Noći u kojima se je Mjesec spuštao na krvavo Šahovićko polje

Piše: Međedović Faruk

Ispovijest o zločinu u Šahovićima 1924, pretočio sam  u knjigu stihova, od par stotina strana, te je ista u toku prijevoda na njemačkom i engleskom. Ako prijevod bude tekao besprekorno, onda bi se mogao naći u  izdanju najvećeg evropskog izdavača – Fišer – Fischer Verlag – iz Frankfurta

Ubijali su  ptice najljepšeg perja i glasa, jer su ih podsjećale

Na ubijene Bošnjakinje, na njihovu pjesmu ” Velik li si dragi Bože,”

 1924  u Šahovićima!

Planeta zemlja je obiljezena

Najkrvavijim zločinom, od njenog postanka.

Sjećajući se tih dana i večeri

Svjedoci plačući i potresno govore

Da je polumjesec tih večeri krvario,

Da se je tako krvav i drhtav

Spuštao na hladnu zemaljsku ledinu.

I da je nebo bilo sasvim blizu,

Da su zvijezde isijavale nepodnošljivu vrelinu

Koja je isparavala ljudsku krv,

A da su istog časa,

Na istom mjestu,

Te zimske večeri

Iz zemlje nicali

Milioni zlatnih ljiljana.

 

Očevidci, ne vjerujući sebi

Da je to mogla biti stvarnost,

Govore o jednom  strašnom

I do tada neviđenom teatru.

Beskrajno modro plava zavjesa se razdvaja po sredini,

Polumjesec lebdeći u zraku

Kao ogromni reflektor

Obasjava pozornicu

I izobličena lica koljača

Na kojima se mogao

Vidjeti ožiljak

I njihova boja očiju.

Njihova lica su bila plamteća

Kao što su bile

Plamteće oštrice njihovih noževa.

 

A onda bi mi se

Ukazivao

Polumjesec mlad,

A zatim bi se

Pretvarao u plin,

U kosmičku spermu

I iz nje izranjao

Poput oplođenog pileta

Jos ljepši i britkiji.

Na njegovim

Obodima

Kitile bi se

Srebrenaste zvijezde

A

On

Je bio

Žut.

A onda bi

Na nebu ljubičastom

Nastajala čudna igra

Mjeseca i zvijezda.

Bila je to ljubavna igra

Koja se završavala

Jakim orgazmom Polumjeseca.

Silovitog

Od kojeg je

Nebo podrhtavalo

I savijalo se poput smotanog

Lista hartije.

 

A onda bi se

Pojavljivao sam

Dok nebi počeo da krvari,

A zatim bi iz njegove kolijevke

Izranjale majušne,

Preklanih grkljana

Dječije glave-

Stravičan dječiji plač.

I čije sam tople kapi krvi

S najvećom pobožnošću

Skupljao na najčistijem

Plavom indijskom platnu.

 

A pričala mi je moja nana

Kako su u Šahovićima

Sve poljane bile zalivene krvlju,

A naveče, pričala mi je ona

Da se nebo primicalo zemlji

I da je ličilo

Na ogronmi

Duboki plavi stakleni poklopac.

Sa čijeg su dna

Kristalno blistave zvijezde

Isijavale vrelu svjetlost

Koja je isparavala

Nevinu bošnjačku krv.

 

I pričala mi je

Moja nana

Da su zlikovci

Iz straha,

Kada bi se pojavio

Polumjesec,

Kao psi urlali

I da su

Kroz urlik pjevali.

” Skinućemo polumjesec

Sa zlatnoga ovog svoda

I protjeraćemo sve njih

Sa ovoga ludog broda.

Na nož ćemo vaditi djecu

iz utroba žena

I srca ćemo njihova

Bacati psima.

Urlajmo i režimo na boga

Da se na ovom svijetu

Vise ne rode oni.”

 

A onda su ubijali

I  ptice najljepšeg perja

I glasa,

Jer su ih podsjećale

Na ubijene Bošnjakinje,

Na njihovu pjesmu

” Velik li si dragi Bože,”

Dok su zlikovci sa usijanih noževa

lizali njihovu krv.

 

Opijen čarima majske večeri

Udisao sam kristalno

Svjež zrak

Donešen svjetlošcu blistavih zvijezda

I čuo iz prozračne noći

Milozvučne ženske glasove

Kao cvrkut slavuja

 S  Avdovog Obrova.

I njihovi glasovi su me nadahnjivali

I ličili mi na eho

Onog savršenstva

S onu stranu svijeta

I njihova mirisavo svjetlucava kosa je

Za mene najveća tajna,

I njihova mekana tijela

Prilikom čijeg dodira

Čovjek istinsi spozna

Smisao svega.

 

A onda u sobi

Preplavljenoj svjetlošću Nebeskom

Ukazao mi se užasan prizor

Iz Šahovica.

Tihi šapat moje nane

Prodirao je kroz bijelu Svjetlost.

Govorila mi je

Da su zlikovci prkosili Bogu

I ne zaboravi

Da su te zimske večeri

Ostavljali za sobom pustoš.

Lajali su kao psi što laju

Po mjesečini.

Svaku stopu zemlje su zalili krvlju

I kolijevku djeteta su

Pretvorili u grobnicu.

Prikaži više
Back to top button
Close

Adbloker detektovan

Molimo vas podržite nas tako što ćete ugasiti Adbloker.