Neophodnost brige o Kur’an-i-Kerimu

Izvor: akos.ba

Ne uvodim ništa novo na ovom polju, ali primoran sam da upozorim na neophodnost brige za sam Kur’an, jer su ljudi skloni knjigama hadisa a Kur’an su zapostavili. Iz tog su se razvile iskrivljene ideje i misli, duge tamo gdje treba da budu kratke, oduševljenje tamo gdje nema mjesta oduševljenju i nemar tamo gdje je potrebna akcija. Da, neki smatraju Afganistance, koji su hanefijskog mezheba, ne manje lošim od komunista. Zašto?

Zato što oni za svojim imamom ne uče Fatihu!

Ne može se upotpuniti vjera zanemarivanjem primarnih i sekundarnih značenja Časne Objave.

Navodi Ebu Davud hadis slabe predaje u kome je došlo od Abdullah b. Omera i Ibn El-Aza da je rekao Allahov Poslanik alejhi sselam: «Ne putuj morem osim radi hadždža, umre ili kao gazija na Allahovom putu, jer ispod mora je vatra a ispod vatre je more».

Ovaj hadis je slab a ipak je na njemu Imam El-Hattabi zasnovao fetvu o zabrani plovidbe morem a obrazložio ju je velikom nesigurnošću na pučini. Sva ova priča je lažna. Nema smetnje da se obavlja trgovina morem, kažu istraživači. A Kur’an kaže: «Ti vidiš lađe kako ga sijeku da biste iz obilja njegova stekli i da biste zahvalni bili.» (En-Nahl)

Nemar spram Kur’an-i-Kerima, te nepoznavanje preciznih značenja je umna i psihička mana, koju ne može izliječiti pomno čitanje hadiskih zbirki, jer sunnet dolazi nakon Kur’ana, a njegovo lijepo razumijevanje dolazi nakon dobrog razumijevanja samog Kur’ana. Navodi Ibn-Kesir da je Imam Šafija rekao:

«Sve ono što je prosudio Poslanik jeste iz onog što je razumio iz Kur’ana.»

Pa kako može razumjeti sporedno onaj ko ne poznaje osnovu. Zaista svijest o značenjima Kur’ana i ciljevima daje opći okvir za misiju islama i pojašnjava ono što je veoma značajno i ono što je značajno od učenja, i daje mjesto sunnetu koje mu pripada.

Osoba, vezana za Kur’an ima jasnu predodžbu o kosmosu, poznaje uzroke uspona i pada civilizacija, upućena je u značenja lijepih Allahovih imena i Njegovih svojstava, svjesna je dolaska Sudnjeg dana i onog što slijedi nakon njega, čvrsto se drži principa morala i ogranaka imana, a sve ovo shodno važnosti, i tada jedno ne zasjenjuje drugo. Kada se svemu ovome dodaju sahih-hadisi koji pojašnjavaju Kur’an, može se reći da je toj osobi dato znanje.

Musliman, koji poštuje svoju vjeru i svoj ummet, ne smatra ispravnim samo svoje mišljenje. Ako smatra da je šutnja za imamom ibadet, ne izruguje se onima koji učenje za imamom smatraju ibadetom. Ovakva je tolerancija vladala među muslimanima stoljećima i nastali su brojni mezhebi koji su se međusobno uvažavali svi dok nisu došli oni koji su isključivi i na osnovu jedne predaje kažu: «Ovo je vjera i ništa osim ovoga».

Prožeo me strah za budućnost našeg ummeta kada sam vidio one koji se bave hadisom a nedostaje im fikh, i pri tome se pretvaraju da su fakihi i političari koji žele promjenu društva i države na svoj način.

A najgore od svega je to što su oni neupućeni u zakone vladavine, metode konsultiranja, ekonomiju, sociologiju, probleme mladih, teškoće porodice, pitanja odgoja i morala… ne znaju ni malo ni puno o urbanom i fazama njegovog razvoja ni o velikim ciljevima s kojima je došao islam.

Klonuli umovi se znaju baviti samo bezvrijednim pitanjima i samo ih takva pitanja mogu pokrenuti i zbog njih se i mire i svađaju.

U nevjerici sam klimao glavom dok sam razmišljao na putu islamske dawe. Nekad davno su ljudi prihvatili misiju kao što ozebao čovjek prihvata toplotu i bolesni ozdravljenje, dok danas u njoj ne vide ništa što zavređuje pažnju.

Zar ne bi bilo smiješno da uđe daija u džamiju pogleda u mimber i kaže: «Novotarija!»

Zašto? Zato što ima sedam stepenica, a on smatra da se treća stepenica ne smije proći!

Zatim pogleda u mihrab i kaže: «Novotarija!»

Zašto? Zato što je udubljenje u zidu!

Zatim pogleda u sat i kaže: «Novotarija!»

Zašto? Zato što kuca poput zvona!

I na kraju, počne govoriti, a ne opomene nemarnog, ne poduči neznalicu i ne spriječi nasilnika u nasilju. A kakav to sunnet on praktikuje? Zaista je Poslanik alejhi sselam sa svojim sunnetom podigao generacije koje su izmijenile lice zemlje, svrgnuo je imperatore uzduž i poprijeko! Zaista je on, alejhi sselam, reanimirao mase koje su bile u stanju kome i pustio ih da idu, nakon što su ih prosvijetlio, pa su spoznali i metod i cilj. U potrebi smo za svjetlom na putu dawe i za pravim značenjem sunneta, jer koliko je nepravde učinjeno sunnetu od strane onih koji se hvališu njime.

Prikaži više
Back to top button
Close