Pozadina Dodikovih putešestvija: Podrška za otcjepljenje

Izvor: aljazeera.net

Piše: Edin Subašić

Napregnemo li se samo malo da dokučimo kakva je korist od nedavnih i aktuelnih diplomatskih misija Milorada Dodika za Bosnu i Hercegovinu, budući da je on trenutno njen „lider“, shvatit ćemo da ova država zapravo od predsjedavajućeg Predsjedništva ima uglavnom štetu.

Javnu bruku kad god se obrati stranim autoritetima, nikakvu političku i ekonomsku korist i vrlo sumnjivu pozadinu njegovih putešestvija.

Posebno, ako se sagleda politički profil njegovih domaćina i signali koje šalje nakon sastanaka s njima i pošto nije nikakva tajna da je opstrukcija države temelj njegove političke taktike, a separatizam suština velikodržavne politike kojoj služi.

Gotovo je evidentno da Milorad Dodik kod nekih evropskih lidera upravo lobira da daju podršku njemu i RS kada na signal izvana pokrenu secesiju!

Istovremeno, on blokiranjem institucija BiH veže ruke državi kako bi onemogućio efikasnu reakciju.

Pod ruku s desničarima

U aprilu je Dodik pohodio Vatikan i u zvaničnoj posjeti se susreo sa Papom Franjom. Brojni analitičari su ovo ocijenili kao Dodikov pokušaj popravljanja imidža u očima Evrope i svijeta, ali po simboličnom poklonu koji je dobio od Pape bilo je očigledno da ga je katolički poglavar prozreo.

„A da, kada ste iz Bosne i Hercegovine, evo vam i ovo“, rekao je papa Franjo Dodiku poklonivši mu zajedničku izjavu „Deklaracija o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i suživot“ koju su potpisali on i imam Al-Azhar univerziteta Ahmad al-Tayyeb a koja bi trebala biti prekretnica u odnosima između kršćanstva i islama.

Manje mudra je bila poruka koju su tada poslali Šefik Džaferović i Željko Komšić kratko poručivši (nadajmo se ne papi) da „posjeta Vatikanu nije dogovorena u Predsjedništvu BiH“. Ma šta to značilo, ista poruka se ponavljala tokom skoro svih međunarodnih aktivnosti Milorada Dodika u Srbiji i Rusiji pa je umjesno pitanje – koga on predstavlja po svijetu i za čije interese radi?

Ubrzo nakon Vatikana, Dodik se obreo u Austriji. Pri prvom pojavljivanju bilo je jasno da je došao zastupati Republiku Srpsku.

Kao prvo, zatražio je podršku i razumijevanje za opredjeljenje RS za „vojnu neutralnost“, a kontra NATO puta BiH koju „predstavlja“. Kao drugo, njegov domaćin bio je zamjenik austrijskog kancelara i lider desničarske Slobodarske stranke Austrije (FPOe) Heinz-Christian Strache koji je partner SNSD-a nakon što je ta partija ekskomunicirana od evropskih stranaka ljevice i centra!

Verbalna podrška austrijskog radikala nije izostala, a treba priznati da je mjesto za promociju ideje o „vojnoj neutralnosti cijele BiH“ mudro izabrano, baš u Austriji koja je primjer uspješne neutralne zemlje.

Međutim, Stracheova podrška je ostala bez odjeka, a posebno nakon što je ubrzo po Dodikovom odlasku u njihovoj „aferi potkivanja“ pod pritiskom javnosti i iz moralnih razloga pala cijela austrijska Vlada pa i Strache.

„Identitet RS, odnosi sa RS…“

Prošle sedmice Dodik je najprije posjetio Mađarsku odakle je odaslano niz indikativnih poruka. No, prije svega potvrdio se Dodikov princip da ide u posjetu politički bliskim liderima (naravno, ne računajući papu Franju) od kojih ne očekuje samo bilateralnu kurtoaziju, nego i podršku za svoje problematične stavove.

Od nacionalističkog i tvrdokornog lidera Mađarske, euroskeptika i neprijatelja migranata premijera Viktora Orbana ju je i dobio, a iz nje su kao eho odzvanjali i Dodikovi stavovi. Dakle, Viktor Orban je rekao je da njegova zemlja poštuje BiH, njen suverenitet i podržava mir. Ali, i…

„Mi poštujemo identitet Republike Srpske. Donijet ćemo akcioni plan koji će se odnositi i na politička i na ekonomska pitanja, kao i na saradnju u oblasti obrazovanja i kulture sa Republikom Srpskom“, rekao je Orban.

Ovdje neka državničke počasti gostu iz BiH budu shvaćene samo kao dio redovnog protokola, ali isticanje samo jednog od entiteta u zvaničnom stavu Mađarske mogla bi biti pukotina u bilateralnim odnosima i to kao čista posljedica Dodikove diplomatske ofanzive. I ne samo njegove. Slično se ponaša i Rusija.

Slijedila je posjeta Bjelorusiji gdje se obrazac ponavlja. Predsjedavajući Predsjedništva BiH uživa državničke počasti, ali zastupa RS u pregovorima o ekonomskoj saradnji u rudarstvu i proizvodnji vozila i poljoprivrednih mašina gdje se tek pro forme pomene „… i BiH“.

A za svo to vrijeme Džaferović i Komšić se uopće ne oglašavaju iz Predsjedništva BiH o karakteru Dodikovih posjeta – usaglašene su ili nisu, predstavlja BiH ili ne? Ako se ispostavi da, osim što de facto ne zastupa interese BiH, pri ovim susretima djeluje i bez valjanih odluka, onda se može reći da i de jure djeluje sasvim izvan svojih ovlaštenja!

Dodik će po povratku vjerovatno preuveličavati sedmosekundno pozdravljanje sa Medvedevim na tribinama stadiona, ali su mediji više pratili novu bruku. Jer Dodik prateći Vučića (kao i u svemu) napušta svečanu ložu na otvaranju Evropskih sportskih igara u Minsku, dok prolaze kosovski sportisti, mada to nije učinio zimus na otvaranju EYOF-a na Koševu.

Odmetnuto Pridnjestrovlje – model za BiH

I onda slijedi najzanimljiviji susret, također u Minsku – sa predsjednikom Moldavije Igorom Dodonom, inače liderom proruske Socijalističke partije koja dijeli vlast sa proevropskom Demokratskom strankom čija stremljenja ka EU već godinama guše proruske snage iz odmetnute regije Pridnjestrovlje (većinsko rusko stanovništvo), specijalna „hibridna“ podrivačka djelovanja Moskve i Dodonovi socijalisti.

U tako opterećenoj i najsiromašnijoj državi Evrope Dodik prepoznaje „model za BiH“ tj. za prevazilaženje političke krize.

„To bi, možda, mogao da bude primjer i za BiH, koja ima opšti konsenzus oko evropskih pitanja, ali je potpuno polarizovana po pitanju NATO-a, gdje RS ne želi članstvo u toj organizaciji, a sa druge strane, Bošnjaci i Hrvati to žele“, objašnja Dodik.

Upravo najspornije u „moldavskom modelu“ je uticaj Rusije koji se i u BiH sve jače i otvorenije ispoljava i pored lakonskih izjava ruskog ambasadora Petra Ivancova kako Rusija podržava cjelovitost BiH. Ozbiljna propagandna infrastruktura medija i internetskih mreža pod kontrolom Moskve odavno pokriva Balkan, a i ta činjenica ima svoju ozbiljnu pozadinu.

Sve se to uklapa u nervozne habere koji ovih dana cure iz nekoliko ambasada u Sarajevu o tome da je Dodik upravo na turneji traženja podrške bar nekih evropskih vlada za potez kojim on odavno prijeti – jednostrano otcjepljenje RS od BiH.

Od koga bi podršku mogao dobiti nije teško procijeniti: zasigurno (i najvažnije) od moćnog pokrovitelja – Rusije, također i od Srbije, vrlo vjerovatno od aktuelne proruske Vlade Moldavije ili bar deklarativno od njenog proruskog dijela. Moskva bi podstakla možda još nekog svog satelita i tako bi se formirao prvi krug zemalja koje bi priznale taj korak Banjaluke.

Čak, ne bi bilo iznenađenje da neke, bar jedna do dvije evropske vlade, također to podrže kao „trajno rješenje za mir na Balkanu“. Naravno, sve bi to bio ruski scenarij već prakticiran u Abhaziji i Južnoj Osetiji (Gruzija), Krimu i istočnoj Ukrajini s tim što ovaj put prevratnička masa ne bi poticala od ruske većine u odcjepljenoj regiji.

Odavno je jasno da je pokrovitelj destabilizirajućih procesa na Zapadnom Balkanu Rusija. Ruski „rukopis“ djelovanja tajnih službi, „paravojnih grupa“ sasvim kontroliranih iz Kremlja i vođenih rukom FSB-a (Federalna služba bezbjednosti) bio je prepoznatljiv u crnogorskom pokušaju puča i makedonskim previranjima, tako da bi se neki od ruskih scenarija najvjerovatnije primijenio i u BiH u datom trenutku.

Nesumnjivo je da su SAD i zapadne službe, zabrinute za ugrožavanje vlastitih ekonomskih interesa ruskim prodiranjem na Balkan, zamijetile povećan intenzitet ruske „meke“ subverzije. Iz SAD je čak i objavljen nekakav nedefinirani američki povratak na Balkan.

Prethodnicu konjice bi valjda trebao predstavljati opet jedan „zamjenik pomoćnika“ u liku Mathewa Palmera kojemu je prošle sedmice Milorad Dodik jednostavno otkazao sastanak u Predsjedništvu BiH! Navodno je Dodik to „minirao“ jer je saznao da je pripremljen novi, radikalan pritisak na njega u vezi sa MAP-om, a da je cijela Palmerova misija dio obuzdavanja rusko-srpske inicijative.

Dodikova drskost su ruske poruke Zapadu

Dodik je malo prije toga demonstrirao izuzetnu diplomatsku drskost i povukao nekoliko vrlo destruktivnih poteza. Odbio je primiti u oproštajnu posjetu njemačku ambasadoricu u Sarajevu Christiane Hohmann, a prethodno je u skandaloznom pismu Angeli Merkel iskritizirao „njemačku politiku na štetu Srba i RS“.

Poznat je njegov odnos prema ambasadorici SAD-a Maureen Cormack, Valentinu Inzku (OHR), neurotična optuživanja Francuske i Velike Britanije za subverziju RS… itd. da ne nabrajamo sve „gafove.“ Ovdje se radi o tome da Dodik  uopće nije tako diplomatski neuk i neotesan, a niti osobno hrabar, nego se radi o ponašanju projektiranom u centru moći čiji je Dodik pijun.

Sve su to poruke predstavnicima SAD i evropskih sila da je RS zona interesa Rusije. Kako konkretnih interesa u globalnoj ekonomskoj bici na energetskom tržištu, tako i područje političkog uticaja kojim se također može trgovati među velikim svjetskim igračima.

Najsvježiji potez na taktičkoj razini upravo gledamo u Domu naroda PS BiH gdje SNSD opstruira izbor delegacije BiH u PS Vijeća Evrope. Ovo je prva ozbiljnija posljedica sumnjivih poteza SDA čijom su glasačkom voljom u srpski klub delegata izabrana četiri (od 5) poslanika baš iz SNSD-a tako da oni nedolaskom na sjednicu jednostavno blokiraju svaku odluku.

U ovom slučaju to će značiti da BiH u PS VE neće imati delegaciju koja bi mogla upozoriti na  eventualne drastične poteze vodstva RS, a da ne govorimo o ukupnoj političkoj šteti ispadanja BiH iz PS VE (iz statusa gosta u VE je dosad isključena jedino Bjelorusija zbog kršenja ljudskih prava!).

Dodik je postao „riziko faktor“ Balkana, donekle zahvaljujući osobenom političkom stilu, ali i činjenici da je on zapravo poput vođene rakete „maljutke“ za koju nikad ne znamo gdje će je rukovalac skrenuti i detonirati.

Svojom bahatošću, prema procjenama IFIMES-a, on je ugrozio dijalog Kosova i Srbije, jer su kosovski lideri radi lošeg uticaja RS na BiH odbili opciju formiranja zajednice srpskih općina na Kosovu. Dakle, svojim lošim primjerom Dodik je uništio možda prihvatljivu formu opstanka za Srbe na Kosovu!

Traženje povoda

Nadalje, njegov nedavni izazivački odgovor na Izetbegovićevu nemušto sročenu najavu da će se ANP poslati u Brisel i bez nove odluke Predsjedništva ukazuje da Dodiku za radikalne poteze treba još samo dobar povod.

„Jedva čekam da uradite tako nešto pa da se RS odmah povuče iz BiH“ bio je njegov odgovor.

Provokacije su svakodnevne. Postavljanje ploče sa natpisom bivše „VRS“ na kasarnu OS BiH, dizanje spomenika i slavljenje zločinaca, špartanje srbijanskih političara po BiH uz redovno dezavuiranje države, najava policijske rezerve, postavljanje specijalaca na entitetsku liniju gdje glume graničare…

Sve su to začikavanja i traženje nekog sa bošnjačke strane ko bi bio partner u „incidentu“ tj. povodu da rukovodstvo RS odluči da pretvori entitet u neku novu „Južnu Osetiju“.

A kada će doći do toga ovisi o tome u kakvom su odnosu snaga proruski pretendenti na Zapadni Balkan i prozapadni protivnici širenja ruskog kapitala i uticaja.

Naravno, domaći faktor će to posljednji saznati.

Prikaži više
Back to top button
Close