KUDA IDE OVAJ SVIJET

Izvor: bosnjaci.net

Autor: Aziz Hurem

Kada je šezdesetih godina skoro, sasvim iznova i iz temelja izgrađena Brazilia kao nova prijestonica Brazila i preuzela funkciju koju je do tada imao Rio-de-Jeneiro, – „država“ sa svom svojom administrativnom , ministarstvima i ostalim hućumetima se preselila u tu novu mirnu oazu. Pobjegli su iz vreve, gužve, smoga, buke i trke, ….. pobjegli od bijede i sirotinje kako ih ne bi gledali i nastavili staru dotadašnju igru i praksu.
Ne. Nisu se trebali preseljavati ti stari uhodani i uigrani. Nego su trebali , ako već imaju novi grad izolovan od svih jada i poroka – trebali su u njega naseliti djecu koja još nisu bila nagrižena bolestima ovog svijeta.
Ali nije to bio jedini grad koji su vlastodršci sebi zidali i ozidali da pobjegnu od svog naroda i od onih čiji hljeb jedu. Takvih ostrva i oaza ima još u Svijetu. Ali kakva fajda kad upravo ti koji se seljakaju nose sa sobom i svoju „pamet“.
Pretpostavimo da u jedan grad naselimo djecu koja su tek naučila hodati i govoriti. Da ih u tom novom gradu sa cijelom potrebnom infra strukurom i kulturom počnemo sasvim iznova i sa novim pravilima i tretmanom odgajati. Sa vjerom i moralom, sa znanjem i naukom, sa željom i voljom da postanu ljudi, da ne znaju za sukobe i ratove, da ne znaju mrziti, da znaju samo za ljubav i prijateljstvo, …… bez povijesti i prošlosti, bez duhana i alkohola, bez oružja i droge, bez sile i nasilja, itd, itd.
Ali? Pitanje se postavlja – ko bi tu djecu odgajao, odnosno ko bi napravio odgajateljski plan i program, zatim školski nastavni plan, sportski i svaki drugi. Ko bi ti i odakle bi ti učitelji bili. Ukoliko bi ti učitelji došli od nekud s Mjeseca ili Marsa možda bi ta djeca i imala šansu da budu bolji nego smo mi – ovakvi kakvi jesmo. No ukoliko bi im dali učitelje koje imamo na raspolaganju pa tamam da su sa drugog kraja svijeta – i ideja i plan bi bili osuđeni na neuspjeh.
Dakle , mrka nam je kapa. Bar u skorijoj budućnosti se ne nazire ništa dobro na vidiku. Ne samo nama Bošnjacima , nego svima. Naravno, onim malim i ne jakim – kao što smo mi bilo bi najteže – ukoliko bi se ponovo našao neki Hitler pa povukao obarać. Nema niti jednog naroda na planeti da nije zabrinut za svoju budućnost. Ako ne kao narod u cjelini onda bar veliki broj pojedinaca iz tog naroda strahuje od nekog gigantskog sunovrata i beskonačnog ambisa. Prije nekoliko decenija u Svijetu je bilo par velikih autoriteta na čelu najmočnijih država čija rječ je bila i teška i važna i snažna. I ti veliki su se međusobno umjeli i oštro sukobiti ali isto tako su istovremeno umjeli da drže ravnotežu i balans. Danas , ni prvi čovjek najmoćnije države na zemaljskoj kugli ne može, ne smije, neće, ili ne želi da se drži kao pravi državnik i rješava probleme koje bi možda i mogao da rješi svojim moćnim mehanizmima. A, kada se on tako drži onda i oni manji i manje moćni uzmiču pred slabijima od sebe. Odnosno, za hatar tobožnje demokratije otvaraju vrata radikalima i ekstremistima koji hoće da u vatru gurnu sve što gorjeti može.

*****

Uvijek sam se pitao, kako je bilo moguče da Hitler i Musolini sklope savez – trojni pakt- sa carom Hirohitom odnosno njegovim šefom vlade Hideki Toyo – kada je ova zemlja na drugom kraju svijeta a njezin narod sasvim različit od evropskog. Šta je to bilo zajedničko za Hitlera i za Japan? Zašto i kako je bilo moguče da se japanski narod pokrene protiv okolnih prekomorskih zemalja i da čak objave rat i SAD-u i napadnu Perl Harbur na Havajima.


UČITELJ I UČENICI

Karadžić – Breivik – Tarrant (Karikatura: Šukrija Meholjić)

Ali propaganda, moč i želja za vlašću nije šala.
Ništa drugo ili drugačije se ne dešava ni danas. Mali, ili ovi u manjem broju što su – žele da na bilo kakav način preuzmu vlast u svoje šake. Ne birajući ni sredstva ni metod. Desničari, radikali, ekstremisti, populisti , kako god hoćete nazovite ih, – pa mislim da se ne bi ljutili ni kada bi ih oslovili sa fašisti – svaki dan i svugdje slobodnije koračaju, svakim danom su glasniji, svakim danom ih ima više, traže saveznike i u crnom đavolu samo da im je zajednički neprijatelj isti i jedan. A, kada ga nađu onda zapale makar i jednu varnicu kako bi poslije mogli veliku vatru razbuktati.
Kako je moguće da Breivik Anders sklopi „trojni pakt“ sa Brenton Tarant na Novom Zelandu koji je na drugom kraju svijeta kao što je bio i Hirohito birvaktile, i Radovanom Karadžićem i da mu je ist cilj kao i i svim četnicima, ekstremistima i rasistima o kojem se pjeva u četničkoj „pesmi“ koju on sluša dok ubija ne dužne muslimane koji su možda jučer ostavili ratnu pustoš u svojim domovinama i vjerovali da su spasili živu glavu. Istovremeno , možemo „poverovati“ i Dačiću i Vučiću da Srbija i srpski režim nema veze sa novozelandskim „Mladićem“ ali smo sigurni i uvjereni da su i on kao i Mladić i sva njegova balkanska bratija vođeni istom idejom odnosno protiv muslimana , ma gdje oni bili. A, tako i svi ostali ekstremisti i populisti preko Evrope i cijelog svijeta koji otvoreno i javno siju prijetnje i mržnju ne bi li jednog dana podigli temperaturu do tačke zapaljivosti.

I u ovom novozelandskom masakru će ostati mnogo pitanja bez odgovora i mnogo odgovora – kao npr. „sasvim slučajno“ . A, za „poverovati“ je da je taj krvolok sasvim slučajno imao tu „pesmu od Bihaća do Petrova sela, srpska zemlja napadnuta cela“ o Karadžiću u tom momentu , kao i to da su ispisana imena tobožnjih srpskih junaka – Miloša Obilića, Baje Pivljanina, Novaka Vujoševića i Marka Miljanova ćirilicom na njegovoj pušci puka i ne važna slučajnost. Zanimljivo je napomenuti da su sva četiri ova hajduka (kako ih naziva zapadnoevropska povijest) svoju hajdučiju obavljali za vrijeme Turske.

Nemoćnima i slabijima preostaje samo da vjeruju u ono šta im se servira i ponudi.



Terorista sa Novog Zelanda inspirisan srpskim zločincima kroz historiju. Na slici na oružju ispisana imena srpskih zločinaca, pored ostalih i Bajo Pivljanin koji ubija Turčina

Mi, i svi normalni ljudi na planeti mogu samo željeti da nam bude mirnije, bolje i sigurnije, ali svakim danom je ta nada manja i tanja. Jer oni kojima je stalo do mira, reda, i zakona bi rado gradili nove gradove i odgajali nove generacije bez ovih gore monstruma i ekstrema koji svakim danom postaju jači, ekstremniji i brojniji – na žalost.

Prikaži više
Back to top button
Close