Treba li ograničavati vještačku inteligenciju

Izvor: Al Jazeera

Vještačka inteligencija od svojih povoja izaziva pomiješana osjećanja kod ljudi. S jedne strane, njenim razvojem olakšat će se život svih ljudi te otvoriti vrata za koja nismo ni znali da postoje. S druge, prije svega zahvaljujući naučno-fantastičnim filmovima, knjigama i stripovima, postoji bojazan da će se naše čedo jednog dana okrenuti protiv nas. Prikaz mrvljenja stotina, pa i hiljada ljudskih lobanja pod čeličnim stopalom zloglasnog robota T-800 iz serijala Terminator duboko je urezan u svijest svake osobe koja je te filmove gledala.

Stoga vijest da kompanije koje rade s vještačkom inteligencijom moraju uspostaviti mehanizme odgovornosti kako bi spriječile njenu zloupotrebu, kako nalažu nova evropska etička načela za razvoj novih tehnologija, navodi na zaključak da smo na pragu revolucionarnog trenutka kada ćemo dobiti umjetnu svijest nalik našoj. Samo bržoj i pametnijoj, bez ikakvih moralnih dvojbi.

A te moralne dvojbe su možda i glavni uzrok briga. Jer nam možda i neće toliko smetati ako imamo umjetno stvorenu svijest koja može razmišljati poput nas, koliko nam je problem da li će ona znati razlučiti šta je dobro, a šta ne, odnosno hoćemo li je moći uopće kontrolirati u mjeri da ne stvorimo zlo čudovište koje će nas bez problema istrijebiti.

Doc. dr. Dinko Osmanković sa Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu pojašnjava da smo vrlo daleko od situacije u kojoj će vještački stvorena inteligencija moći razmišljati i donositi odluke poput ljudi, bilo one dobre ili loše.

Brzi proračuni

Ono što današnja vještačka inteligencija radi su u suštini jako brzi statistički proračuni i iznošenje zaključaka na osnovu tih proračuna. Naravno, i ljudi su sposobni za takvo nešto, samo što ljudski mozak nije evoluirao da bi brzo obavljao proračune i izvodio neke striktne zaključke na osnovu tako dobivenih brojeva, kaže stručnjak sarajevskog ETF-a.

“U ovakvim situacijama je računar odavno superioran u odnosu na čovjeka. Razvojem tehnologije je ta superiornost samo izraženija. Međutim, ono za što vještačka inteligencija nije sposobna je simboličko razmišljanje, barem za sada nije sposobna za to i po mom mišljenju taj će se problem jako dugo rješavati”, kaže Osmanković.

On se osvrnuo i na pitanje moralnosti i etičkih ograničenja s kojim se suočava buduća razvijena vještačka inteligencija, odnosno da li će odluke koje ona donosi biti u skladu s odlukama koje bi čovjek donio.

“Pitanje etike je nešto što čak ni mi ljudi nismo sposobni na pravi način da odgovorimo. Stručnjaci sa MIT-a su pokušali da daju odgovore na ta pitanja i napravili su nešto što se zove Moral Machine. Radi se nekoj vrsti kviza niza pitanja o etičkim i moralnim odlukama koje ljudi moraju donijeti u specifičnim situacijama. Došlo se do nekih interesantnih zaključaka koji se mogu sumirati na način da različite grupe ljudi imaju različite etičke principe. U takvoj situaciji postavlja se pitanje kako zapravo definirati šta mašina smije ili ne smije. Da li su ljudi vrhovni autoritet kada je etika u pitanju? Zašto ne prepustiti mašini da odlučuje o tome? Šta ako mašina mora da naškodi jednom čovjeku, recimo teroristi, a da bi drugi ljudi preživjeli? Kako onda u tom slučaju primijeniti pravilo da ne naškodi ljudima? Sve su to neke moralne dileme na koje ni prirodna inteligencija nije dala odgovor”, kaže Osmanković.

Temeljna pravila

Ali uspostavljanje temeljnih pravila daljnjeg razvoja vještačke inteligencije, kako to zahtijevaju napori Evropske komisije, pozitivna su stvar, kaže profesor Krunoslav Nikodem sa Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Zagrebu.

Projekti vještačke inteligencije trebali bi biti pod nadzorom ljudi i trebali bi biti transparentni, imati sigurne i pouzdane algoritme i podlijegati pravilima zaštite privatnosti i podataka, navodi Evropska komisija među ostalim preporukama.

“U konkretnom smislu pojedinog poduzeća, tvrtke ili korporacije koja razvija i koristi neki oblik umjetne inteligencije, ili ga samo koristi, to može donijeti probleme u poslovanju. Posebice jer su predstavljeni temelji (ima ih sedam) vrlo uopćeni a time i nejasni u provedbi i kontroli te provedbe. No u ovom slučaju jednostavno moramo promatrati širu sliku jer daljnji razvoj umjetne inteligencije potencijalno donosi gotovo nezamislive prednosti, ali i isto tako gotovo nezamislive opasnosti. Uz napomenu da se te prednosti ipak odnose na manjinu, a opasnosti se odnose na sve. Pokušaji uspostave etičkih načela i kriterija razvoja su logični i dugo očekivani, ali zakašnjeli i nedovoljni jer se radi o potpuno novom obliku tehnologije, ili preciznije o starom obliku s novim tehnološkim mogućnostima, koji pred nas stavlja ključno pitanje na koje do danas nismo pronašli jednoznačan odgovor, a to je – što znači biti ljudsko biće, i do kuda smo spremni ići u potrazi za tim odgovorom ili odgovorima?”, govori stručnjak za cyber kulturu.

Naučna etika

I dr. Osmanković se slaže s ograničenjima EK-a, jer se radi o uputama koje su u skladu sa naučno-istraživačkom etikom.

“Očigledno je problem u komercijalnoj primjeni vještačke inteligencije i o generalno manjku odgovornosti kompanija”.

Naizgled, uvođenje niza ograničenja za razvoj vještačke inteligencije dok se svakodnevno širom svijeta razvijaju i koriste oružja velike smrtonosne moći djeluje najblaže rečeno licemjerno, ali kako kaže profesor Nikodem, “kultura u kojoj živimo i koju svakodnevno stvaramo prepuna je licemjerja”.

“Kod nas u Hrvatskoj to je označeno onom čuvenom rečenicom ‘neka institucije rade svoj posao’ koju uglavnom koriste oni koji ‘skrbe’ da te institucije ne obavljaju svoj posao. No u ovom slučaju ne smatram da je riječ o licemjerju, a usporedba s razvojem i uporabom oružja, iako efektna, ipak ne pogađa samu bit stvari”, dodaje.

Prije svega zbog toga što nam razvoj oružja ne nameće isti nivo pitanja kao razvoj vještačke inteligencije, a i posljedice razvoja oružja su ipak u većoj mjeri predvidljive, iako je jasno da se i različiti oblici umjetne inteligencije mogu koristiti kao oružje.

“Drugo je pitanje zašto uopće tolika ulaganja u naoružanje, i što smo sve s tim novcem mogli napraviti. Primjerice, u jednoj utopijskoj projekciji opće ljudske kulture i društva bez granica i bez koncepta moći mogli smo već sada biti u situaciji naseljavanja drugog planeta. Ali onda ne bi manjina imala nezamislivo puno, a većina nezamislivo malo”, kaže profesor Nikodem.

Osmanković podsjeća da je razvoj vještačke inteligencije izuzetno bitan, jer ona donosi niz benefita u moderni život.

Strah od vještačke inteligencije

“Bilo da se radi o primjeni u medicinskoj dijagnostici ili u automatizaciji proizvodnje, vještačka inteligencija zbog same svoje prirode već donosi mnogo pozitivnih stvari u ljudski život. Danas je teško više reći gdje nije našla primjenu obzirom da se manje-više koristi u svakodnevnim poslovima i olakšava ljudima u obavljanju istih”, kaže stručnjak sarajevskog Elektrotehničkog fakulteta.

Hoće li se ljudi ikada u potpunosti osloboditi straha od vještačke inteligencije je pitanje na koje nema jasnog odgovora.

Profesor Nikodem govori da je vještačka inteligencija već i sada, a u bliskoj budućnosti će sigurno biti, sastavni dio naše svakodnevnice.

“U nekim kulturama i nema pretjeranog straha ili opreza s obzirom na razvoj umjetne inteligencije. To su uglavnom kulture gdje prevladavaju ateizam, nereligioznost ili religije koje ili uopće nemaju koncepciju boga ili je ta koncepcija nejasna. Znatno je veći strah i oprez u kulturama gdje prevladava monoteistička religija. No daljnji razvoj te tehnologije vjerojatno će smanjiti otpor i strah, posebice kod mlađih generacija kojima će to biti sastavni dio života od samog rođenja. Koliko je to dobro, sa stajališta razvoja ljudske vrste, ostaje otvorenim pitanjem”, kaže stručnjak za cyber kulturu.

Prikaži više
Back to top button
Close