PTICE

Autor: Fatmir Bači

“Ali nisu samo djeca koja ubijaju pjesnike”
Mark Twain

Znaju ptice,
I raskošno,
I slatko zapjevati.

Pa čak,
I na marginama tišine,
I u žiži najtužnijeg bola,
I na samom vrhuncu samoće,
Ptice pjevaju…
Pjevaju,
Jer im se pjeva,
Ili možda zato,
Što i ogorčeni plač,
Isto im znači – pjesma.

Pjevaju,
A svaka čestica po vazduhu,
Naštimano i nestašno,
Talasa i treperi,
Poput onog,
Dirljivog drhtaja na usnama,
Kada suza,
Krišom grije i steže,
A izdajica je tu,
Vlažan roj blještavih iskrica,
Što po očima šeta,
Dok je pogled već obukao,
Providno odjelo magle.

Znaju ptice,
I raskošno,
I slatko zapjevati,
I pjevaju,
Ali ne sve…
Na dirljivom vrhuncu pjesme,
Na visokoj grani,
Odmah pokraj gnijezda,
Ubili su jednog bulbula…

* * *

Znaju ptice,
I smireno,
I lepršavo poletjeti.

Pa čak,
I do ivice gorkih rastanaka,
I na dalekom ćošku zaborava,
I iznad prostranstva prezira,
Ptice lete…
Lete,
Jer im se leti,
Ili možda zato,
Što i sitan korak nebom,
Isto im znači – letjeti.

Lete,
I nebom raširenih krila,
Oštrim kao hajdučki noževi,
Seckaju liniju horizonta,
Upravo tamo,
Gdje se prepliću i kriju sve,
I one lažne,
I vjerodostojne enigme,
Gdje se talas po talas,
Drhtavi krugovi sakupljaju,
U jednoj maloj tački,
Poput srca,
Kako bi smirili,
Ili probudili oluju.

Znaju ptice,
I smireno,
I lepršavo poletjeti,
I lete,
Ali ne sve…
U veseljaćkoj igri nebom,
Na najvišoj tački leta,
U susret sunčevog kruga,
Srušen je mrtav jedan sokol…

* * *

Pjevaju,
Lete,
A možda ko zna,
Ptice znaju i plakati,
I padati,
Kao i mi,
Kao i svi ljudi,
Samo što ih ne shvaćamo,
Osim u stihovima.

* * *

Baš zato,
Blago pjesnicima,
Polete pjesmom u visine,
Ili zapjevaju srcem leteći
Sve poput ptica.
Ali i teško pjesnicima,
Na dirljivom vrhuncu pjesme,
U veseljaćkoj igri nebom,
Na najvišoj tački leta,
Ubijaju ih,
Kao što djeca ubijaju ptice.

Prikaži više
Back to top button
Close

Adbloker detektovan

Molimo vas podržite nas tako što ćete ugasiti Adbloker.