, klanjati se drvenim kipovima, koji nisu u stanju ni mušicu stvoriti, je najveći i najdramatičniji poraz ljudskoga uma. I, da nije bilo milosti Božije, koja se je na spektakularan i interventan način, manifestirala u nadnaravnoj  Objavi, a ista je kao blagoslovljena kiša, našla pogodno, plodno tle u srcima bezbroj vjernika, zahvaljujući pogotovo misiji poslednjeg Božijeg izaslanika Muhamed a.s., (kojeg je i sam ISUS -. ISAa.s., nagovijestio, i kazao, da je Bog stvorio cijeli Univerzum, iz ljubavi prema svojem miljeniku),  sigurno je, da bi ljudska zajednica, i njen um, bar što se tiče spoznaje o stvaranju i smislu postojanja svekolikog Univerzuma i života u njemu, ostao na onom razvojnom stupnju, od prije par hiljada godina, te dalje bili uvjereni, da nas stvaraju, udahnjuju nam život i opskrbljuju nas oni, koje zapravo stvara ljudska ruka. 

Zbog sveopšte moralne  posrnulosti čovječanstva, Božija intervencija je bila nužna i neodgodiva. Gopodar Svemira, prema svojim neposlušnim robovima, nije ispoljavao gnjev, prije negoli je slao opomene, preko svojih poslanika. Sjetimo se samo, Nuha a.s., koji je beznadežno i uzaludno, opominjao svoj narod, a onda je nastupila kataklizma, planetarnih razmjera – sveopšti potop. Time je  prvo  razdoblje u povijesti ljudskoga roda, okončano na zaista tragičan način, zbog zarobljenosti čovjekovog uma, u okove odvratnog idolopoklonstva,   koje je bilo sastavni dio tradicije, kako u Mesopotamiji prije, Ibrahim a.s., i u Arabioji prije Muhameda alejhis-selama,   “mir Božji bio s njim”.   Idolopoklonici   nisu imali sposobnosti,  spoznaje: Da nema Univerzuma bez Tvorca, koji je na početku i kraju svega. Drugo razdoblje, koje je otpočelo, sa moralnim preporodom ljudske zajednice, a koje datira, od vremena nakon potopa, te spasenja pravovjernog Nuha a.s., i njegovog potomstva, na brdu Ararat, koje se nalazi u Turskoj, zapravo, razdoblje, u kojem i mi živimo,  koje obuhvata i nas sve,  u dvadeset i prvom stoljeću, koje će, još trajati, samo je neizvjesno dokle, i koje će biti  zasigurno i zadnje  razdoblje, naše ljudske povijesti, ovog, nadnaravnog i spektakularnog Božijeg stvaralačkog čina. Razdoblje, u kojem su izvršene najkrupnije i najopsežnije moralne korekture, u srcima i dušama, Božijih stvorova, kroz nadnaravnu Objavu,  i to preko najodabranijih Allahovih misionara, Ademovih potomaka, Nuha, Ibrahima i  Muhameda a.s., kao poslednjeg Božijeg poslanika. Kao što je Muhamed a.s., zadnji u nizu Allahovih izaslanika, tako je i časni KURAN, kao savršena i nadnaravna forma izaslanstva, zadnja Objava, svima jasna, prijemčiva svakoj ovozemaljskoj  duši  i svakom srcu. Uputa čovječanstvu, više neće biti, niti će Bog imati potrebe, da izravno ili na bilo koji način, intervenira, i time utiče, na slobodnu volju pojedinca, jer sada, nakon objave  KURANA, svaki pojedinac, može sam sebe, na idealan način moralno korigovati.   –  Jedina i poslednja intervencija, Gospodara Svjetova,  u ovozemaljskom životu, ovoga drugog i   ujedno  zadnjeg perioda, na čijem brodu i mi plovimo, a za čiju posadu, nebi bilo spasa, će se manifestovati, u strašnom  i    završnom  činu “Sudnjega Dana”.

Prikaži više
Back to top button
Close

Adbloker detektovan

Molimo vas podržite nas tako što ćete ugasiti Adbloker.