TAJANSTVENA MJESTA SPOMENUTA U KUR’ANU/ El-Džudijj – Nuhova, a.s., planina: Brdo na kojem je iznova započeo život na Zemlji

Izvor: saff.ba

Piše: Nezir Halilović

Za Nuha, a.s., koji je poslat narodu čije ime nije spomenuto u Kur’anu, kaže se da je drugi otac čovječanstva (ebul-bešairin-nas), a koji potječe od trojice njegovih sinova: od Sama – Semiti (Arapi, Etiopljani, Asirci, Babilonci, Feničani, Židovi, Moabljani, Amoničani, Aramejci), od Hama – Hamiti – crnci, zatim narodi u Sjevernoj i Istočnoj Africi: Berberi, Tuarezi, te od Jaffeta ostali narodi. Ni Nuhov narod, kao ni Idrisov, nema ime. S obzirom da je kazivanje o Nuhu, a.s., često obrađivano i nebrojeno mnogo puta ponavljano na hutbama i predavanjima, u ovom radu to nećemo ponavljati, izuzev onoliko koliko je neophodno da bismo imali cjelovitu sliku o temi, a to je istraživanje o jednom od rijetkih geografskih obilježja koje poimenično spominje Uzvišeni Allah u Svome vječnom govoru – Kur’anu.

Kur’an o Nuhovom brdu

Kazivanje o Nuhu, a.s., često se spominje u Kur’anu zbog mnoštva pouka, poruka i opomena cijelom čovječanstvu. U svakom od tih ajeta Uzvišeni Allah nam saopćava neki novi detalj ili nam ponavlja ono što je od neizmjerljive važnosti i značaja za nas. S obzirom na važnost i značaj toga podsjetit ćemo se na kur’ansko kazivanje o Nuhu, a.s.: I Nuha poslasmo narodu njegovu. “Ja sam tu” – govorio je on – “da vas otvoreno opominjem, da se ne klanjate nikome drugom osim Allahu; ja se, zaista, plašim za vas patnje na nesnosnom danu.” Glavešine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekoše: “Koliko mi vidimo, ti si čovjek kao i mi, a vidimo da te bez ikakva razmišljanja slijede samo oni koji su niko i ništa među nama; ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji, štaviše, mislimo da ste lažljivci.” “O narode moj” – govorio je on – “da vidimo! Ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On od Sebe dao vjerovjesništvo, a vi ste slijepi za to, zar da vas silimo da to protiv volje vaše priznate? O narode moj! Za ovo ja od vas ne tražim blaga, Allah će mene nagraditi. I ja neću otjerati vjernike, oni će pred Gospodara svoga izići; ali, ja vidim da ste vi narod koji ne zna. O narode moj! Ko bi me od Allaha odbranio kad bih ih ja otjerao? Zašto se ne urazumite? Ja vam ne kažem: ’U mene su Allahove riznice’ – niti: ’Meni je poznata budućnost’ – niti kažem: ’Ja sam melek’ – a ne govorim ni o onima koje vaše oči s prijezirom gledaju: ’Allah im nikakvo dobro neće dati’ – ta Allah dobro zna šta je u dušama njihovim – jer bi se tada ogriješio.” “O Nuhu,” – rekoše oni – “ti si želio da se s nama raspravljaš i dugo si se raspravljao. Daj neka se ostvari ono što nam prijetiš, ako istinu govoriš!” “To će vam učiniti samo Allah ako bude htio” – reče on – “i vi nećete moći umaći. Ako Allah hoće da vas ostavi u zabludi, neće vam savjet moj koristiti, ma koliko ja želio da vas savjetujem. On je Gospodar vaš i Njemu ćete se vratiti.”  Zar ovi da govore: “On ga izmišlja!” Reci: “Ako ga izmišljam, grijeh će pasti na mene, a ja nemam ništa s tim što vi iznosite klevete.”  I Nuhu bi objavljeno: “Osim onih koji su već vjernici, niko više iz naroda tvoga neće vjernik postati, zato se ne žalostite zbog onoga što oni stalno čine, i gradi lađu pred Nama i po Našem nadahnuću, i ne obraćaj Mi se više zbog nevjernika – oni će sigurno biti potopljeni!’ I on je gradio lađu. I kad god bi pored njega prolazile glavešine naroda njegova, rugale bi mu se. “Ako se  vi rugate nama” – govorio je on -, “rugat ćemo se i mi vama, onako kako se vi rugate, i saznat ćete, zaista, koga će snaći sramna kazna i ko će u vječnoj muci biti.” I kad je zapovijed Naša pala i voda s površine Zemlje pokuljala, Mi smo rekli: “Ukrcaj u lađu od svake životinjske vrste po jedan par, i čeljad svoju – osim onih o kojima je bilo govora – i vjernike!’ – a malo je bilo onih koji su s njim vjerovali. I on reče: “Ukrcajte se u nju, u ime Allaha, neka plovi i neka pristane! Gospodar moj, uistinu, prašta i samilostan je.” I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda i Nuh zovnu sina svoga koji se nalazio podaleko: “O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima!” A on reče: “Sklonit ću se na kakvo brdo koje će me od vode zaštiti.”  “Niko danas Allahove kazne neće pošteđen biti, osim onoga kome se On smilovao!’’ – reče Nuh, i val ih razdvoji, i on potopljen bi. I bi rečeno: “O Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o nebo, prestani!” I voda se povuče i ispuni se odredba, a lađa pristade na planini Al-Džudijj, i bi rečeno: “Daleko neka je narod nevjernički!” (Hud, 25.-49.) Iako se o Nuhu često govori, samo i jedino u ovim ajetima se izravno ukazuje na El-Džudijj. Vidimo da se na kraju ovog kazivanja, prelijepo iznesenog u Kur’anu, jasno navodi ime planine na koju je pristala lađa Nuha, a.s., pa da potražimo gdje se ona nalazi…

Šta je ustvari El-Džudijj

Lahko je naći ajet u kome se spominje planina El-Džudijj, međutim, dolazak do bilo kojih drugih podataka koji govore o njoj predstavlja pravi pravcati izazov. El-Kurtubi ističe kako je El-Džudijj planina blizu Mosula u Iraku. Istini za volju ona se i nalazi u tom pravcu gledano iz Arabije, ali se po većini učenjaka radi o današnjoj planini Ararat smještenoj u Turskoj, no ipak, objektivnosti radi, navest ćemo i ostala mišljenja koja se mogu naći u literaturi koja govori o tome. Mudžahid i drugi u svojim predajama ističu da se radi o planini na područuju Arabijskog poluotoka. Neki čak kažu da je to gora Tur. Pojedini islamski učenjaci ističu da se ime El-Džudijj odnosi na svaku planinu, odnosno brdo na Zemlji i u tom stavu najviše sliče onima koji tvrde da noć Lejletul-Kadr može biti u bilo kojoj noći tokom godina. Drugi ističu da je El-Džudijj jedna od džennetskih planina i da je zato lađa pristala na njoj (Ovo je mišljenje jako blisko onima koji tvrde da je Džennet bio na Zemlji.). Treći, pak, kažu da je Uzvišeni Allah počastio tri brda sa tri poslanika: El-Džudijj sa Nuhom, a.s., Turi-Sinaj sa Musaom, a.s., i Hiru sa Muhammedom, s.a.v.s.

Pokornost i poniznost planine

Uzvišeni Allah jezikom Svog roba Lukmana šalje poruku gordim i hvalisavim da se ne uzdižu i ne ohole, poručujući im da ma koliko se uzdizali ipak neće dostići visinu brda. Tako nam Uzvišeni ukazuje na poređenje čovjeka i planine, jer mi često za visokog i jakog čovjeka kažemo da je k’o brdo, ali da li smo ikada pokušali za neku planinu reći da je mehka, blaga, nježna i ponizna k’o duša? Ako nismo, evo razloga da to učinimo, jer navodi se da je Uzvišeni Allah objavio planinama da se lađa usidri na jednoj od njih pa su se planine stale nadmetati u visinu koja će primiti Nuhovu lađu, samo se El-Džudijj nije nadmetala iz poniznosti i skromnosti prema Uzvišenom Gospodaru svjetova tako da je na njoj ostalo sve njeno drveće i daske sa lađe. Kurtubi kaže da postoji hadis u kome Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Na njoj je ostalo nešto od toga i do toga će doći prvaci ovog ummeta.” Mudžahid kaže: “Planine su se stale uzdisati i obuzela ih je umišljenost da ih neće zahvatiti potop, pa ih je voda potopila petnaest podlaktica od najvišeg vrha, jedino je El-Džudijj spremno, ponizno i sa zadovoljstvom prihvatila Allahovu odredbu i samo ona nije bila potopljena.” Katade kaže da je voda za petnaest podlaktica nadvisila sve što postoji. Kurtubi kaže: “Kada se El-Džudijj pokorila i postala ponizna Uzvišenom Allahu, On ju je uzdigao, a čim su se ostale planine uzoholile i umislile, On ih je ponizio i to je sunnetullah – Allahov zakon za Njegova stvorenja: da uzdiže onoga ko Mu je ponizan i ponizuje one što se uzdižu i ohole. U sahih hadisu koji bilježe Buharija i Muslim od Enes ibn Malika se navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, imao devu koju niko nije mogao preteći,  pa je jedanput došao neki beduin iz pustinje sa svojom kamilom i pretekao je. To je jako teško palo muslimanima, pa im je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Allahovo pravo na Zemlji je da se ništa neće uzdići a da ga Allah neće poniziti.”

Pristanak na El-Džudijj

Islamski učenjaci ističu da je Nuhova lađa pristala na El-Džudijj desetog muharrema na Dan Ašure, pa je taj dan postio Nuh, a.s., i naredio je svim ljudima, zvijerima, pticama i životinjama da poste tog dana u znak zahvalnosti Uzvišenom Allahu. Kaže se da se to desilo u petak, a Allah najbolje zna. Ibn Abdul-Munzir bilježi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nema ni jednog neba, ni jedne zemlje, ni jednog vjetra, ni jedne planine i ni jednog mora, a da ne priželjkuje petak.” Katade kaže da su Nuh, a.s., i vjernici u lađi proveli puni mjesec dana prije nego što su se iskrcali na zemlju. Katade i još neki kažu: “Oni su se ukrcali u lađu desetog redžeba. Plovili su sto pedeset dana, i u njoj ostali mjesec dana, kada je pristala na El-Džudijj. Iz lađe su izašli desetog dana mjeseca muharrema. Ka’b el-Ahbar kaže da je lađa obišla i istok i zapad prije nego što je pristala na planinu El-Džudijj.

Prvi posjetioci planine

Skoro svi mufessiri bilježe predaju od Ibn Abbasa u kojoj stoji da je Allah, dž.š., usmjerio lađu prema Mekki, pa je ona kružila oko Kabe četrdeset dana, a zatim ju je usmjerio prema El-Džudijju gdje je pristala. Ibn Džerir bilježi predaju od Ibn Abbasa da je rekao: “Isaa, a.s., sina Merjeminog, su njegovi učenici upitali: ‘Da li bi mogao proživjeti nekoga ko je bio na Nuhovoj lađi, pa da nam kaže nešto o njoj?’ Na to je on sa njima otišao do jedne humke, uzeo šaku zemlje i upitao ih: ‘Znate li šta je ovo?’ Oni su odgovorili: ‘Allah i Njegov poslanik to najbolje znaju.’ On im je rekao: ‘Ovo je peta Hama, sina Nuhovog.’ Zatim je štapom udario u zemlju i rekao: ‘Ustani, sa Allahovom dozvolom!’ – i jedan čovjek je ustao otresajući prašinu sa glave na kojoj je bila sijeda kosa. Isa, a.s., ga je upitao: ‘Jesi li takav i umro?’, a on je odgovorio: ‘Ne, umro sam mlad, nego sam mislio da je Sudnji dan, pa sam zato osijedio.’ Isa, a.s., mu je zatim rekao: ‘Pričaj nam o Nuhovoj lađi!’ On im je rekao: ‘Bila je hiljadu i dvije stotine aršina duga, a šest stotina široka. Imala je tri sprata: jedan za životinje i zvijeri, drugi za ljude i treći za ptice.’ (…) Isa, a.s., ga upita: ‘A kako je Nuh znao da je sve potopljeno?’, a on mu je odgovorio: ‘Poslao je gavrana da ga o tome obavijesti, pa je gavran našao jedan leš i spustio se na njega, pa ga je Nuh prokleo strahom. Zato gavran ne živi u blizini kuća. Zatim je poslao goluba, koji se vratio noseći maslinovo lišće u kljunu i blato na nozi.  Tako je on saznao da je sve potopljeno, pa mu je stavio zelenu ogrlicu koja se vidi na njegovom vratu, i učinio mu dovu da bude druželjubiv i u sigurnosti. Zato golubovi žive u blizini kuća.’ Zatim su Isa, a.s., havarijjuni upitali: ‘Allahov Poslaniče, zar ga nećemo odvesti našim kućama, pa da sjedi s nama i priča?’ On im odgovori: ‘Kako će ići sa vama neko ko više nema nafake?’ Zatim je rekao: ‘Vrati se Allahovom dozvolom!’, pa je ponovo postao zemlja.” Ibn Kesir ističe da je ovo vrlo slaba predaja, no u drugim jačim predajama se mogu naći dodirne tačke sa ovom, pogotovo u pogledu gavranovog i golubovog leta.

Prvo mjesto i prvi jezici

Učenjaci navode da je Nuh, a.s., po silasku sa lađe i spuštanju na tlo El-Džudijja sagradio mjesto koje se nazvalo Semanun (Osamdesetorica), jer se navodi da je sa njim bilo osamdeset vjernika muškaraca, a da je njihov ukupni broj s porodicama iznosio stotinu i pedeset. Dalje se kaže da su se probudili jednog jutra brbljajući, tj. govoreći na osamdeset različitih jezika (svaki čovjek je govorio različitim jezikom) pa je Nuh, a.s., bio ujedno i prvi prevodilac na svijetu prevodeći im sa jezika na jezik šta žele reći. Od tog dana ljudski jezici se počinju razlikovati. Tumačeći kur’ansku suru Et-Tin, Ibn Abbas kaže: “Et-Tin je mesdžid Nuha, a.s., sagrađen na El-Džudijju, a Ez-Zejtun je mesdžid Bejtu-l-Makdisa.”

Opomena i podsjećanje ljudima

Uzvišeni Allah za lađu koja je ostala usidrena na planini El-Džudijj kaže: I Mi smo njega i one što su bili u lađi – spasili, i poučnim primjerom svjetovima je učinili. (El-Ankebut, 15.)  A njega smo nosili na onoj od dasaka i klinaca sagrađenoj koja je plovila pod brigom Našom – nagrada je to bila za onoga ko je odbačen bio. I Mi to ostavismo kao pouku,  pa ima li ikoga ko bi pouku primio? I kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! A Mi smo Kur’an učinili dostupnim za pouku, – pa ima li ikoga ko bi pouku primio? (Al-Kamer, 13.-17.) Ovim ajetima se očigledno ukazuje na ostatke Nuhove lađe koji su ostali kao opomena i izvanredan povod za razmišljanje svim kasnijim generacijama. Katade prenosi riječi Ibn Džurejdža: “Daske od lađe su ostale na El-Džudijju.” I kako se navodi, tačnije kako je nagoviješteno hadisom Allahovog Poslanika, s.a.v.s., prvi muslimani su došli do tih dasaka i gledali ih svojim očima. (Ebu Ejjub el-Ensari je preselio na Ahiret u današnjem Istanbulu koji je puno dalje od Medine i Mekke nego od ove planine.) Katade kaže: “Uzvišeni Allah nam je tu planinu i lađu sačuvao u pustinjskim područjima Poluotoka kao pouku i dokaz.” Na drugom mjesto on kaže: “Koliko je samo lađa nakon nje bilo i nestalo bez ikakvog traga za sobom, a ona je ostala i svojim očima su je vidjeli brojni muslimani prvih generacija.” Tako se navodi u knjigama o iskušenjima da su muslimani nakon Siffina našli Ebu Hurejru na El-Džudijju kako sjedi i zikr čini Uzvišenom Allahu.

Istraživači o Nuhovom, a.s., potopu

Iako smo naveli i ajete i hadise koji govore o postojanju Nuhove lađe u vrijeme Muhammeda, s.a.v.s., i u vrijeme prvih generacija, i iako smo navodili da su prvi muslimani dolazili do nje i uzimali pouku iz prizora, nismo uspjeli naći nijedno djelo, putopis ili dokumentaciju od bilo kojeg muslimana. Umjesto toga literatura je prepuna istraživača i istraživanja koji pripadaju drugim konfesijama, a koji su odvažno krenuli u potragu za Nuhovom lađom, od kojih brojni tvrde da su je čak i našli!!! Tako je Čars Lajonard Vuli, otkrivač Ura, babilonskog grada, glavnog grada Sumeraca, naroda koji je pet hiljada godina prije Isa, a.s., naseljavao Mezopotamiju, na dubini od 14 metara pronašao grobnice sumerskih careva. Otkopavajući dublje došao je do sloja mulja debelog tri metra. Tako je poplava ogromnih razmjera uništila naseobinu nepoznate starosti. Za tri metra mulja bila je potrebna voda visine 8 metara. Vršeni su pokušaji pronalaska Nuhove lađe na Araratu. Prvi takav pokušaj bio je 1829., a godine 1955. Francuz Fernand Navara na visini od 4.250 metara naišao je na drvenu masu od koje na jednu pravilnu i drugu savijenu dasku. To je glečer gdje nema ni drveća ni naselja. Analize su pokazale da je to drvo staro oko 5.000 godina…

Iskušenja pred Kijametski dan

Nu’ajm bin Hammad u svom djelu El-Fiten (Iskušenja) navodi predaju od Ka’ba u kojoj stoji: “Kada se pojavi Dedždžal i dođe u Jordan pozvat će planine Tur, Sabur i El-Džudijj sve dok se ne pobodu kao bikovi, ili ne poudaraju kao ovnovi, a ljudi će gledati u to svojim očima. Zatim će im reći da se vrate na svoja mjesta.” Iako je ova predaja izuzetno zanimljiva, dramatična, pa i slikovita, moramo naglasiti da ovo nije hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nego samo govor jednog od učenjaka prvih generacija. A što se, pak, zaštite od Dedždžala tiče, navest ćemo mudri govor imama Malika, r.a., koji je rekao: “Sunnet je kao Nuhova lađa, pa ko se na nju popne – spasit će se, a ko se ne popne – utopit će se.

Prikaži više
Back to top button
Close